Skip to content Skip to footer

Avatar
Log In
Please consider registering
Guest
Forum


Pretraživanje



Opcije foruma



Minimalna dužina: 3 slova / Maksimalna dužina slova: 84 slova
Registracija Lost password?
sp_TopicIcon
Povratnici u BiH
RSS
Avatar
admin
160 Posts
(Offline)
1
November 2, 2020 - 11:54 am
Kenan, povratnik iz SAD-a: Tamo imaš sve, ali je duša prazna, jer Bosanac pripada BosniImage Enlarger

Kenan, povratnik iz SAD-a: Tamo imaš sve, ali je duša prazna, jer Bosanac pripada Bosni

Image Enlarger
 Nakon dvije decenije provedene u Salt Lake Cityu, Kenan je ponovo došao na Drinu. Konačno diše punim plućima, a stres, visok holesterol i krvni pritisak ostali su u SAD-u.

Bio je dijete kada je počeo njegov izbjeglički put iz grada u kojem je ostalo sve što je volio. Kao 15-togodišnjak je pješice, preko Međeđe, stigao do Goražda, a u Višegradu je zarobljen, a u KPD-u Foča ubijen njegov otac Izet. U zločinima u Višegradu ubijeno je 19 najbližih članova familije Tufekčić.

Kenan je jedno od četvero djece koje je njegova majka Ramiza, nakon progonstva iz grada “živih lomača”, pokušala spasiti, vodeći ih dalje iz Goražda ka Sarajevu, iz jednog u drugi opkoljeni grad. Najviše je brinula o nepokretnoj kćerki, Kenanovoj sestri.

„Na žalost, na nepoznatom terenu ponovo uđemo u srpsku teritoriju. Na Grbavicu. Nismo znali. I tu smo bili u kućnom pritvoru par mjeseci dok nismo, preko nekih veza, uspjeli da nas puste da pređemo na Trg heroja, odnosno Trg Pere Kosorića tad se zvao. Dupla golgota, strahovi, najgori su strahovi noćni. Najgora je noć. Mama se bojala za sestre, za sebe, za mene kao budućeg vojno sposobnog mladića. Tu je najviše mama ispaštala“, sjeća se Kenan Tufekčić strašnih uspomena iz djetinjstva.

Trebao je studirati u SAD-u, ali je vizu dobio kao sin ratnog zarobljenika. 1998. godine iz luke Split isplovio je ka SAD-u, stigao u Salt Lake City gdje je ostao punih 20 godina. Najprije je radio u fabrikama, usput učio jezik i školovao se i kao menadžer ugostiteljstva dugo godina radio kao šef kuhinje u staračkom domu.

„Jes’ dobar pos'o, ali duša prazna. Bosna je čudo jedno. Tamo imaš sve, ali nemaš zadovoljstva. Bosanac pripada Bosni. Meni treba Drina, ja sam odrastao na Drini. Svaka čast Americi, imaju dobre zakone, daju vam mnoge mogućnosti, ali dođete u situaciju kad malo i obolite, a i vuče vas tamo odakle ste došli. Dolaskom na Drinu nestao je holesterol, visok pritisak, zdravstveno stanje se popravilo”, priča Kenan u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

U SAD-u oženio se Bosankom, Ustikoljankom, s kojom ima dvoje predivne djece. Iako su na prvi pogled izgledali kao porodica koja će zbog „američkog sna“ pokidati veze sa domovinom, povratak kući im je svo vrijeme bio u mislima.

– Put od samoodrživog domaćinstva –

Teškim radom ušteđeni novac uložili su u kupovinu zemljišta i izgradnju male kuće u mjestu Cvilin u Ustikolini. Nakon povratka, supruga i djeca, zbog školovanja dvije kćerke, ostali su u Sarajevu, a Kenan produžio ka Drini, koja ga je dvije decenije dozivala. U Višegrad nema snage da se vrati, ali u Ustikolini mu je rodni grad, ipak, blizu.

„Na žalost, ovo je pusto i mi se moramo vraćati i oživljavati selo. Prvi je razlog Drina. Vidite, ovdje nema smoga, ja ne moram ići na Igman, na Bjelašnicu da bih malo prodis'o. Ovdje je Bog dao svaku mogućnost, samo je treba pokupiti i unovčiti. Kad sam došao na Cvilin, došao sam sa 17 koka, sad imam, hvala Bogu, dvije krave, koke, patke, ćurke, tovim piladi organski, a sad je, hvala Bogu, stigao i plastenik. Salata, luk, blitva, špinat na tržište, uz Božiju pomoć, u februaru. Sve radim ručno. Imam maline, kupine, jagode, krompir i luk. Najviše pravim sokove. Prvo počinjem u junu od malina, kupina i jagoda, nane, zove, a onda jabuke, grožđe i šljive”, priča Kenan o teškom, ali uspješnom putu od obične livade do samoodrživog domaćinstva.

Njegova odluka najprije je izazivala čuđenje, a potom oduševljenje novih komšija i prijatelja, koji mu pomognu u obavljanju teških poslova. Prijatelji iz Sarajeva ostavili su svoje obaveze, kako bi mu pomogli, jer, kažu, to je njihova obaveza prema prijatelju, Bogu i domovini. Oni se ne slažu sa konstatacijama da je međusobna pomoć među ljudima skoro nestala.

„Mislim da je to dužnost svih nas, naročito u situacijama kad čovjek to zatraži, a on je naš prijatelj. Mislim da te priče nisu tako rijetke, ali nisu interesantne pa ih ne zamjećujemo tako često. U stvari, mislim da one prevladavaju“, kaže Safet Jusufbegović.

“Ja čitav dan govorim, otkako smo došli govorim Kenanu kako bih ja mogao živjeti ovdje. Ovo je savršeno. Priroda, životinje, ja sam s njim išao u štalu, kokošinjac. Savršeno. Čist zrak. Poslije juče onog dana u Sarajevu, magle smoga, nezdravo je, kad dođete ovdje osjetite prirodu čovjeka. Shvatite da priroda čovjeka jeste da radi, da se brine za sebe, a ne samo da sjedi i čeka da padne s neba nešto“, priča Dženan Nurudinović.

Teško je živjeti od poljoprivrede, pogotovo u situaciji kada je motika jedini alat i kada borba sa vremenskim prilikama traje uporedo sa borbom za traženje tržišta. Međutim, zdrava hrana sve je traženija, pa viškove svojih proizvoda Kenan Tufekčić bez problema proda u Sarajevu. Svjestan je da mnogi ne vjeruju u bolju budućnost u BiH i odlaze, ali vlastitim iskustvom svjedoči da su priče o državama u kojima je sve ljepše i unosnije, samo djelimično tačne.

– Ima hljeba i u Bosni –

„Otići će, prvo ponijeće ih euforija, širina, ljepota, sloboda… zakon je uređen. Ali će se brzo zasititi. Ovdje je život puno kvalitetniji i sa manje para bolje se živi nego tamo. Zasitiće se brzo i svi će se oni poželjeti da vrate, jer tamo postoji jedna vrsta stresa, straha i neizvjesnosti. I tamo se rade najgori poslovi. Evo, slučaj moj, supruga je radila, a ja sam radio dva posla. Ona dolazi kući, mimoilazimo se na vratima. Ostavlja mi poruke na frižideru, tipa – baci smeće, kupi mlijeko, plati račun, pa ćemo nekad popiti kahvu tamo u nedelju ako ja ne budem morao ići na posao da ‘pokrivam’ nekog ko nije došao. I, je li to život!? Dođem s jednog posla, malo se odmorim, operem, obavim dužnosti koje moram i ponovo na drugi posao. Šta se radi na drugim poslovima, noćnim? Čiste se restorani, kuhinje, toaleti, da bi se poplaćalo sve, malo i uštedilo“, objašnjava Kenan.

Bez obzira na to koliko je Bosna u lošoj situaciji, ima hljeba i ovdje, poručuje, pokazujući uglavnom zapušteno Cvilinsko polje koje može hraniti Sarajevski kanton. Često umoran od napornog posla, sretan je što zna šta jede i šta proizvodi svojoj djeci.

„Neko ne mora držati životinje, ja volim životinje, pa zato i imam. Na primjer, da čovjek samo sije krompir. Banalan primjer. Ili luk, papriku … njemu je to dovoljno. Sa dva – tri dunuma. Novac dolazi, samo se treba sageti, malo uraditi i tu ste vi svoj šef. Nemate ograničeno radno vrijeme, radite koliko možete, lezite odmorite i sve se stigne. Ja obrađujem sam, što svoje što tuđe zemlje, skoro 17 dunuma. Oranica i svega je možda nepunih devet dunuma. Ljudi mi uzoru i isfrezaju, a ostalo sve ručno radim i sve se stigne. Familija dođe vikendom i raspustom, pomognu.”

Nailazio je na nerazumijevanje, čuđenje, pa ga je jedino to povremeno dovodilo u dilemu da li da odustane.

„Međutim, ljudi su vidjeli da to napreduje, da ide, što bi naši ljudi rekli – popustili me. Neka radi ko šta voli, a Bog će pomoći. I može se. Ljudi koji odlaze vani vratiće se, to vam garantujem, kad prođe euforija blještavih gradova. I ja sam mislio kad sam otiš'o, imaću palmu ispred kuće, auto sa zatamnjenim staklima. Otiš'o sam k'o momak. Nije to ništa tako“, zaključuje vrijedni i uporni povratnik iz Amerike.

Avatar
admin
160 Posts
(Offline)
2
November 2, 2020 - 11:56 am
Sabit Mandžić dobio novi traktor; zahvalan ljudima koji imaju osjećaj za povratnike na DriniImage Enlarger

Sabit Mandžić dobio novi traktor; zahvalan ljudima koji imaju osjećaj za povratnike na Drini

Image Enlarger

Prije nekoliko dana završena je akcija prikupljanja sredstava za kupovinu traktora Sabitu Mandžiću, povratniku u Srebrenicu. Od prikupljenih sredstava Mandžiću je kupljen traktor koji je i stigao na porodično imanje u mjestu Gladovići, javlja AA.

Mandžić kaže da je sretan, jer je uspješno realizovana akcija, i da sada ima razlog “da vjeruje u budućnost”.

“Lijep, sreća i zadovoljstvo. Što vjerujem u budućnost. Vjerujem u budućnost i uvijek se nadam dobru. Eto ispalo je dobro. Zato sam i sretan”, kaže Mandžić.

Mandžiću je nedavno, pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima, izgorio traktor. Bivši načelnik opštine Srebrenica Ćamil Duraković je pokrenuo akciju prikupljanja sredstava koja je uspješno realizovana te je Sabitu kupljen traktor koji je plaćen 25.500 KM.

Sabit je uputio riječi zahvale svim dobrim ljudima koji su učestvovali u akciji, i njemu i njegovoj porodici “vratili osmjeh na lice”.

“Hvala Bogu i tim bih se ljudima visoko zahvalio. Da nije dobrih ljudi ne bi mi se ovo ni desilo. Uz Božiju pomoć i njihovu, da ih Allah uputi za razmišljanje i osjećaj za rodnim krajem. Smatram da su oni dio ove priče, nas, mene ovdje, svih koji su izašli u susret da pomognu mene ovdje. Najviše je pomogla Amerika, Austrija, Islamska zajednica iz Hrvatske, Holandija, Švicarska, nema odakle se nisu ljudi javljali i pomogli. Iskreno te ljude smatram da su sa mnom kada su imali osjećaj da pomognu meni i mnogim našim ljudima. Ja sam im iskreno zahvalan, kad su se sjetili mene, svog kraja, svog čovjeka. Ima ljudi koji nisu s ovog našeg kraja. Kladuša, Tešanj, Teslić, odsvakle su se ljudi javili i iskreno im hvala. Svaka im čast na toj odlučnosti da imaju osjećaj za nas koji živimo ovdje na Drini”, kaže Mandžić.

Mandžić je otac sedmero djece, a bavi se uglavnom poljoprivredom i stočarstvom. Kaže da su mu, nakon što je stigao traktor, s “leđa pali veliki teret i briga”.

“Kad sam se uzdao u nešto od čega sam živio, najviši prihod donosio, to sam izgubio. I onda kad ti to neko vrati. Svako nek se stavi u situaciju, da se zadesi kakav bi mu osjećaj bio. Tako i meni, baš mi je drago. Presretan sam”, poručuje Mandžić.

Od sredstava koja su ostala Sabit će, kako kaže, kupiti odgovarajuće priključke za traktor.

Sabit i Hajra Mandžić su se 2002. godine vratili u mjesto Gladoviće kod Srebrenice. Roditelji su sedmero djece, a ova mnogočlana porodica živi od poljoprivrede i stočarstva.

http://miruhbosne.com/?p=63089

Avatar
admin
160 Posts
(Offline)
3
November 2, 2020 - 12:03 pm

MOJ POVRATAK U DOMOVINU MOJA JE OSVETA

Razloge mog povratka možemo razumijevati u individualnom i kolektivnom kontekstu. Individualno sam priželjkivao da živim u državi gdje sam rođen i gdje su mi korijeni. To je moj lični otpor velikosrpskoj i velikohrvatskoj ideologiji, koje su imale cilj da ja kao Bošnjak, ako već nisam u masovnoj grobnici, budem daleko od Bosne. Moj je povratak u tom smislu moja osveta i dokaz da nisu uspjeli u svom cilju. Drugi razlog jeste onaj kolektivni, gdje želim svojim angažmanom doprinijeti da naša država Bosna i Hercegovina bude što bolja, jača i prosperitetnija, kao i bošnjački narod u njoj

 

Razgovarao: Sanadin VOLODER

Ermin Zec rođen je u Prozoru u vihoru rata 1993. godine. Njegov otac preživio je više logora Herceg-Bosne, a amidža “živi štit”. Ponovo su se okupili 1995. godine u Finskoj. Ovaj magistar političkih nauka ovog ljeta odlučio se vratiti u domovinu i započeti novi život. Njegova odluka izuzetno je hrabra ako imamo u vidu suprotan smjer migracija i posljedice pandemije COVID‑19 na našu ekonomiju.

“Razloge mog povratka možemo razumijevati u individualnom i kolektivnom kontekstu. Individualno sam priželjkivao da živim u državi gdje sam rođen i gdje su mi korijeni. To je moj lični otpor velikosrpskoj i velikohrvatskoj ideologiji, koje su imale cilj da ja kao Bošnjak, ako već nisam u masovnoj grobnici, budem daleko od Bosne. Moj je povratak u tom smislu moja osveta i dokaz da nisu uspjeli u svom cilju. Drugi je razlog onaj kolektivni, gdje želim svojim angažmanom doprinijeti da naša država Bosna i Hercegovina bude što bolja, jača i prosperitetnija, kao i bošnjački narod u njoj”, kaže, između ostalog, u razgovoru za Stav. S Erminom Zecom razgovaramo o njegovom životnom putu od Prozora do Helsinkija, povratku u domovinu, planovima za budućnost, o njegovoj političkoj aktivnosti u Finskoj, razumijevanju stanja u Bosni i Hercegovini, te porukama za mlade u domovini i dijaspori.

STAV: Vaša životna priča od Prozora do Finske obilježena je uobičajenim izazovima koje je imala naša dijaspora u postratnom periodu. Kako ste se uklopili u finsko društvo, kako je teklo školovanje, radna iskustva?

ZEC: U toku Agresije na Bosnu i Hercegovinu i udruženog zločinačkog poduhvata bošnjačko stanovništvo protjerano je iz Prozora. Moja porodica našla je utočište u Finskoj, u predgrađu Helsinkija, 1995. godine. Ja sam tada imao dvije godine, tako da sam pohađao finski obrazovni sistem od vrtića do fakulteta i stoga mi nije predstavljalo problem uklopiti se u finsko društvo. Gimnaziju sam završio u Helsinkiju i imao sam sreću da budem primljen na Fakultet političkih nauka Univerziteta u Helsinkiju, jer je, zbog činjenice da je u pitanju glavni grad države, konkurencija jako velika.

Prvi dodir s tržištem rada sam kao 19-godišnjak dobio kad sam radio na blagajni u velikom trgovačkom lancu. Kasnije, kad sam počeo studirati, imao sam priliku da radim u izbornim komisijama, agenciji za istraživanje javnog mnijenja, nevladinim organizacijama i kao zamjenik profesora za historiju i građanski odgoj u lokalnoj gimnaziji. Svoj pripravnički ispit sam završio u finskom predstavništvu pri Vijeću Evrope u Strasbourgu. Dakle, moj put od trgovine do Ministarstva vanjskih poslova bio je dug, ali sam sretan zbog činjenice da sam stekao iskustvo rada iz privatnog, javnog i NVO sektora.

STAV: Koji su motivi, cilj povratka u domovinu, odnosno šta se prelomilo u Vama da se u jako teškom periodu uslijed pandemije COVID-19 odlučite živjeti u Sarajevu?

ZEC: Još od djetinjstva sam osjećao da želim živjeti u svojoj domovini, ali o tome nisam ozbiljno razmišljao dok nisam počeo studirati. S obzirom na to da u toku studija nisam promijenio mišljenje, odlučio sam krenuti u realizaciju plana nakon magisterija. Najviše je tome doprinijelo to što se u meni u toku mladosti razvio snažan bošnjački nacionalni identitet, što je bio najveći razlog zašto se nisam, unatoč dobrom uspjehu u školovanju, osjećao pripadnikom finskog društva. Naime, moj lični identitet bio je u konstantnom konfliktu s državom i društvom gdje sam fizički prisutan i tu je jedino rješenje da živite u onoj državi u kojoj osjećate da pripadate.

Razloge mog povratka možemo razumijevati u individualnom i kolektivnom kontekstu. Individualno sam priželjkivao da živim u državi gdje sam rođen i gdje su mi korijeni. To je moj lični otpor velikosrpskoj i velikohrvatskoj ideologiji, koje su imale cilj da ja kao Bošnjak, ako već nisam u masovnoj grobnici, budem daleko od Bosne. Moj je povratak u tom smislu moja osveta i dokaz da nisu uspjeli u svom cilju. Drugi je razlog onaj kolektivni, gdje želim svojim angažmanom doprinijeti da naša država Bosna i Hercegovina bude što bolja, jača i prosperitetnija, kao i bošnjački narod u njoj.

STAV: Finska je bila siromašna država do sredine prošlog stoljeća. Šta možemo naučiti od njih i primijeniti u BiH?

ZEC: Početkom 20. stoljeća Finska je bila jedna od najsiromašnijih država u Evropi, a danas je jedna od najbogatijih. Uspon Finske je počeo nakon Drugog svjetskog rata i industrijalizacije, čemu je najviše doprinijelo vraćanje ratne odštete Sovjetskom Savezu. Finska ne bi danas bila ono što jeste da su nakon poraza Sovjetskog Saveza i gubitka teritorija krenuli u priču kako u državi ništa ne valja i kako se treba iseliti iz nje, već su se okrenuli prema sebi i preuzeli su odgovornost za svoju budućnost. Ono što bismo mogli da naučimo od Finaca jeste taj odnos prema radu, gdje se svako fokusira na sebe i svoj lični razvoj, umjesto da čeka da država nešto uradi. Druga je stvar odnos prema zakonima, normama i općenito prema zajednici. Finci jako strogo vode računa da se poštuju procedure, zakoni i pravila. Interes zajednice stavljaju ispred partikularnih i ličnih interesa, a to je tajna uspjeha svake države.

STAV: Bili ste član i aktivista SDP-a u Finskoj. Kakvo je političko stanje u Finskoj, odnosno kako se ova država nosi s izazovima migracija, demografskog starenja i pandemije?

ZEC: Socijaldemokratska partija Finske bila je za mene prirodni politički okvir jer dolazim iz radničke porodice i društvo jednakih šansi za mene predstavlja ideju zašto se vrijedi boriti. Trenutno političko stanje u Finskoj je jako složeno, o čemu govori i činjenica da je od izbora 2019. godine jednom promijenjen premijer i tri puta ministar finansija, što je presedan u političkoj historiji ove zemlje. Najveći izazov Finske je konstantni deficit u budžetu zbog pada nataliteta i starenja populacije. U Finskoj javni sektor predstavlja oko 60 posto ukupne ekonomije i nedostatak novih poreznih obveznika neminovno dovodi do izbora između tri vrlo teške opcije: oporezivanje, zaduživanje ili rezanje troškova države, što podrazumijeva i postepeno ukidanje socijalnih davanja koja Finsku čine “državom blagostanja”. Jedno rješenje jeste i imigracija, ali to donosi sa sobom i političke probleme u smislu jačanja ekstremne desnice, koja je trenutno druga najjača partija u državi. Zbog pandemije COVID-19, Finska se zadužuje s novih 20 milijardi eura i očigledno je da će to donijeti u budućnosti ekonomske, ali i političke probleme.

STAV: Kako razumijevate političko stanje i odnose u Bosni i Hercegovini?

ZEC: Mislim da će se svako složiti sa mnom da je politička situacija u Bosni i Hercegovini jako složena. I poslije rata je rat, i danas živimo u jednoj vrsti političkog rata, gdje se agresivni velikodržavni projekti naših susjeda danas pokušavaju realizirati na neke druge načine. O tome govore i nedavne izjave predsjednika Republike Hrvatske, ali i ministra vanjskih poslova Republike Srbije.

Mnogi se od nas ponašaju kao da živimo u nekoj liberalnoj demokratiji, gdje su nam susjedi Švedska, Norveška ili Finska. Umjesto da djelujemo kao jedinstveni politički blok kad je država u pitanju, mi se dijelimo tamo gdje bismo trebali biti najjedinstveniji, tj. u manjem bosanskohercegovačkom entitetu. Na općim izborima 2018. godine proevropski blok smanjio je kapacitet probosanskih stranaka u Narodnoj skupštini bh. entiteta RS za dva mandata. Danas na lokalnim izborima SDP odbija ujedinjeno djelovanje u Srebrenici i Foči. Općenito, opozicija je fokus svog djelovanja stavila na Sarajevski kanton i pokazala da ih država uopće ne zanima, što su dokazali u svom političkom djelovanju nakon općih izbora 2018. godine.

ANP, odnosno Program reformi, CIK BiH i Mostar primjeri su kako se pozitivni politički procesi mogu voditi kad su probosanske snage ujedinjene. Iskreno se nadam da će građani to prepoznati i na ovim izborima podržati one snage kojima nije interes vladati samo u jednom kantonu nego stabilnost i uspjeh cijele države Bosne i Hercegovine. Ako se budemo i dalje dijelili, Crna Gora je primjer da posljedice mogu biti brutalne.

STAV: Već nekoliko mjeseci živite u Sarajevu, u procesu ste traženja posla. Na koji način želite doprinijeti Bosni i Hercegovini?

ZEC: U društveno-političkom, naučno-istraživačkom ili u polju privatnog poduzetništva. Mislim da bi u svim ovim segmentima bio uspješan, ali to je pitanje sudbine, nafake i Božije odredbe u kojem će smjeru moj život teći. No, šta god radio u životu, želim svojim radom doprinijeti da Bosna i Hercegovina bude bolja država za život njenih građana.

STAV: Vaša poruka mladima u Bosni i Hercegovini i dijaspori?

ZEC: Tokom svog boravka u BiH imao sam priliku upoznati se s inteligentnom i obrazovanom omladinom koja istinski voli svoju domovinu. Moja poruka mladima jeste da morate uvijek vjerovati u sebe bez obzira na okolnosti. Postavite sebi jasne i mjerljive ciljeve u životu, radite na njima i nemojte nikada odustati. Uzmite stvari u svoje ruke i budite aktivni subjekti u svom životu, nemojte čekati da neko drugi nešto uradi za vas.

Naši očevi su se izborili za slobodnu državu, naša obaveza je da nastavimo borbu na njihovom putu i jačamo jedinu nam domovinu; njene institucije, ekonomiju, infrastrukturu. Moramo uspostaviti državu gdje će svaki građanin imati život dostojan čovjeka, a to zahtijeva promjenu odnosa prema državi od pojedinca i porodice. Moramo staviti interes zajednice ispred naših ličnih interesa. Davati više zajednici nego što uzimamo od nje. Ne gledati samo šta nam je država dala, nego kako mi možemo doprinijeti njenom razvoju.

Naša dijaspora naš je posebni potencijal. Nemojte nikada zaboraviti svoje ime, porijeklo i domovinu. Posjećujte svoju domovinu što više moguće, naučite svoju djecu da govore bosanski, da vole BiH, iznimno je važno da glasate na izborima i, bez obzira šta radili u životu, nemojte zaboraviti da ste vi ambasadori BiH u državi gdje boravite. Na kraju bih još poručio da nikada ne isključite povratak u domovinu kao jednu od opcija u životu.

https://stav.ba/moj-povratak-u.....je-osveta/

Avatar
KBS1
195 Posts
(Offline)
4
February 16, 2021 - 3:12 pm

Jedna lijepa prica. 

 

Avatar
Omladinac
110 Posts
(Offline)
5
April 7, 2021 - 8:43 am

Super je kad Bošnjački biznisi ulažu u povratnička mjesta. 10-15 novih radnika u Novoj Kasabi u Donjem Podrinju. 

https://www.biznisinfo.ba/komp.....ovi-pogon/

Forum Timezone: America/New_York
All RSS Show Stats
Administrators:
admin
Moderators:
moderator1
KBS1
Drina
Agora12
BosMan_2020
5ir
Stanak
leopard 007
roki1
Istok
dzan2019
Walter-1953
Zirokopter
Sarajevo92
Top Posters:
Omladinac: 110
Crni Labud: 21
Amkos: 8
visitor1: 2
Saraj: 1
Newest Members:
MichaelRed
Chesterbials
RobertRit
AnthonyLem
AlbertSog
Willardjax
AndrewJoype
Jameswrene
imuyixotnu
ayqajogq
Forum Stats:
Groups: 2
Forums: 14
Topics: 83
Posts: 766

 

Member Stats:
Guest Posters: 0
Members: 60
Moderators: 14
Admins: 1
Most Users Ever Online: 62
Currently Online:
Guest(s) 2
Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)