Skip to content Skip to footer

Avatar
Log In
Please consider registering
Guest
Forum


Pretraživanje



Opcije foruma



Minimalna dužina: 3 slova / Maksimalna dužina slova: 84 slova
Registracija Lost password?
sp_TopicIcon
Velikosrpski Terorizam nad Bošnjacima
RSS
Avatar
KBS1
195 Posts
(Offline)
1
October 20, 2020 - 8:34 am

"Selite se, Turci": Otkrivene osobe koje su pisale prijeteće grafite Bošnjacima u Pljevljima

 
Image Enlarger
 
FOTO: FACEBOOK
Specijalno državno tužilaštvo podiglo je krivičnu prijavu protiv Pljevljaka Igora Terzića (34), Nemanje Novakovića (31) i Daneta Vraneša (24), zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje.
 
Krivične prijave podnesene su zbog sumnje da su nakon izbora 30. augusta ispisivali po Pljevljima grafite sa prijetećim porukama muslimanskom i bošnjačkom stanovništvu.

- Istraga za to krivično djelo proširena je na njih 24. septembra - rekao je Pobjedi izvor iz Tužilaštva.

Podsjećamo, u noći sa 1. na 2. septembar nepoznati vandali razbili su stakla na ulaznim vratima Islamske zajednice u Pljevljima i u prostorije ubacili papir sa stravičnom porukom "Polećela crna ptica, Pljevlja biće Srebrenica".

Također, na objektu koji je u vlasništvu Bošnjaka na drugom kraju grada ispisali su sramne grafite "Selite se, Turci".

Na objektima su ispisivana i četiri "S".

Sve to unijelo je nemir među Bošnjake u Pljevljima, ali i Crnoj Gori.

tns_60c44a71edd065cf946fe21bdd201513.jpgImage Enlarger

VANDALSKI NAPADI

Samir ef. Kadribašić: Daj Bože da ovo u Pljevljima završi na dobro, otišlo je predaleko

Reagirao je tada i Mešihat Islamske zajednice Pljevlja koji se obratio lideru koalicije "Crno na bijelo" Dritanu Abazoviću navodeći da u tom gradu na sjeveru Crne Gore vlada haos, bezakonje i mržnja prema pripadnicima nacionalnih manjina.

- Mržnja se valja ulicama grada od strane Vaših i pristalica Vaših koalicionih partnera koji proslavljaju izbornu pobjedu. Pljevlja su vraćena u 1992. godinu, koju pamtimo po teroru nad pljevaljskim i mještanima Bukovice muslimanima, ubistvima, fizičkim i napadima na imovinu, uvredama, javnim poniženjima - navodi se u saopćenju Mešihata Islamske zajednice.

Oni su pozvali Abazovića da dođe u Pljevlja u uvjeri se u opisano stanje "prije nego bude kasno".

- Odgovorite građanima je li ovo planirani epilog predizborne kampanje koju ste vodili sa Vašim političkim partnerima - upitali su u Mešihatu Islamske zajednice Pljevlja, prenosi pobjeda.me.

https://faktor.ba/vijest/selit.....ima/101568

Avatar
Agora12
319 Posts
(Offline)
2
October 21, 2020 - 7:02 am

Vulinova maska za lice izazvala veliku pažnju javnosti (FOTO)

 

[Image Can Not Be Found]Izvor: MOD

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, u pratnji ministra odbrane Aleksandra Vulina i načelnika Generalštaba Vojske Srbije generala Milana Mojsilovića, položio je danas vijenac na Spomenik Neznanom junaku na Avali povodom obilježavanja Dana oslobođenja Beograda.

Pažnju javnosti tom prilikom privukla je neobična maska ministra odbrane Srbije, Vulina.

Naime, na zaštitnoj maski ministra Vulina bila su dva ukrštena srca sa zastavama Srbije i Republike Srpske. Ispod je i poruka: “Srbija i Srpska”.

Nakon ceremonije polaganja vijenca, uz počasni stroj Garde i intoniranje državne himne, u spomen knjigu predsjednik Srbije je upisao:

“Besmtni oslobodioci, decenije koje prolaze ne umanjuju veličinu vašeg podviga. Zahvaljujući vašoj hrabrosti i velikoj žrtvi, Beograd danas živi kao slobodan grad u našoj samostalnoj i nezavisnoj Srbiji. On je grad u kojem ljudi vide svoju i budućnost svoje dece. Današnji Beograd i Srbija pokazuju da vaša žrtva nije bila uzaludna. Junaci, večna vam slava i hvala za slobodu“.

Nakon višednevnih teških borbi pripadnici Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije pomognuti sovjetskim saveznicima oslobodili su Beograd 20. oktobra 1944. godine.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad

TAGOVI:

 

http://ba.n1info.com/Regija/a4.....-FOTO.html

Možda nevezano trenutno za ovo temu, ali je ovo aktuelna vijest, i nije prvi put, da se ovako nešto desi.

Avatar
KBS1
195 Posts
(Offline)
3
January 4, 2021 - 8:19 pm

Ponovno Velikosrpsko zlostavljanje Bošnjačke djece. Dokle će se šutiti o ovome?!

 

OVO JE SKANDALOZNO: Djevojčici smanjili vladanje u školi jer je slavila Dan državnosti BiH, a odluku je potpisala direktorica Mevlida...

Tako joj je “presuđeno” jer nije prisustvovala nastavi, već je s roditeljima i prijateljima proslavljala Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

Učenica šestog razreda Osnovne škole “Petar Kočić”, u bošnjačkom povratničkom selu Sjenina Rijeka, kod Doboja, kažnjena je smanjenjem vladanja.

Tako joj je “presuđeno” jer nije prisustvovala nastavi, već je s roditeljima i prijateljima proslavljala Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

Kako se navodi u odluci, djevojčica je prvo kažnjena opomenom. Mjeru joj je izrekao razredni starješina.

altImage EnlargeraltImage Enlarger

A onda je uslijedilo i smanjenje vladanja.

Uporište za takvu odluku nađeno je u aktima RS u kojima Dan državnosti BiH nije praznik.

“Kako je evidentno da pomenuti praznik nije definisan Zakonom, jasno proizilazi da je imenovana svojim odsustvom s nastave 25. 11. 2020. godine izvršila lakšu povredu dužnosti učenika, te joj je na osnovu toga izrečena vaspitno-disciplinska mjera odjeljenskog starješine – stoji u dijelu odluke.

Potom se pojašnjava da to automatski znači i smanjenje vladanja.

Dodaje se i da se protiv ove odluke može izjaviti prigovor. On se podnosi Školskom odboru u roku od osam dana od dana prijema odluke, piše Politički.ba.

Isto tako, “disciplinska mjera se može ublažiti ili ukinuti ukoliko dođe do pozitivnih promjena u ponašanju učenika”, stoji na kraju odluke.

A odluku je potpisala direktorica Mevlida Dervišefendić.

https://www.slobodna-bosna.ba/.....vlida.html

Avatar
admin
160 Posts
(Offline)
4
January 5, 2021 - 4:56 pm

"BEZ OBZIRA NA RATNE AMBICIJE...": Salkić žestoko uzvratio na tvrdnje Milorada Dodika da je Banja Luka "srpski grad"

Potpredsjednik bh. entiteta Republike Srpske Ramiz Salkić, reagujući na izjave člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika da grad na Vrbasu "pripada Srbima i da je to srpski grad", rekao je danas da Banja Luka nije i nikada neće biti samo srpski grad.

“Banja Luka je bosanskohercegovački grad i grad svih njenih građana, to je bio i to će ostati u budućnosti bez obzira na lične želje Milorada Dodika i neostvarene ratne ambicije onih koji danas borave po haškim i drugim ćelijama u Bosni i Hercegovini i širom svijeta kao osuđenici za udruženi zločinački poduhvat i počinjeni genocid u Bosni i Hercegovini nad bosanskim muslimanima Bošnjacima”, kazao je Salkić te dodao:

“Činjenica da danas u Banjoj Luci živi najviše bosanskih Srba je posljedica progona desetina hiljada Bošnjaka i bosanskih Hrvata tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Progonom Bošnjaka i bosanskih Hrvata Banja Luka ne može postati srpski grad. U Banjoj Luci postoji 16 džamija koje svjedoče o njenoj historiji, vijekovnoj strukturi stanovništva, a njihovo rušenje je svjedočilo barbarstvu dok je obnova značila pobjedu nad barbarstvom.”

Entitetski potpredsjednik zaključio je kako je Dodikova izjava “najbolji pokazatelj” da u budućnosti treba eliminirati posljedice progona i oduzeti privilegije koje su u Daytonu date onima koji su izvršili progon bosanskih katolika i Bošnjaka sa svojih ognjišta.

“Banja Luka treba biti uređena kao multietnički grad sa multietničkom gradskom Skupštinom i gradskom administracijom. Činjenica da danas u gradskoj administraciji od 758 uposlenih radi samo 0,5 posto Bošnjaka, svjedoči o razmjerama progona Bošnjaka, ali i o razmjerama diskriminacije nad onima koji nisu bosanski Srbi pravoslavci u ovom gradu. Protjerani Bošnjaci i Hrvati trebaju imati zagarantovana mjesta u gradskoj Skupštini kao preduslov potpune implementacije Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma i kao put eliminacije rezultata progona Hrvata i Bošnjaka iz ovog grada. Vrijeme koje je pred nama treba iskoristiti za ispravljanje načinjenih nepravdi u Dejtonskom sporazumu, a ne kao potvrdu učinjenih nepravdi u prošlosti. To trebaju, mogu i moraju učiniti snage koje nisu na liniji veličanja presuđenih ratnih zločinaca za teške zločine, udruženi zločinački poduhvat i genocid nad bosanskim muslimanima Bošnjacima u Bosni i Hercegovini.

Banja Luka je prelijep grad i bila bi velika historijska nepravda prema njoj da njenu ljepotu kvari mrlja progona njenih sugrađana i veličanja ratnih zločinaca”, poručio je Ramiz Salkić, saopšteno je iz Kabineta potpredsjednika RS-a.

http://www.slobodna-bosna.ba/v....._grad.html

Avatar
Omladinac
110 Posts
(Offline)
5
January 6, 2021 - 1:30 am

Klanjana dženaza majci Hadžiri Avdić kojoj je za jedan dan ubijeno pet sinova i muž u Grbavcima kod Zvornika

 

  

Image Enlarger
 

U Grbavcima kod Zvornika danas je klanjana dženaza majci Hadžiri Avdić koja je jedan od simbola stradanja i boli Bošnjaka Zvornika u 1992.godini, Majci Hadžiri Avdić zločinci su 21. maja 1992. godine odveli i ubili muža i petoricu sinova. Uz Havu Tatarević, Naziju Beganović i nekoliko Srebreničanki, Hadžira Avdić iz Grbavaca kod Zvornika je među najožalošćenijim majkama u našoj zemlji.

Za Hadžiru Avdić iz Grbavaca kod Zvornika u maju 1992. godine život je stao. Njeno srce iščupano je iz grudi 21. dana tog mjeseca, kada su joj zločinci iz kuće odveli muža Halču i petoricu sinova i nešto kasnije ih, ispostavit će se, ubili u Karakaju.

Kobnog datuma, u ničim izazvanom napadu i bez ikakvog otpora, srpske paravojne jedinice ubile su i odvele u zatočeništvo više od 80 mještana Grbavaca, što je činilo petinu sela. Tijela gotovo svih, uključujući Hadžirine sinove i muža, nađena su u jesen 1998. godine u masovnoj grobnici Ramin grob u naselju Glumina.

Klanjana dženaza majci Hadžiri Avdić kojoj je za jedan dan ubijeno pet sinova i muž u Grbavcima kod Zvornika
Majka Hadžira Avdić
– Ja sam dan nakon što su odvedeni krenula s još jednom ženom prema Zvorniku. Zaustavili su nas na prvoj barikadi i rekli da se vratimo kući, a da će njih pustiti nakon što ih ispitaju. Nisam mogla vjerovati da mogu pobiti nedužnu djecu, jer su dvojica mojih sinova bila maloljetna, a najmlađi Advir imao je samo 14 godina – govorila je Hadžira prije nekoliko godina.

Majka Hadžira Avdić izgubila je supruga Halču (1949.) i sinove Mefaila (1967.), Naila (1970.), Ismaila (1972.) Mevludina (1975.) i Advira (1978.).

Od nekada brojnog potomstva u porodici Avdić ostale su žive samo dvije kćerke najstarijeg Hadžirinog sina Mefaila, tada sedmogodišnja Edina i petogodišnja Almedina, koje su sada udate i imaju svoje porodice.

Grbavci su među naseljima s najvećim stepenom stradanja u BiH. Ubijani su i odvođeni i starci, žene i djeca. Iako su vođene razne istrage, još uvijek niko od nalogodavaca i izvršilaca teških zločina u ovom mjestu nije procesuiran.

U 2020.godini obilježena je godišnjica zločina nad mještanima Grbavaca, a i tada je skrenuta pažnja na stradanje familije Avdić u ovom naselju. Detaljnije o zločinu u Grbavcima i razmjerama stradanja Bošnjaka u ovom naselju podsjetite se klikom na link u nastavku iz-porodice-avdic-ubijen-safet-njegova-tri-sina-njegovih-pet-unuka-brat-devet-rodaka-foto/

(Zvornicki.ba)

https://saff.ba/klanjana-dzena.....-zvornika/

 

------------------

Nano Hadžira,

Nek ti Allah dž.š. podari džennet i da se sretneš sa svojim mužem i sinovima tamo.

A dušmanima nikad se ne halalilo i nikad se ne zaboravilo. 

Amin.

Avatar
Omladinac
110 Posts
(Offline)
6
January 6, 2021 - 3:14 pm

Serbs being serbs.....

 

GNUSAN ČIN I OTVORENA PORUKA: Policajac u haremu Sinan-begove džamije vršio nuždu, poznat po učestalim izlivima mržnje prema islamu i muslimanima

 

Medžlis Islamske zajednice Novi Pazar najoštrije je osudio skrnavljenje Sinan-begove džamije, koje je uradio policajac Policijske uprave Novi Pazar koji je u haremu džamije vršio malu nuždu.

Medžlis u saopštenju tvrdi da je taj policajac, „poznat po učestalim izlivima mržnje prema islamu i muslimanima, koje obično iskazuje prilikom učenja ezana na džamijama.“
 
„Prema tvrdnjama očevidaca, tokom ovog događaja dva pripadnika žandarmerije stajala su na kapiji džamijskog dvorišta. Od nadležnih organa Ministarstva unutrašnjih poslova očekujemo hitnu suspenziju i adekvatno kažnjavanje ovog počinioca, čime bi se potvrdilo da ovakvi slučajevi ne mogu imati nikakvu sistemsku podršku“, navodi se u saopštenju Medžlisa IZ u Srbiji.
 
Iz Islamske zajednice dodaju da „ma koliko ovaj čin bio gnusan, taj postupak odudara od tradicije dobrih međunacionalnih i međukonfesionalnih komšijskih odnosa u Novom Pazaru“ i očekuju od nadležnih organa hitnu informaciju o preduzetim mjerama.
 

https://www.slobodna-bosna.ba/.....anima.html

Avatar
admin
160 Posts
(Offline)
7
January 9, 2021 - 12:51 am

U Genocidnoj neradni 6, 7. i 9. januar

 

Image Enlarger
U Republici Genocidnoj neradni dani će biti 6. i 7. januar, kao i 9. januar, saopšteno je iz Ministarstva uprave i lokalne samouprave Republike Genocidne.
Vjernici pravoslavne vjeroispovijesti imaju pravo na plaćeni izostanak sa radnog mjesta 6. i 7. januara kada se praznuju Badnji dan i Božić.

Božić je definisan kao vjerski praznik u skladu sa Zakonom o praznicima Republike Genocidne.

Prema Zakonu o Danu Republike Genocidne, republički praznik je 9. januar.

U dane praznika Republike ne rade republički organi i organizacije, organi jedinice lokalne samouprave, preduzeća, ustanove i druge organizacije i lica koja profesionalno obavljaju uslužne i proizvodne djelatnosti.

Link za genocidnim tekstom.

............

 

I onda će se čuditi što ih svak ko graniči s njima zove genocidnim narodom. 

Samo što su zaboravili u ovoj slici Genocidne Tvorevine nacrtati da im je tvorevina presječena na Brčkom u kojem Bošnjaci danas čine natpolovičnu većinu, imaju Bošnjaka za lidera, imaju natpolovični broj djece u osvnovnim školama, što govori da broj vitalnih porodica je natpolovično Bošnjački u Brčko Distriktu. Stoga, trebali bi valjda crtat istočnu i zapadnu Genocidnu, a ne jednu. 

Avatar
Omladinac
110 Posts
(Offline)
8
January 9, 2021 - 1:12 am

Hvala Bogu pa ima svjesnih ljudi i istina o Genocidnoj se širi svijetom. To je hak koji će ih stići. 

.............................................

 

Bivši njemački zastupnik Schwarz : RS je entitet genocida i nema pravo postojati

 
Image Enlarger
Stefan Schwarz, koji je tokom agresije na našu zemlju devedesetih godina kao mladi političar CDU-a i zastupnik njemačkog Bundestaga bio jako angažiran za BiH, izjavio je povodom obilježavanja neustavnog Dana RS-a da Dejtonski mirovni sporazum mora biti zamijenjen modernim evropskim ustavom.
 
 
- Pomirenje započinje tako što ćemo govoriti istinu: Republika Srpska je entitet genocida i nema pravo postojati. Dejton i RS moraju biti zamijenjeni modernim evropskim ustavom - istakao je Schwarz u svojoj objavi na Facebooku.

On je napomenuo kako političari poput Milorada Dodika, Aleksandra Vučića i Vladimira Putina, 9. januar "slave" kao "osnivanje Republike Srpske", podsjetivši da je iza svega stoji osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić.

- Taj je entitet natopljen krvlju desetina hiljada nevinih žrtava genocida koje su ubijene u Prijedoru, Foči, Srebrenici i Žepi i stotinama drugih gradova i sela iz samo jednog: jer nisu bili Srbi“ – napisao Schwarz te je uspostavljanje RS-a ocijenio najvećom nedaćom otkako su Hitler i Staljin počinili genocid u Evropi.

Naglašava kako je u istočnoj Bosni započelo planiranje i izvršenje genocida u ime narodne politike.

- Prije nego što je ubijeno 8.400 civila u Srebrenici već je bilo više od 90 hiljada nevinih žrtava planiranog genocida, u sklopu kojeg su sistemski protjerivani i ubijani svi koji nisu bili Srbi. Ono što danas, kao Republika Srpska, čini 49 posto teritorija Bosne i Hercegovine i znatno manje stanovništva, izgrađeno je na ubistvima, mučenjima, pljačkama, raseljavanjima i silovanjima - a međunarodna zajednica to tolerira – kategoričan je Stefan.

Avatar
Omladinac
110 Posts
(Offline)
9
January 23, 2021 - 5:31 am

Prijetnje ratom Genocidaša se nastavljaju. Koji bolesnici čovječe.

 

NE PAMTI SE KADA JE DODIK BIO OVOLIKO UZRUJAN, NIJE BIRAO RIJEČI: "Nema toga, nema te sile, osim ako nas NATO ovde bombarduje i pobije..." (VIDEO)

- Nema toga, nema te sile, osim ako nas NATO ovde bombarduje i pobije, naravno, nema toga da će Srbi pristati da nestane Republike Srpske i to mora da zna Bakir Izetbegović - kategoričan je Dodik.

Nastavi li SDA da insistira na preuređenju Dejtonskog sporazuma i stvaranju BiH bez enititeta, tražićemo referendum o samostalnosti Republike Srpske, rekao je predsjedavajući Predsjedništva Milorad Dodik.

Dodik je ovako reagovao na prijedloge predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, iznesene pred grupom euro-parlamentaraca, prema kojima bi BiH bila uređena kao država bez entiteta i kantona, prenosi RTRS.

Dodaje da je izvjesnija samostalnost Republike Srpske od organizovanja konferencije "Dejton dva" na kojoj bi BiH bila preoblikovana u funkcionalnu državu multietničkih regija, kako je Izetbegović video-konferencijom predložio članovima Evropske narodne stranke u Evropskom parlamentu.

Dodik ovaj Izetbegovićev prijedlog smatra potezom u službi unutarstranačkog pozicioniranja, ali ističe da će Srpska osujetiti svaki nagovještaj ovog procesa.

- Taj njihov prijedlog je potpuno antidejtonski jer podrazumijeva ukidanje entiteta i kantona mnogo toga još što je potvrđeno u Dejtonu. Nema toga, nema te sile, osim ako nas NATO ovde bombarduje i pobije naravno, nema toga da će Srbi pristati da nestane Republike Srpske i to mora da zna Bakir Izetbegović - kazao je Dodik.

Dodik kaže da Izetbegoviću smeta što u izvornom dejtonskom Ustavu i dalje piše da su pravosuđe, ekonomija, odbrana, obavještajne službe nadležnost entiteta i što te odredbe, uprkos ogromnim pritiscima, nisu promijenjene u najvišem pravnom aktu. Ocjenjuje da SDA i njeni mentori nastoje u Ustav unijeti i odredbe kojima bi od odgovornosti oslobodile i visoke predstavnike, iako su priznali da su kršili Dejtonski sporazum.

- Vestendorp je na dan kad je PIK dao bonsku podršku, dakle ne ovlašćenja nego podršku Visokom predstavniku rekao da to nije u skaladu sa Dejtonskim sporazumom. Dakle, Visoki prestavnik koji treba da tumači Dejtonski sporazum je dao izjavu da je to protivno Dejtonu. Imate tu njegovu izjavu! - poručio je Dodik.

https://www.slobodna-bosna.ba/.....video.html

 
Avatar
KBS1
195 Posts
(Offline)
10
January 23, 2021 - 7:53 pm

Genocidni bolesnici su sve nervozniji. Očito je da se nešto očekuje s Bidenovim dolaskom. Njihove prijetnje silom dosta toga govore. 

Avatar
KBS1
195 Posts
(Offline)
11
January 27, 2021 - 4:56 am

Pravosuđe u BiH je revizionističko prema naslijeđu Suda u Hagu

 
Nakon pet godina dugog procesa Sud BiH je izrekao prvostepenu presudu kojom je general Sakib Mahmuljin, nekadašnji komandant Trećeg korpusa Armije Bosne i Hercegovine, osuđen na deset godina zatvora jer nije spriječio navodne zločine počinjene na području Vozuće i Zavidovića.
Ovom presudom Mahmuljin je, kako je kazao predsjedavajući Vijeća Zoran Božić, osuđen za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva na kaznu zatvora od jedne godine, za zločin protiv ratnih zarobljenika na dvije godine i za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i bolesnika na osam godina, te mu je izrečena jedinstvena kazna od deset godina zatvora.

“On je u svojstu komandanta propustio da spriječi činjenje nečovječnih djela”, kazao je predsjedavajući Vijeća Zoran Božić.

Advokat Nermin Mulalić je na ovu presudu najavio žalbu Apelacionom vijeću Suda BiH.

Kličković je bio na listi „A“ Tribunala u Hagu

General Sakib Mahmuljin je iz Prijedora. Na početku rata ubijena su mu tri brata i dvije sestre. Dva brata su kao civili odvedeni iz svojih kuća u Prijedoru, ubijeni na Korićanskim stijenama, a zatim bačeni u provaliju duboku oko 50 metara. Treći brat je ubijen ispred bolnice i tvrdi se da ga je ubio njegov kolega ljekar. Dvije Sakibove sestre su nakon svirepog mrcvarenja ubijene. U teroru je ubijeno ukupno 18 članova njegove familije.

Ova presuda je otvorila niz pitanja stvarne suštine BH. pravosuđa koje se bavi ratnim zločinima.   MSPH

Ko je sudija Zoran Božić? Pogledajmo kakvu je pravdu dijelo u nekim drugim slučajevima. I odmah u prvi plan izranja Božićeva oslobađajuća presuda Gojku Kličkoviću, nekadašnjem komandantu Kriznog štaba opštine Bosanska Krupa. Naime u prvostepenom postupku protiv Kličkovića, Mladena Drljače i Jovana Ostojića, Božić je predsjedavao Vijećem koje je donijelo oslobađajuću presudu ovoj trojici. Takav sudski tretman stravičnih zločina počinjenih u Bosanskoj Krupi, pod komandom Kličkovića, samo je u drugostepenom postupku doveo do puštanja na slobodu.     

Prema navodima u optužnici, „Kličković je bio komandant Kriznog štaba Srpske opštine Bosanska Krupa. U Međunarodnom sudu u Haagu dokazano je da su u oko šezdeset opština komandanti kriznih štabova tzv. srpskih opština imali apsolutnu vlast nad ljudskim životima.

Sud je optužnicu potvrdio 19. decembra 2007. godine.

Sudsko vijeće Odjela I za ratne zločine Suda BiH, nakon održanog glavnog pretresa, izreklo je 5. novembra 2010. godine prvostepenu presudu kojom su optuženi Kličković i Drljača oslobođeni optužbe da su počinili krivično djelo zločina protiv čovječnosti. Prvostepeno je predsjedavao sudija Zoran Božić. 

Vijeće Odjela I za ratne zločine Apelacionog odjeljenja Suda BiH, nakon održanog pretresa, izreklo je 7. maja 2013. godine drugostepenu presudu kojom se optuženi Gojko Kličković i Mladen Drljača oslobađaju optužbe da su počinili krivično djelo zločini protiv čovječnosti. „Optuženi Kličković i Drljača su oslobođeni optužbe jer nije dokazano, van razumne sumnje da su učinili krivično djelo za koje se optužuju“, rečeno je u oslobađajućoj presudi.

Kličković u presudi Tribunala Radoslavu Brđaninu

U Hagu su mislili suprotno. U dijelu iz presude protiv Radoslava Brđanina pred Međunarodnim sudom u Hagu piše: Opština Bosanska Krupa : Počevši od 21. aprila 1992., civile bosanske Muslimane i Hrvate zatvorili su u osnovnu školu u Jasenici, po naređenju Ratnog predsjedništva Bosanske Krupe (na čijem je čelu Gojko Kličković), a zatim su ih premjestili u školu "Petar Kočić", gdje su ih držali do 21. avgusta 1992. godine. Čuvali su ih lokalni bosanski Srbi koji su prije rata imali civilna zaposlenja. Pretresno vijeće se uvjerilo da je u školi "Petar Kočić" ubijen veliki broj zatočenika.Jedan zatočenik je pretučen na smrt. Bosanski Srbin po imenu Jojo Plavanjac ubio je automatskom puškom najmanje sedam zatočenika. Jedan vod vojske bosanskih Srba pod komandom Milorada Kotura odgovoran je za smrt tri zatočenika tokom kopanja rovova na brdu iznad škole "Petar Kočić". Pretresno vijeće se uvjerilo da su snage bosanskih Srba 22. aprila 1992. granatirale Bosansku Krupu. Spaljene su i uništene kuće u kojima su uglavnom živjeli bosanski Muslimani. Snage bosanskih Srba minirale su gradsku džamiju u Bosanskoj Krupi u aprilu 1992. Od posljedica eksplozije srušio se minaret. Uništena je i rimokatolička crkva u gradu. Eksplozivom su razorene džamije u selu Arapuša i naselju Bosanska Otoka

Kličković i njegova djela u vrijeme njegove apsolutne vladavine Bosanskom Krupom spominje se i u presudi Momčilu Krajišniku. Izvještaj tog vijeća je čitava serija zločina nad kojim je stajao danas slobodni Gojko Kličković. Naime, on je imenovan 28. aprila 1992. od tog datuma se događaju najstrašniji zločini i masovna pogubljenja.   

Masovna smaknuća u Krupi su i u presudi Krajišniku 

„Vijeće zaključuje da su u maju 1992. godine srpske snage u opštini Bosanska Krupa ubile sedamnaest Muslimana i Hrvata. Srpske snage granatirale su 21. aprila grad Bosansku Krupu i zapalile i opljačkale muslimanske kuće. Osim toga, hotimično su uništavale vjerske spomenike u opštini. Civili većinom muslimanske i hrvatske nacionalnosti držani su u pet zatočeničkih centara u kojima su ih redovno i teško premlaćivali pripadnici srpskih paravojnih jedinica koji su dolazili u te zatočeničke centre. Povremeno su podvrgavani elektrošokovima, a neki muslimanski zatočenici morali su da kopaju rovove na liniji fronta. Vijeće zaključuje da je do maja 1992. većina Muslimana otišla s lijeve obale Une iz straha i zbog nepodnošljivih okolnosti, i da su se na kraju gotovo svi Muslimani iselili iz te opštine. Prema popisu stanovništva Bosne i Hercegovine iz 1991. godine, u nacionalnom sastavu opštine Bosanska Krupa bilo je 43.104 (74%) Muslimana, 13.841 (24%) Srba, 139 Hrvata, 708 Jugoslovena i 528 osoba druge ili nepoznate nacionalnosti... Pripadnici srpskih paravojnih jedinica, slično opremljeni naoružanjem JNA ... viđeni su pod komandom Gojka Kličkovića, istog dana nedaleko od muslimanskog sela Arapuša. Dana 19. i 20. aprila srpski civili su viđeni kako odlaze iz Bosanske Krupe, jer će ubrzo početi granatiranje gradskih ciljeva.
Dana 21. aprila 1992. Srbi su putem radija dali ultimatum da se svi Muslimani presele na lijevu obalu Une, čime su naredili da se opština podijeli prema nacionalnoj strukturi. Istog dana srpske snage su napale grad. Prvo su ga gađali minobacačima s okolnih brda. Neki objekti, naročito policijska stanica, gađani su vatrom iz snajpera i granatirani iz teškog naoružanja. Pripadnici policije i Patriotske lige organizovali su otpor. Svjedok 19 vidio je kako srpske snage granatiraju zgradu opštine, a srpski vojnici pale i pljačkaju muslimanske kuće. Otpor u Bosanskoj Krupi trajao je četiri dana i za to vrijeme je pobjegla većina muslimanskog stanovništva. Svjedok je prisustvovao sahrani dvanaest civila koji su poginuli u granatiranju. Njihovi leševi su ležali na ulicama petnaest dana. Takođe 21. aprila 1992. Svjedok 19 vidio je kako pripadnici srpskih paravojnih snaga napadaju muslimansko selo Arapuša, nakon što ih je Gojko Kličković zaustavio da ne napadnu dok se ne obave pregovori (dakle i tada je, prije imenovanja na čelo štaba imao kontrolu i aktivnu ulogu). Neki mještani su poginuli, a ostali su protjerani. Svjedok 34, civil Musliman, zarobljen je 23. aprila 1992. i zatočen u školi u Jasenici. Pripadnici dvije srpske paravojne jedinice, “Suha rebra” i šešeljevci, koji su dolazili u logor, redovno su surovo tukli zatočenike, među kojima i svjedoka. U maju 1992. svjedok je s drugim zatočenicima premješten u školu “Petar Kočić”. Pripadnici srpske policije koji su čuvali školu redovno su tukli i zlostavljali zatočenike i povremeno ih podvrgavali elektrošokovima. Svjedok je čuo pucnje kada je ubijeno jedanaest zatočenika u sobi pored one u kojoj je bio zatočen. Ta pogubljenja je izvršio jedan pripadnik lokalnog TO-a kojeg je svjedok poznavao. Još pet zatočenika ubijeno je u toj školi dok je svjedok tamo bio zatočen. Dana 21. maja 1992. svjedok 34 i još 20 zatočenika odvedeni su u logor Kamenica u opštini Drvar. Tokom zatočeništva, on i drugi muslimanski zatočenici morali su da na liniji fronta kopaju rovove.
Dana 23. aprila 1992. lokalni Srbi, pripadnici rezervnih snaga, zarobili su Svjedoka 19, Muslimana zaposlenog u opštinskoj vladi u Bosanskoj Krupi, i još 35 ljudi, među kojima i nekoliko Srba, i odvezli ih autobusom u školu u Jasenici. Jedna komisija ih je razvrstala u grupe: vojnici, civili i politički zatvorenici. Sljedećeg dana je s još 76 civila premješten u selo Arapuša. Zatočenici su držani u kućama Muslimana. Čuvali su ih pripadnici srpskih vojnih jedinica iz Donjeg i Gornjeg Petrovca. Paravojne snage su terorizirale zatočenike, tukle ih i oduzimale im imovinu. Tokom zatočeništva u Arapuši, svjedok 19 je vidio kako su 27. ili 28. aprila pripadnici paravojnih jedinica ubili jednu mladu trudnicu.
Dana 28. aprila 1992. Gojko Kličković, koji je postao predsjednik Ratnog predsjedništva Bosanske Krupe, naredio je komandantima tri bataljona 1. podgrmečke brigade da smjesta “izvrše evakuaciju muslimanskog stanovništva” s teritorije pod njihovom kontrolom. Napisao je da Ratno predsjedništvo “muslimanskom stanovništvu ne može garantovati potpunu sigurnost” i da se smatra da je neophodno izvršiti evakuaciju nekoliko sela, među kojima i Arapuše. U skladu s tim naređenjem Izvršni odbor Mjesne zajednice Arapuša je, zajedno s lokalnim “odborom izbjeglica” i “komandom bataljona” 1. maja 1992. izdao nalog za evakuaciju svih mještana Arapuše i izbjeglica – ukupno 460 ljudi. Dana 1. maja 1992. svjedok je s još 460 ljudi premješten u selo Fajtovići u opštini Sanski Most, u kojem je već bilo zatočeno 1.200 ljudi. Osim u gorepomenutim objektima, srpske vlasti su 1992. godine civile uglavnom hrvatske i muslimanske nacionalnosti držale zatočene u još tri zatočenička centra u Bosanskoj Krupi, i to u osnovnoj školi u Suvaji, u osnovnoj školi u Gorinji i u osnovnoj školi u Arapuši.

Ruganje Tribunalu u Hagu 

Dana 22. maja 1992. Ratno predsjedništvo Bosanske Krupe izdalo je naredbu SJB-u i vojnoj policiji “o evakuaciji preostalog muslimanskog stanovništva” sa područja srpske opštine Bosanska Krupa. Tri dana kasnije “predložilo” je Komandi 1. podgrmečke brigade da se pripremi za “čišćenje” lijeve obale Une. U sklopu akcije čišćenja trebalo je uništiti i opustošiti što je moguće veći broj stambenih i drugih objekata. Svrha tog prijedloga bila je “rušenje morala kod neprijatelja i izazivanje straha“

Dakle, ukupno je 179 civila Bošnjaka Bosanske Krupe ubijeno u višemjesečnom teroru pod komandom Kriznog štaba, i većinom u periodu vladavine Gojka Kličkovića na čelu Kriznog štaba. Znamo po presudi Sakibu Mahmuljinu da je usvojstvu komandanta propustio da spriječi činjenje nečovječnih djela”, kako je rekao predsjedavajući Vijeća Zoran Božić.

Zašto isti predsjedavajući sudija Vijeća Suda BiH  Zoran Božić nije ustvrdio da je Gojko Kličković u svojstvu komandanta propustio da spriječi činjenje nečovječnih djela: Silne zločine u periodu od gotovo godinu dana, masovna pogubljenja, mučenja i silovanja: Zašto je jedna sudska pravda istoga suca za  Kličkovića a sasvim druga za Mahmuljina.

Ono ključno, da li su znali u Sudu BiH da je ime Gojka Kličkovića na listi „A“, a što je već ozbiljan znak da su ljudi iz Haga uradili svoj istražni postupak i odobrili optužnicu i proces. Dakle, očito je da Sud BiH djeluje protiv odluka i nasljeđa Međunarodnog Suda u Hagu. Na sceni je gotovo izrugivanje Sudu u Hagu.      

Pravosuđe u BiH je apsolutno revizionističko u odnosu na presude, stavove Suda u Hagu i njegovo važno pravno naslijeđe.

Ovo sa dvostrukim aršinima prema Mahmuljinu i Kličkoviću, jednog te istog sudije u prvostepenom postupku je samo vrh ledenog brijega. Do danas, mi u BiH nemamo niti jednu optužnicu sa potvrdom karakrtera rata u BiH, pa time nema ni istinskih presuda. Prvi slučaj za genocid u Srebrenici je preuzeta optužnica „Trbić“. Godinama u BiH nema suđenja za Srebrenicu.

Prema našem pravosuđu niko nije odgovran za opsadu zaštićenih zona, počevši od Sarajeva, pa Goražda, Bihaća, Srebrenice... Ne postoji niti jedna optužnica od Dejtona za blizu 11000 žrtava u Sarajevu, 59 hiljada ranjavanja i niko nije ni optužen. Prije nekoliko godina u Kantonalni sud je iz Haga stiglo osam „A“ optužnica za snajperiste, koji su masovno ubijali i sakatili građana Sarajeva. Do danas niti jedna od tih osam optužnica nije aktivirana.      

Preko 300 lica sa „A“ liste Suda u Hagu stoji u ladicama Tužilaštva, a preko 200 u Sudu BiH. Bilo je 848 takvih „A“ predmeta koji su domaćem pravosuđu ustupljeni  iz Haga. Nedavno je jedna interna istraga pokazala da je stotine tih predmeta okončano obustavama ili neprovođenjima istraga. Time je katastrofa pravosuđa u BiH dovedena do apsurda. 

Srbija i Hrvatska se u predmetima ne spominju u optužnicama ne samo kroz utvrđivanje međunarodnog konflikta nego ni kroz UZP kao oblika pojedinačne krivične odgovornosti.

Sve optižnice govore o oružanom sukobu po opštinama kao da su opštine ratovale za svoje ciljeve. Tu je uvedena konstrukcija UZP koje se najviše koriste protiv Bošnjaka, čime se direktno ruše pravni i sudski nalazi ICTY-ja.

Tužilaštvo Suda u Hagu i danas dokazuje genocid u čitavoj BiH. I nikad nije imalo dilemu  da je genocid počinjen u cijeloj BiH. U BiH nemamo optužnice za genocid van Srebrenice, premda, recimo, u Njemačkoj imamo četiri pravosnažne presude za genocid. Međunarodna zajednica to pokazuje, a u BiH ništa.

U BiH imamo 1450 sudija i tužilaca. Kako je moguće da ni na nivou statističke greške nemamo činjenicu da je neko podigao optužnicu za opsadu Sarajeva ili da je optužen za genocid van Srebrenice.

Domaće pravosuđe, dobrim dijelom, ne prestaje djelovati revizionistićki u odnosu na praksu i ostavštinu Haga, kojom se danas ponosi cijeli pravni svijet i posebno evropsko pravosuđe.

Jednoga dana treba vidjeti sadržaj spisa „A“ koji je svojevremeno ustupljen pravosuđu u BiH a tiče se upravo pomenutog Gojka Kličkovića. Ako ga uopšte neko i pronađe.  

https://bosnaglobal.net/index......uda-u-hagu

Avatar
Agora12
319 Posts
(Offline)
12
January 28, 2021 - 10:12 am

Patološki pokušaji razmjene gradova Trebinja i Jajca

 

Krajem januara 1993. počeo je progon Bošnjaka iz njihovog Trebinja. Nakon prijetnji i pritisaka, u teroru nad civilima je ubijeno 38 bošnjačkih civila. Dogodila su se brojna premlaćivanja ljudi pa i silovanja. Razbacani širom svijeta na pet kontinenata, tek nedavno su uspjeli popisati sve žrtve terora devedesetih.  

Minirano je i srušeno 14 džamija u Trebinju i okolini, a kada su gradske džamije zapaljene, počelo je napuštanje grada. Ljudi su grabili najosnovnije, uzimali najvažnije uspomene i bježali prema Crnoj Gori. Većini Bošnjaka je rečeno da idu prema autobuskoj stanici, gdje ih je čekao organizovan prevoz. Prebacivani su planski do crnogorskog gradića Rožaja. Izgon trebinjskih Bošnjaka se najvećim dijelom završio tokom zadnja četiri dana januara 1993. godine.

Rijetki preostali su istjerivani do polovine februara.
Mnogo kasnije Trebinjci su se sjećali svog ulaska u Rožaje. Nekoliko hiljada ljudi su posjedali izgubljeno po ulicama ne znajući kuda dalje. Bio je ledeno hladan januarski dan, a na svim kućama u Rožaju bila su širom otvorena vrata. Prognani su se čudili tim otvorenim vratima dok iz kuća nisu počeli izlaziti domaćini i nuditi porodicama da uđu. Trebinjski Bošnjaci su tek tada otvorena vrata na domovima Rožajaca razumjeli kao poziv gostoprimstva.
Kako se trgovalo ljudskim životima
Trebinje je posljednji grad u BIH u kojem je napravljeno etničko čišćenje Bošnjaka. Prije ovog izgona u januaru '93., trebinjski Bošnjaci su na neki način spriječili izgon trebinjskih Srba iz njihovog grada.  
Naime, u augustu 1992. godine dogodio se masovni bijeg srpskog stanovništva Trebinja prema Nikšiću u Crnoj Gori. Priča o prodoru HOS-ovaca Blaža Kraljevića iz Dubrovnika prema Trebinju, o kojoj su pisali i javljali beogradski mediji, bila su ciljano zastrašujuća. Jedinice HOS-a su bile desetinu kilometara daleko na rubnim dijelovima opštine, ali je medijski namjerno rašireni strah učinio svoje pa su se kolone automobila trebinjskih Srba odmah nakon ponoći pokrenule prema Nikšiću. Trebinjski Srbi svjedočili su da se nije čula niti jedna eksplozija granate, čak niti pucanj iz pravca Dubrovnika, ali je grad masovno napušten. To avgustovsko jutro su automobili iz Trebinja potpuno zakrčili Nikšić. Tek iza podneva su se kolone počele vraćati u svoj potpuno miran grad. Trebinje je bilo u planu razmjene gradova između Miloševića i Tuđmana, te njihovih sluga u BiH Karadžića i Bobana.   
Božidar Vučurević, politički lider SDS-a istočne Hercegovine, zamolio je to jutro Radovana Karadžića, koji se nalazio u Ženevi, da ih ne dira, rekavši da „nema srca ljudima reći da napuste Trebinje“.
Vučurević je molio da se razmjena Trebinja odgodi, jer „ljudi nisu spremni na takav šok“. Karadžić je to prihvatio a Vučurević je za tu „osjetljivost“ pohvalio Karadžića: „On nije uvijek imao srca obavijestiti ljude da će izgubiti svoje gradove ili desetine manjih naselja.“ Time je samo potvrđen ovaj stravični plan etničkog čišćenja ogromnih razmjera i epske trgovine stanovništvom u desetinama gradova u Bosni i Hercegovini. Naime, Trebinje se, po ranijim dogovorima Tuđman- Milošević, moralo razmijeniti za grad Jajce. Tačnije, Srbi iz Trebinja su trebali biti preseljeni u Jajce a Hrvati Jajca u Trebinje zbog stvaranja nacionalno kompaktnih teritorija.  
Protiv razmjene Trebinja za Jajce bili su Momir Bulatović i sadašnji predsjednik Milo Đukanović, koji su Vučureviću, prema njegovom priznanju, rekli da su „malo uplašeni dolaskom novih komšija“.   
Srbi koji su se borili i ginuli u Trebinju trebaju znati kako su, nakon svega, nove komšije iz Dubrovnika trebali doći u Trebinje turistički.  

Do razmjene gradova nije došlo jer je Karadžić, na insistiranje Vučurevića, tada u Ženevi rekao Tuđmanu i Miloševiću da se trenutno u Trebinju nalazi pet i po hiljada Bošnjaka i da je zbog toga razmjena stanovništva nemoguća. To je bio ozbiljan argument, ali su Milošević i Tuđman bili ljuti. „Radovane, dajte to sredite više“, rekao mu je Milošević, pred svjedocima.

Tako su Bošnjaci, ni krivi ni dužni, spriječili iseljenje komšija Srba u ovim igrama etničkog čišćenja i tzv. razmjene teritorija.  
Ali, nakon dugih granatiranja i pucanja 29. oktobra 1992. u Jajce, grad bosanskih kraljeva, ušle su srpske jedinice. Oko 30 hiljada Jajčana je u kolonama napustilo svoje domove i svoj grad. Jajce je osvojeno na izdaju i dogovore srpske i hrvatske politike. Znalo se da ide razmjena stanovništva za Trebinje. U Jajcu gotovo i nije bilo Srba, pa je stambeni prostor tog grada bez Bošnjaka i Hrvata odgovarao srpskom stanovništvu Trebinja.

Vučurević je svojevremeno priznao u hrvatskoj štampi: „Hrvati su jako željeli Trebinje“. Na drugoj strani je Smiljko Šagolj govorio o Jajcu kao „žarko željenom hrvatskom stolnom gradu“. Prije rata u „žarko željenom“ Jajcu je živjelo 15,5 hiljada Hrvata, koje bi onda razmijenili za „jako željeno Trebinje“, gdje je živjelo 1.245 trebinjskih Hrvata.

Jači napadi srpskih jedinica na Jajce trajali su od marta i grad je trebao biti očišćen od Bošnjaka i Hrvata već krajem ljeta. Kada je odgođena predaja Trebinja, odgođena je i razmjena za Jajce.

Pored jednonacionalne kompaktnosti teritorija kao osnovnog cilja, ključna je bila mogućnost gotovo adekvatne razmjene kapaciteta hidroelektrana u Jajcu i hidroelektrana u Trebinju.

To je bio ključni, najvažniji dio razmjene stanovništva – hidroenergetski potencijal približne snage.
U Stenogramima Franje Tuđmana, koji su apsolutni dokaz o agresiji Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu, korišteni i u Tribunalu u Hagu, više se spominje Gornji Vakuf nego li Vukovar  i Dubrovnik zajedno. Tuđman govori: „Nije mi jasno zašto ne bismo mogli ovladati u potpunosti Bugojnom, Gornjim Vakufom... Mislimani su orijentirani na rat (za Jajce). To bi trebali mi iskoristiti jednim protivudarom“... Tako je i bilo. Dok je Armija RBiH grčevito branila Jajce, a HVO planski napuštao položaje, HV i HVO su iza leđa jedinica Armije napali na Prozor 25. oktobra 1992. godine, a onda na sami dan pada Jajca 29. oktobra udarili svom snagom i na jedinice Armije RBiH u Gornjem Vakufu.
Više od 30 hiljada izbjeglica iz Jajca kretalo se prema Travniku, a dio i prema Gornjem Vakufu, gdje će ih dočekati još gori ratni pakao. Srpska artiljerija je tukla puteve kojim se ogromna kolona bošnjačkih civila kretala bježeći iz Jajca. Bilo je više od sto poginulih.                       
TV Beograd je u reportaži od 29. oktobra 1992. javio da se vode borbe za Jajce, a onda pokazao srpske vojnike koji spuštenih pušaka šetaju ulicama grada. „Kao i u Bosanskom Brodu, (na isti način predatom Srbima), kamera kruži tihim i pustim ulicama“, zabilježio je ovaj trenutak javne laži poznati novinar Mark Thompson u svojoj knjizi „Proizvodnja rata“. Upravo je Komanda HVO-a obavijestila UNHCR u Kiseljaku 23. oktobra da će za šest dana, 29. novembra pasti Jajce i da se pripreme za prihvat velikog broja izbjeglica. Jasno je kako su znali tačno vrijeme tragedije.
Prema dogovoru, komande srpske vojske i HVO-a su još 12. oktobra 1992. uspostavile vruću radio, a onda i žičanu liniju između tada srpskog Mrkonjić Grada i hrvatskog Jajca.  Od 23. oktobra HVO počinje napuštanje položaja u Jajcu, dok srpska vojska istovremeno ulazi u rovove. Posljednje jedinice HVO-a napustile su ujutro 29. oktobra rovove na Paležu i Dobratićima. „Mi kasnimo“, rekli su borcima Armije RBiH u žurbi.
Jedan od oficira Armije RBiH u Jajcu je nakon pada grada rekao: „Gdje god su nam držali crtu, nama je bilo crno. U Jajce su nam uveli četnike prije nego što su otišli s linije, bočnu stranu napustili u dužini od 20 kilometara. Za većinu linija nismo ni znali da su se oni izvukli i da su četnici u rovovima“.
Repriza i novi pokušaj razmjene gradova  
Čitav rat se čekalo na zamjene stanovništva ova dva grada. Kako Trebinje nije pristajalo na povlačenje, Vučureviću je u augustu 1995. naređeno da mora biti izvršena razmjena Jajca i Trebinja. Sve se to događa nakon potpisa Vašingtonskog sporazuma i potpisa navodne saradnje HVO-a i Armije RBiH u Splitu. Međutim, Vučurević je ovaj odbio razmjenu. Javno je tvrdio da je  organizovao odbranu grada, kopajući, prema svom priznanju, dva prstena rovova prema HV-u. Tako je bar tvrdio javno, ali mu se ne mora vjerovati. Naime, Jajcu se brzo približavao Treći korpus Armije RBiH. Srpska strana je čuvala Jajce sa juga, odakle je napadala moćna Jajačka brigada. Jedinice Trećeg korpusa su se gomilale pred gradom za završni udar. I onda su helikopterima usred noći u centar Jajca slijetali pripadnici HV-a i HVO-a, zauzimajući položaje prema jajačkoj brigadi Armije RBiH. Borci Jajačke 305. brigade su u očajanju gledali kako se njihov grad opet izdaje HVO-u, kao na revers. Protiv navodnih saveznika se nije ni smjelo ni moglo.
Čak je i „neosjetljivi“ Dejvid Oven primijetio te 1995. ove šokantne vojne preokrete: „Djelovalo mi je sumnjivo, kao da Srbi žele da Hrvati, a ne Muslimani, zauzmu Jajce.“
Srpska štampa je zbunjeno pisala o ovom događaju.
Novinar Batić Bačević je u beogradskom NIN-u napisao u tekstu sa znakovitim naslovom: „Grad Jajce je pao pošto je na njega ispaljeno samo 13 granata, što je omogućilo hrvatskim snagama da u grad uđu autobusima“.  
Kako je 13 granata moglo istjerati Srbe i omogućiti hrvatskim snagama da uđu autobusima u grad Jajce?
Isto se dogodilo i u susjednom Šipovu i Mrkonjić Gradu. Sav prostor su srpske jedinice predale hrvatskim trupama uigrano i bez ijednog ispaljenog metka.
U Armiji BiH su znali da postoje srpsko-hrvatski dogovori da HVO uđe prije Armije RBiH i u Mrkonjić, Šipovo i Jajce. Ključni razlog je bio spriječiti da se spoje Peti i Sedmi korpus Armije RBiH, da se stvori komapaktna teritorija i poveže Sarajevo sa Bihaćkom krajinom.
Razmjena Trebinja i Jajca je davno dogovoreno tokom pregovora Tuđmana i Miloševića o podjeli BiH u Tikvešu, u aprilu 1991. godine. Kartografi, uglavnom akademici SANU i HAZU, napravili su urednu zamjenu teritorija i stanovništva.

BiH je opstala, pa se Trebinjci svake godine mogu vratiti u svoj grad, iako su danas raseljeni na pet kontinenata. Nažalost, nakon lokalnih izbora nemaju nijednog politčkog predstavnika u Skupštini grada.

 
Avatar
Omladinac
110 Posts
(Offline)
13
January 31, 2021 - 10:48 pm

ANDREJ NIKOLAIDIS: "U ‘slobodnoj’ Crnoj Gori nije lako biti HODŽA, imam Samir je morao odseliti u..."

 

Nakon Amfilohijevog trijumfa na crnogorskim parlamentarnim izborima, pobjednici su pokrenuli kampanju zastrašivanja Bošnjaka u Pljevljima. Kadribašić je bio imam Islamske zajednice u tom gradu. Nije pristao da odigra ulogu koju mu je odredila nova vlast: da bude uplašeni, „pošteni musliman“. Nije prihvatio Abazovićev narativ da Bošnjake u Pljevljima zastrašuje bivša vlast, dakle i Bošnjačka stranka – dakle sami sebe. Znate, kao ono kad ste sami sebe na Markalama?

Piše: Andrej Nikolaidis za AL JAZEERA

U Crnoj Gori policija saslušava naučnike i novinare zbog polemičkih tekstova i tvitova. Nakon Tamare Nikčević, u inspirativnom okruženju policijske stanice predavanje je dobio priliku da održi Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost.

Zašto je saslušan? Jer ga je prijavila Rajka Glušica, visoka funkcionerka vladajuće URA-e i predsjednica Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore. I još jedna osoba, čije mi ime ne znači ništa a ne da mi se sad da guglam.

Dobro, ali zašto je saslušan? Zbog novinskih tekstova u kojima je polemisao sa Glušicom. Koja je tu polemiku doživjela kao maltretiranje, pa ustvrdila da je Čirgić zlostavlja sa „pozicije moći“. Ovdje je namjera da se Glušica ogrebe o #MeToo pokret očita, no stoga ne manje mizerna. Pritom, Glušica zaboravlja da je ona na poziciji moći – em je faca u vlasti, em je šefica Univerziteta Crne Gore. Ukratko, u poziciji je da utiče na to da Čirgić ostane bez posla, ili da fakultet koji vodi bude ugašen, na primjer. E, to je pozicija moći. I onda, povrh svega, Glušica Čirgića prijavi policiji zato što je „maltretirao“ u polemici. Rijetko kad je priznanje intelektualne insuficijencije bilo ovako očito a podmuklo.

Nije, rekoh, u „demokratskoj“ i „slobodnoj“ Crnoj Gori lahko biti lingvista ni novinar. A bogami ni imam.

Samir Kadribašić se u, kako se veli, žiži javnosti našao mimo svoje volje. Nakon Amfilohijevog trijumfa na crnogorskim parlamentarnim izborima, pobjednici su pokrenuli kampanju zastrašivanja Bošnjaka u Pljevljima. Kadribašić je bio imam Islamske zajednice u tom gradu. Nije pristao da odigra ulogu koju mu je odredila nova vlast: da bude uplašeni, „pošteni musliman“. Nije prihvatio Abazovićev narativ da Bošnjake u Pljevljima zastrašuje bivša vlast, dakle i Bošnjačka stranka – dakle sami sebe. Znate, kao ono kad ste sami sebe na Markalama?

Zabrinut za Crnu Goru

Kada je sve prošlo – do sljedećeg puta – Kadribašić je odselio u Podgoricu. Nastavio je iznositi istinu o onome što se dešavalo u Pljevljima. Nije se libio govoriti o onome što ga je, ne više kao imama, nego kao građanina, brinulo u Crnoj Gori.

Za to je nagrađen sa bezbroj internet-uvreda, od kojih ću ovdje izdvojiti jednu, naročito ogavnu. Neko lišen ukusa i obzira, a sa pristupom tastaturi, objavio je foto-montažu: Kadribašić stoji pred vratima džamije i drži svinjsku glavu. Šaljivdžija javnosti saopštava: „Šalje mi Samir Kardibašić (sic!) sliku veli dosta sam postio“. A neko ko sa autorom dijeli estetski i etički sistem u njihovom odsustvu, odgovara: „najjači si“ i reda smajlije, ko veli: plačem od smijeha.

U Crnoj Gori vam je danas ovako: glavni metod obračuna kleronacionalista i njihovih „zeleno-liberalnih“ pomagača je da sve one koji se protive njihovom ekološkom kleronacionalizmu proglase za – nacionaliste.

Reklama

Tako sam nacionalista postao i ja. Ultranacionalistički provladin portal koji je, uzgred, po izvještaju State Departmenta pod punom kontrolom Moskve, nazove te „šovinistom“ i „antisrbinom“, na tom te portalu prozovu Andrej Sotonidis, to preuzmu vladini botovi pa to zavrte po internetu i – Voilà! Stvar završena.

IMG_2471.jpg?w=770&resize=770%2C1165Image Enlarger(Screenshot)

Nacionalistom je proglašen i Kadribašić. Nacionalista je, jel’te, i Adnan Čirgić. Šta drugo i očekivati od čovjeka koji je doktorirao na temu „Govor podgoričkih Muslimana“. Šta očekivati od čovjeka koji se nije ispravno odredio prema turskom vaktu, čovjeku koji truje javnost jezikom „staropodgoričkih Turaka“? Šta drugo očekivati od muslimana koji se usudio da normira jezik Crnogorcima, umjesto da se taj posao, kao do sada, autsorsuje u Beograd?

Razotkrivanje ‘crnogorskog jezičkog nacionalizma’

Pored srpskih ultranacionalista, za pravljenje spiska „nacionalista“ zadužena je i fan baza Abazovićeve URA-e. Da vam ilustrujem kako to ide.

Funkcionerka URA-e prof Bečanović, koja skupa sa prof. Glušicom tako divno razotkriva „crnogorski jezički nacionalizam“, na orgazmički užitak i desne i lijeve i liberalne beogradske čaršije, gostuje na crnogorskom Javnom servisu pa o genocidu u Srebrenici veli ovako:

„Kada je u pitanju ta riječ genocid, ja nijesam iz struke koja može da utvrđuje to. Tamo se desio strašan zločin. Da li će to neko nazvati genocidom… Ja proučavam znakove. Znam šta znači oznaka a šta znači označeno. Vi možete nešto nazvati genocidom a da označeno ne odgovara toj oznaci koju ste upotrebili. Sudovi su o tome raspravljali i to je ono što kaže sud i kako on procijeni, jer postoje stepeni, valjda, baš ste mene našli, pošto je to pitanje baš za pravosudne organe…“

Šta reći: ko tebe genocidom, ti njega de Sosirom.

Ako bih ja sad, recimo, rekao kako odgovor prof. Bečanović na pitanje „bješe li ono u Srebrenici genocid?“ smatram  pseudolingvističkim moralnim idiotizmom, pa dodam kako se u onome što je prof. Bečanović rekla ne zna gdje počinje borkinja protiv crnogorskog jezičkog nacionalizma a gdje završava Dragoslav Bokan, uslijedio bi odgovor: Nikolaidis instrumentalizuje Srebrenicu, jer o Srebrenici ne treba govoriti, to je stvar sudova. Našto kažem: ne treba govoriti, da se ne bi razgonila tanka magla koja treba da prikrije ko, kako i zašto vlada Crnom Gorom, u kojoj je negator genocida predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava, dok su oni koji dvije decenije pišu o genocidu nacional-šovinisti. Potom slijedi: Nikolaidis je čovjek bivšeg režima. Našto kažem: to je već tačno, u samo jednom smislu – da, ja mislim da je Tito bio Tito za Đukanovića, dok je Đukanović Tito za Zdravka i Dritana. Dakle: Đukanović je vlast oteo od boljih, a izgubio od gorih od sebe. Što znači da smatram kako se kratka i skromna istorija crnogorskog višepartijskog sistema može opisati ovako: sa goreg na još gore.

https://www.slobodna-bosna.ba/.....iti_u.html

Avatar
admin
160 Posts
(Offline)
14
April 30, 2021 - 9:41 am

Preživio torture logora u Batkoviću i Sušici: Umjesto odštete, mora RS-u platiti 3.000 KM sudskih troškova

 
Mnogi Bošnjaci su tokom agresije bili su u logorima na području Republike Srpske. Nakon prestanka rata preživjeli logoraši pokušali su tužbama da dobiju odštetu za torture koje su preživjeli u logorima.
 
 
Sudovi iz RS-a njihove tužbe su proglasili zastarjelim pa su logoraši, umjesto odštete, prisiljeni plaćati visoke sudske troškove u visini od tri do devet hiljada marka.
Uprkos presudi Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz aprila 2018. godine i stava da obavezivanja žrtava ratne torture na plaćanje troškova postupka predstavlja povredu njihovog prava na imovinu i pravično suđenje, sudovi u Republici srpskoj ne prestaju prisiljavati logoraše koji su tužili RS, da plate troškove suda i pravobranilaštva.
Logorašima se uveliko vrši zapljena pokretne imovine, ili im se novčana sredstva odbijaju od plate ili penzije. U sličnoj situaciji je i Kalesijac hadžija Ibro Ramić, profesor praktične nastave u Mješovitoj srednjoj školi Kalesija. Njega je rat zatekao u Šeheru. Zajedno sa nekolicinom svojih komšija zarobljen je i odveden u logor. Bio je, između ostalih, i u logorima Sušica i Batković. Tukli su ga i na različite načine mučili. Prisiljavali su ga da njihovoj vojsci kopa rovove na liniji, da radi na privatnim imanjima.

I danas, umjesto odštete, i Ibro Ramić mora platiti tri hiljade maraka sudskih troškova. Nedavno je bio dobio Rješenje od Općinskog suda Kalesija u kojem je bilo navedeno da će sudski izvršitelji doći da mu zaplijene imovinu. Međutim, nisu došli u naznačeni dan. Ako se Ibro Ramić i ponadao da neće biti od toga ništa, ovih dana mu je došlo novo Rješenje u kojem se navodi da će mu svaki mjesec biti obustavljano pola plate dok ne izmiri sve sudske troškove.

Image Enlarger

Ibro Ramić je vrlo razočaran.

– Tukli su nas, prebijali, mučili, a sada mi njima moramo platiti. Svi su nas ostavili i digle ruke od nas, i država i advokat koji nas je zastupao. Kada sam dobio presudu, otišao sam kod advokata da vidim šta da se radi, a on me praktično istjerao iz kancelarije. A bio je obećao da će pravdu za nas ganjati do Strazbura - priča Ibro Ramić.

Ibro Ramić od svoje plate izdržava šesteročlanu porodicu. Sa suprugom Nurom ima četiri kćerke. Tri su već završile Behram-begovu medresu u Tuzli, a i četvrta je učenica ove medrese. Dvije već studiraju mašinstvo. Paniraju da i treća kćerka upiše fakultet.

I sa cijelom jednom platom jedva je sastavljao kraj sa krajem. Kako će sada kad mu budu odbijali pola plate, ne zna ni sam.

Image Enlarger

Image Enlarger

Image Enlarger

https://faktor.ba/vijest/prezi.....ova/123569

Avatar
Omladinac
110 Posts
(Offline)
15
April 30, 2021 - 9:53 pm
Jako bitan tekst za pročitati. 

Ovo je ukratko i cijela strategija Genocidaša da podijele BiH. Jako dobar intervju. 

TRČANJE ZA ILUZIJAMA: Bivši Karadžićev saradnik, danas savjetnik Čubriloviću objasnio zašto nije moguće odvajanje RS-a iz BiH

"U varijanti odvajanja Republike Srpske na osnovi njene jednostrane akcije nastupile bi katastrofalne posljedice i po Republiku Srpsku i po srpski narod u BiH u cjelini. Jednostranim aktom Republika Srpska bi prekršila Ustav, a Dejtonski sporazum bi prestao da važi i prestalo bi i verifikivano priznanje Republike Srpske kao entiteta i svi međunacionalni problemi bili bi vraćeni na početak", navodi Nešković.

Radomir Nešković, politolog, politički analitičar i savjetnik predsjednika Narodne skupštine RS-a Nedeljka Čubrilovića, autor je knjige "Nedovršena država: politički sistem Bosne i Hercegovine". 

Između ostalog, Nešković je obradio i pitanje "izdvajanje Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine". 
Odvajanje Republike Srpske iz sastava Bosne i Hercegovine prema postojećem Ustavu i Dejtonskom sporazumu nije moguće, ali je ova tema izazovna za analize i rasprave jer se njome ostvaraju mnoga druga pitanja koja su od suštinskog značaja za državni status Bosne i Hercegovine i konstitutivni status tri etničke nacije.

Zašto se Republika Srpska nije izdvojila iz Bosne i Hercegovine u periodu od 1992. do 1995. godine? Republika Srpska je u navedenom periodu imala klasične atribute države: teritorija, stanovništvo i organizovana vlast. Osim navedenih konstiutivnih državnih elemenata u Republici Srpskoj je postojalo preovladavajuće javno mnijenje za državnu samostalnost, a rukovodstvo Republike Srpske se također borilo za državnu samostalnost. Ustavnim promjenama od 12. augusta 1992. godine dotadašnja Srpska Republika Bosna i Hercegovina promijenila je naziv u Republika Srpska i raskinula sve državne veze sa Bosnom i Hercegovinom i sve do zaključenja Dejtonskog sporazuma djelovala je kao samostalna država. Uprkos navedenim elementima koji su obilježavali Republiku Srpsku kao samostalnu državu, ona nije uspjela da to i faktički postane i ostala je državni entitet u Bosni i Hercegovini. Republika Srpska nije postala samostalna država izvan okvira Bosne i Hercegovine iz nekoliko razloga.

1. Republika Srpska u vrijeme državne samostalnosti od 1992. do 1995. godine bila je u ratu koji nije mogla okončati pobjedom i nije mogla primorati Hrvate i Bošnjake da pristanu na državnu samostalnost Srpske. Republika Srpska nije imala moć i snagu da osigura državnu nezavisnost.

2. Republika Srpska nije mogla da osigura međunarodnu saglasnost i priznanje za svoju državnu samostalnost i međunarodna zajednica, u cjelini, Republiku Srpsku posmatrala je kao državni entitet srpske etničke zajednice u okviru Bosne i Hercegovine. Mirovni planovi za Bosnu i Hercegovinu imali su za polazište da je Bosna i Hercegovina samostalna država u kojoj Republika Srpska ima status državnog entiteta. Jedino je Oven-Stoltenbergov mirovni plan sadržavao mogućnost disolucije Bosne tako što bi nakon isteka od dvije godine svaka etnička republika imala pravo da održi referendum o tome da li želi i dalje ostati u Bosni ili se izdvojiti.

3. Državno osamostaljivanje Republike Srpske nije nikada do kraja bilo iskazano jer je ostala dilema da li je Repblika Srpska imala za cilj da postane samostalna država ili joj je primarni cilj bio da se priključi Srbiji. Prema Deklaraciji o osnivanju Srpske Republike Bosne i Hercegovine od 9. januara 1992. godine Republika Srpska je definisana kao federalna jedinica u jugoslovenskoj državi, a prema Ustavu od 28. februara 1992. godine Srpska je definisana kao integralni dio jugoslovenske države bez federalnog statusa.

Realne okolnosti, međunarodne i unutrašnje nisu omogućavale Republici Srpskoj da nakon 1992. godine postane samostalna država. S druge strane, Republika Srpska nije ni htjela biti samostalna država, nego se htjela priključiti jugoslovenskoj državi, odnosno Srbiji i Crnoj Gori.

Da li bi se Republika Srpska mogla odvojiti od Bosne i Hercegovine na miran način? Odvajanje Republike Srpske na miran način bilo bi moguće samo uz pristanak Hrvata i Bošnjaka i uz pristanak ključnih država u međunarodnoj zajednici. Očigledno je da nema pristanka u međunarodnoj zajednici, niti ima spremnosti Bošnjaka za odvajanje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine.

U varijanti odvajanja Republike Srpske na osnovi njene jednostrane akcije nastupile bi katastrofalne posljedice i po Republiku Srpsku i po srpski narod u BiH u cjelini. Jednostranim aktom Republika Srpska bi prekršila Ustav, a Dejtonski sporazum bi prestao da važi i prestalo bi i verifikivano priznanje Republike Srpske kao entiteta i svi međunacionalni problemi bili bi vraćeni na početak. U jednostranoj secesiji Republika Srpska ne bi imala legalno uporište u Ustavu niti u međunarodnom pravu, i morala bi da se osloni na vlastitu moć.

Jednostrani akt secesije neminovno bi doveo do oružanog sukoba Srba i Bošnjaka, naročito u području Distrikta Brčko i time bi se iznova otvorila sva bitna državna pitanja u Bosni i Hercegovini. Od ishoda ratnih sukoba i stava međunarodne zajednice zavisio bi sadržaj novog mirovnog sporazuma. Republika Srpska bi mogla postati samostalna ako stekne međunarodnu podršku i vojno pobijedi, a mogla bi i nestati ako ne stekne međunarodnu podršku i ako vojno izgubi.

Saglasnosti u Bosni i Hercegovini za odvajanje Republike Srpske nema i vjerovatno je neće ni biti, a jednostrani akt secesije Republike Srpske predstavljao bi rizik njenog nestanka ili u najmanju ruku, radikalnog umanjenja njenih državnih nadležnosti. Odvajanje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine na miran način nije moguće i u ovom procesu (ako bi bio jednostrano izveden) došlo bi do oružanog sukoba između Srba i Bošnjaka. Eventulani sukob bi zasigurno bio brzo prevaziđen
intervencijom međunarodne zajednice, ali bi nastale nepovoljne posljedice po Republiku Srpsku. Prevazilaženje međunacionalnog sukoba rješavalo bi se novim arbitražnim planom, Dejtonski sporazum ne bi više važio, a Republika Srpska bi iznova morala da se bori za svoj državni status koji bi sigurno bio znatno manji u odnosu na sadašnji koji ima po Dejtonskom sporazumu.

Treća opcija odvajanja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine može se posmatrti u kontekstu puzajuće secesije. Navedeni model podrazumijeva da predstavnci Republike Srpske u državnim institucijama Bosne i Hercegovine čine sistematsku i kontinuiranu opstrukciju rada tih institucija kako bi se utemeljio argument "da je Bosna propala, ne može da funkcioniše, najbolje je da se raspadne, disolucija Bosne je neminovna, neće je dva naroda, najbolje bi bilo da je Republika Srpska samostalna itd."

Nadalje, Nešković se bavi "Pitanjem statusa Republike Srpske nakon eventualnog odvajanja od Bosne i Hercegovine".

- Hipotetički, kada bi se Republika Srpska i odvojila od Bosne i Hercegovine, kakav bi bio njen državni status? Jedna mogućnost je da se pripoji Srbiji, a druga je da bi se konstituisala kao samostalna država. U varijanti pripajanja Srbiji otvara se pitanje da li bi Republika Srpska bila federalna jedinica u Srbiji, da li bi imala Ustav i
kapacitet državne vlasti koliko sada ima u okviru Bosne i Hercegovine? Da li bi jedna trećina Skupštine Srbije bila iz RS-a, da li bi jedna trećina Vlade i Ustavnog suda bila iz Republike Srpske? S obzirom na unitarno državno uređenje Srbije, očigledno je da Republika Srpska ne bila federalna jedinica i ne bi imala kapacitet vlasti u okviru Srbije koliko sada ima u okviru Bosne i Hercegovine. U ovoj varijanti trebamo imati u vidu da se ne bi cijela teritorija Republike Srpske pripojila Srbiji jer područja Romanije, stare i istočne Hercegovine možda bi se radije opredijelila za Crnu Goru, jer stanovništvo na ovim područjima uglavnom ima crnogosko porijeklo.

U varijanti da Republika Srpska postane samostalna država, došlo bi do njene federalizacije jer bi pojedine regije nastojale da postanu federalne jedinice i centralistička državna vlast se ne bi mogla održati. U političkoj teoriji legitimne su različite ideje, pa i razmatranje eventualnog odvajanja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, ali je i obaveza subjekta koji zagovara te ideje da javnosti predoči i sve posljedice i ishodišta koje bi nastale u njihovoj realizaciji. Modeliranje različitih
varijanti i opcija u vezi sa statusom Republike Srpske dovodi nas do zaključka da je njen optimalni status da ostane federalna jedinica u okviru Bosne i Hercegovine na osnovi Dejtonskog sporazuma.

Izvan Dejtonskog sporazuma Republika Srpska ne bi mogla opstati jer bi se bitna državna pitanja vratila na početak, a Srbi bi kao i drugi narodi morali iznova da se
bore za prava koja sada već imaju. U historiji srpske nacije na prostoru Bosne i Hercegovine Srbi nisu imali veća prava u vršenju državne vlasti, nego što je to danas. Zahvaljajući Komunističkoj partiji BiH Srbi su još 1943. i 1944. godine dobili konstitutivna prava ravnopravno sa Hrvatima i Muslimanima − Bošnjacima. Zahvaljujući Srpskoj demokratskoj stranci BiH Srbi su stekli Republiku Srpsku, koja je verifikovana u unutrašnjem pravu i međunarodnom sporazumu. Proces eventualnog izdvajanja Republike Srpske iz sastava Bosne i Hercegovine nesumnjivo bi vodio njenom ukidanju".

Nešković je bivši potpredsjednik Izvršnog odbora SDS-a, te predsjednik Kriznog štaba Novo Sarajevo. Svjedočio je i na haškim suđenjima ratnim zločincima Radovanu Karadžiću i Momčilu Krajišniku, kojima je nekada bio bliski saradnik. Kazao je tada da je "nesrpsko stanovništvo tokom 1992. i 1993. godine protjerivano s Grbavice, te da su pripadnici paravojnih formacija činili zločine".

Nešković je 1997. godine pridružio se ratnoj zločinki Biljani Plavšić i Nedeljku Čubriloviću sa kojima je osnovao SNS (Srpski narodni savez).

https://www.slobodna-bosna.ba/.....z_bih.html

 
Forum Timezone: America/New_York
All RSS Show Stats
Administrators:
admin
Moderators:
moderator1
KBS1
Drina
Agora12
BosMan_2020
5ir
Stanak
leopard 007
roki1
Istok
dzan2019
Walter-1953
Zirokopter
Sarajevo92
Top Posters:
Omladinac: 110
Crni Labud: 21
Amkos: 8
visitor1: 2
Saraj: 1
Newest Members:
MichaelRed
Chesterbials
RobertRit
AnthonyLem
AlbertSog
Willardjax
AndrewJoype
Jameswrene
imuyixotnu
ayqajogq
Forum Stats:
Groups: 2
Forums: 14
Topics: 83
Posts: 766

 

Member Stats:
Guest Posters: 0
Members: 60
Moderators: 14
Admins: 1
Most Users Ever Online: 62
Currently Online:
Guest(s) 2
Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)