Skip to content Skip to footer

Avatar
Log In
Please consider registering
Guest
Forum


Pretraživanje



Opcije foruma



Minimalna dužina: 3 slova / Maksimalna dužina slova: 84 slova
Registracija Lost password?
sp_TopicIcon
Geopolitički i Geostrateški Položaj BiH
RSS
Avatar
Crni Labud
21 Posts
(Offline)
1
December 7, 2020 - 5:38 am

ŠTA ZNAČI USPOSTAVA RUSKE VOJNE BAZE U RS-u?

 

Nakon što su predstavnici pobjedničkih političkih stranaka, na prošlim Općim izborima 2018. održanim u BiH, u utorak 6. avgusta ove godine potpisali sporazum u vezi formiranja vlasti na državnom nivou, ozbiljne političke analize i prognoze ukazuju da će NATO put Bosne i Hercegovine biti dodatno usporen.

Iako je pitanje slanja prvog Godišnjeg nacionalnog programa za MAP, u proteklom periodu bilo ključno pitanje oko kojeg se stranke nisu slagale i zbog kojeg se kasnilo sa formiranjem vlasti na državnom nivou, u pomenutom sporazumu to pitanje nije pomenuto, iako su se sve stranke potpisnice obavezale na daljem radu na približavanju BiH ka NATOu i poštivanje ranijih odluka svih državnih institucija, zakona i Ustava BiH. Iz toga, kao i iz izjava Milorada Dodika koje je dao odmah nakon potpisivanja sporazuma, može se izvući zaključak da entitet RS i dalje igra na kartu Ruske podrške za sticanje nezavisnosti.

Plan Rusije je jednostavan. Entitet RS će se koristi kao džoker u odnosima sa NATO-om, jer ako samo jedna članica NATO-a, a to u budućnosti može biti BiH, iskaže svoje neslaganje sa određenom odlukom NATO-a, ide se na ponovno glasanje, a ne na preglasavanje, dok god se ta članica ne složi sa prijedlogom. Zato iz entiteta RS za članstvo BiH u NATO-u traže svojevrsne garancije da se Ustav BiH neće mijenjati, odnosno traži se poštivanje izvornog Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Zašto je ovaj region postao toliko interesanstan

Geostrateški gledano, ulazak Crne Gore u NATO se može posmatrati kao vrlo sračunat potez SAD-a i njenih saveznika u NATOu, kojim se sužava manevarski prostor za blokadu koncesija kod dovoženja energenata posebno zemnog gasa, iz Rusije kopnenim putem prema Evropi.

Izbacivanjem Rusije kao glavnog distributera Evrope sa zemnim gasom, SAD će preko NATO-a dobiti mogućnost da čvršće kontroliše političke i finansijske tokove u EU, i pored trenutnih velikih nesuglasica i Brexita. Ako u tom kontekstu Rusija uspije da Tursku izbaci iz igre što je očigledno, pored destabilizacije NATO- a jedan od najvažnijih Putinovih strateških vanjskopolitičkih ciljeva, onda će u prvi mah Crnogorski lučki kapaciteti umjesto kopnenog koridora, iako nešto skromniji, zajedno sa Hrvatskim biti upotrebljeni za prevoz tećnog gasa LNG morskim putem odakle će se dalje transportovati kopnom. U drugoj fazi izradit će se Jadransko Jonski plinovod koji će iz Azerbejdžana preko Turske i djela Zapadnog Balkana dostavljati zemni gas umjesto ruskih kompanija. Na taj način proces uspostave alternativnog snadbijevanja Evrope plinom se ukupno pojeftinjuje i čini zemni gas pristupačnijim i stvara konkurenciju Rusiji koja to ekonomski ne može izdržati niti pratiti na duže staze.

Naravno pored ekonomskog tu je i vojni značaj kontrole crnogorskog i hrvatskog obalnog područja, što NATO-u omogućava totalnu vojnu kontrolu Jadranskog Mora. No, ideja koja se u zadnje vrijeme javlja u entitetu RS da Rusija izgradi vojnu bazu u tom dijelu BiH čini se romantičarskom, naivnom i teško ostvarivom fantazijom ultra nacionalističkih krugova u Srbiji i entitetu RS. Postavlja se pitanje da li je to zaista tako. 

Ako za trenutak uzmemo slučaj razmještanja ruskih taktičkih nuklearnih balističkih projektila kratkog dometa SS-26 ISKANDER (NATO kodno ime STONE) u jesen 2013. godine u oblast Kaljingrada teritorije bivše Njemačke pokrajine Pomeranije pod kontrolom Rusije još od kraja Drugog svjetskog rata, vidjećemo da su zapadni mediji taj ruski potez nazvali najgorom noćnom morom za NATO. Zašto? Tim potezom, Rusija je trenutno onemogućila bilo kakavu ozbiljnu vojnu akciju NATO-a iz Poljske i ugrozila većinu logističkih koridora NATO-a iz Njemačke prema Centralnoj Evropi i to daleko prije vojnih akcija poduzetih od strane Rusije u Ukrajini 2014. godine.

Taktički balistički projektili zemlja zemlja ISKANDER je oruđe od kojeg NATO ne može da se odbrani u ovom trenutku. Radi se o oruđu koje je ruska alternativa NATO-ovoj neospornoj premoći u zraku i mogućnosti korištenja intaligentnog streljiva iz zračnog prostora. ISKANDERI svojom brzinom od 7 maha bukvalno neometano prolaze kroz teško branjeni prostor protivnika, bez obzira kakvu koncentraciju i kvalitet protuzračnih oruđa on ima na toj teritoriji. Radi se o raketi koja “misli”, odnosno čiji kompjuter u djeliću sekunde predviđa putanju oružja sa kojim se ISKANDER gađa, tako da može da skrene raketu u oštrim zaokretima sa opterećenjem i do 20G bez bojazni da će se projektil od 4 tone sa bojevom glavom težine od 250 do 700 kg raspasti u zraku. Nakon izbjegavanja protumjera, projektil ISKANDER se vraća svojoj putanji ka cilju i neumoljivo pogađa mete u dometu od 500 km sa odstupanjem 5-7 metara. Smrtonosan je za stacionarne mete poput velikih vojnih baza, aerodroma i logističkih centara, kao i velikih koncentracija trupa. Može da nosi i termonukelarne bojeve glave do 5 megatona, a najčešće nosi konvencionalnu bojevu glavu sa 480 kg visoko-brizatnog eksploziva. Ima elektro-optički sistem vođenja koji mu omogućava korištenje TERCOM sistema, inercijalnog sistema ili GLONAS satelitskog sistema vođenja na cilj. Može se direktno voditi na cilj ili se raketa setuje za potpuno autonomno kretanje prema cilju sa mogućnošću promjene elemenata za gađanje tokom cijele putanje leta rakete. Ćim kompjuter otkrije elektronsko ometanje projektila, automatski prelazi na drugi sistem vođenja i uključuje svoje elektronske protumjere.

Ono što ISKANDER čini iznimno opasnim oružjem je činjenica da raketa posjeduje sistem smanjene radarske detekcije STEALTH, tako da ga je jako teško otkriti u zraku u vremenskom okviru od 2 minuta koliko mu treba da dođe do svog cilja. 

Ako imamo sve ove činjenice u vidu onda je potpuno jasno da jedna baterija ISKANDERA na teritoriji Srbije ili entiteta RS, bukvalno blokira NATO pokrete i ozbiljne vojne operacije u većem djelu Centralne Evrope, dakle skoro od bazena Crnog Mora, pa sve do Mađarske. Sa teritorije entiteta RS Rusija sa ISKANDERIMA za 2 minuta može da onseposobi sve velike logističke centre Južnog Krila NATO-a u Jadranskom Moru uključujući iznimno važne luke, Pulu, Rijeku, Ploče, Split, Tivat, Bar, Ankonu, Bari, pa čak i Taranto, ako se projektil lansira iz okoline Trebinja. Najvažnija zračna baza Južnog krila NATO-a Aviano i luka Trst su također u krajnjem dometu ISKANDERA sa teritorije entiteta RS, što kompletnoj situaciji sa instaliranjem ruske baze na teritoriji tog našeg entiteta daje posebnu stratešku težinu. Naravno, ISKANDERE u isturenim ruskim bazama obavezno prate PZO raketni sistemi velikog dometa S-400 TRIUMPH i kratkog dometa PANTSIR S2, kao i eskadrila taktičkih lovaca Sukhoi Su-30 MK.

Da li će Bosna i Hercegovina postati nova najgora noćna mora za NATO odnosno tzv. Iskander problem ostaje da se vidi. Ono što je jasno je da Rusija nastavlja da naoružava region i nastavlja da daje punu političku podršku secesionističkoj političkoj doktrini Milorada Dodika i težnji entiteta RS za nezavisnošću. Sad znamo i zašto. Ostaje da vidimo koji će potez u narednom periodu povući NATO, Velika Britanija i SAD, jer u protivnom, Rusija će moći bukvalno jednovremenim djelovanjem više baterija ISKANDERA za 2 minuta da izbaci kompletno Južno krilo NATO-a iz pozicije za obavljanje velikih vojnih operacija.

iskander-prijetnja.jpgImage Enlarger

https://militaristikablog.word.....ze-u-rs-u/

Avatar
admin
160 Posts
(Offline)
2
December 8, 2020 - 12:09 am

Crni Labude, dobro došao!

Wow! Ovo je sjajna analiza!

Morao sam čitati tekst 3 puta da sve pohvatam. Ovdje ima jako mnogo informacija, pa se nadam da ćeš imati strpljenja da odgovoriš na nekoliko pitanja. 

1. Šta tačno u sporazumu o formiranju vlasti na državnom nivu iz 6 avgusta ove godine ukazuje na to da će BiH put u NATO biti usporen, osim one činjenice koju si već naveo da se godišnji plan za MAP nije ni spominjao u sporazumu ili Dodikove izjave? Drugim riječima, da li postoji nešto specifično u tom sporazumu (osim nespominjanja MAPa i standardnih Dodikovih izjav) da ukazuje na to da će BiH put u NATO biti dodatno usporen? Ili se sve svodi na ta 2 detalja?

2. Da li se godišnji plan za MAP mora slati NATOu svake godine, i ako je tako, kakve su posljedice ako se to ne uradi? Da li taj plan šalju samo države koje apliciraju u NATO ili šalju i države članice NATOa? Pitam, jer želim da vidim da li vlada Genocidnog entiteta može da blokira rad BiH unutar NATOa ako bi BiH i postala članica, ili to može da radi samo sada prije nego BiH postane članica? 

3. Zašto su Crna Gora i BiH toliko bitne za sužavanje prostora Rusiji da plasira zemni gas prema zapadnoj Evropi - zar Rusija nema drugih putanja kuda bi mogla plasirati plasirati gas osim kroz CG i BiH?

4. Tekst spominje Tursku u kontekstu zaustavljanja distribucije Ruskog gasa Evropi - ne razumijem šta je tačno uloga Turske u ovome? Da li se radi o nekom alternativnom planu za distribuciju gasa? I ako je tako, odakle bi taj gas trebao da potiče - iz Azerbejdžana, pa da ide preko Turske, jel to?

5. Po ovome što si opisao, Rusima ne bi bilo ni potrebno da imaju bazu u Srbiji ili u BiH - pretpostavljam da jedna ili dvije baterije Iskender raketa se mogu postaviti i aktivirati bilo gdje i bez bilo kakve izgradnje baze, je li to tako?

Također, nedavno je Srbija imala vojnu vježbu sa Rusima i zar oni nisu oni tada u toj vježbi koristili neke Ruske raketne baterije? Je li to bio Iskender ili nešto drugo?

6. Šta tačno sačinjava Južno Krilo NATOa? Pretpostavljam da ovaj blizak odnos Genocidnog Entiteta s Rusima stvara ozbiljne sigurnosne prijetnje ne samo Hrvatskoj i Sloveniji, nego i Italiji?

 

Hvala. 

Ovo je super. Samo nastavi.

Avatar
Crni Labud
21 Posts
(Offline)
3
December 8, 2020 - 1:53 am

1. Ne radi se o onoime što je spomenuto nego o onome što nije. A to je prihvatanje MAP-a ali njegovo ne sprovođenje baš kao u Ukrajini koja je imala šest godišnjih programa koji nisu imali dinamiku ni modalitete sprovođenja, dok nije došla nova vlast koja je bila EU orijnetirana. Naravno znamo svi kako su prošli... 

2. Godišnji nacionalni plan ANP je sistem komunikacije sa NATO-om i on se mora slati svake godine kako bi zemlje članice pratile valorizaciju svega što je dogovoreno. Naravno tu će biti prepreke na putu postavljane svake godine. 

3. Ne radi se o ruskom gasovodu koji ide preko teritiorije CG i BiH, već o jadransko jonskom gasovodu iz Azerbejdžana (!?) koji će ići preko teritirija NATO zemalja ili aspiranata za članstvo. To Rusija želi spriječiti. 

4. NATO zemlje su riskirale da pokvare odnose sa svojim saveznikom Turskom koja je mogla da spriječi širenje ruske gasne imperije, nažalost Turska je sada glavni partner Rusiji u distribuciji gasa prema Zapadnoj Evropi preko Balkana. 

5. Da tačno. Iskander je mobilan i fleksibilan sistem. Međutim gdje god postoji ruska vojna baza, Iskanderi su tu, a bilo bi vrlo nezgodno da se stacioniraju na teritoriji RS-a jer bi blokirali logističke centre i kompletnu vojnu infrastrukturu NATO-a na njegovom južnom krilu. 

6. Kako to Lazanski kaže Južno Krilo NATO-a to je Carigradska patrijašija dakle Zapadni Balkan plus Albanija, Rumunija, Bugarska i Turska...

 

Kako bi bolje razumjeli stvaranje ruske gasne imperije evo još jedan članak o otome 

Zašto je Putinu Balkan ipak toliko bitan?

 

U Crnoj Gori već sedmicama traju protesti opozicije i vjerski obredi u znak protivljenja Zakonu o slobodi vjeroispovijesti koji se lagano prebacuju i u Srbiju i iz Srbije podrazumijeva se i u BiH. Naivno je povjerovati da je pravi razlog destabilizacije Crne Gore ovaj Zakon, ipak se tu radi o višim ruskim državnim interesima. Ministar dbrane Crne Gore Predrag Bošković kazao je nedavno za tamošnje medije da sve što se događa u Crnoj Gori predstavlja politički obračun opozicije ne sa pozicijom već sa državom i njenim suverenim pravom da uređuje svoja unutrašnja pitanja. Rusija naime, otvoreno destabilizira Crnu Goru najmlađu članicu NATO-a. Ova ocjena je tim prije tačnija ako se zna da je jedan od najvatrenijih protestanata i zagovornika haosa u Crnoj Gori bivši počasni ruski konzul Boro Đukić povezan sa Noćnim Vukovima i drugim proruskim tzv. NGO. Tu se svi argumenti crnogorske opozicije o štetnosti pomenutog zakona gube. Ćemu destabilizacija Crne Gore. U vojnom smislu NATO je sa Crnom Gorom zatvorio kompletan bazen Jadranskog Mora i stavio pod kontrolu kompletno Sredozemlje što po Rusiju ima šire strateške implikacije, posebno zbog sužavanja manevarskog prostora djelovanja Crnomorske flote. Zbog toga je reakcija Kremlja žestoka, jer sa ekonomskog i vojnog aspekta sada postoji neprekinuta kopnena povezivost vojnog prisustva Sjevernoatalnske alijanse od Kabula, preko Bagdada, Istambula, Tirane, Podgorice, Zagreba, Ljubljane, pa do Monsa u Belgiji ili Narvika u Norveškoj.

Nama opet u BiH političko obračunavanje sa suverenim pravom države da uređuje svoja pitanja je odavno poznat, čak i dosadan. Nama entitetske politike kreiraju limit državnog suvereniteta iako je to otvoreno protuustavno djelovanje. Utoliko je ruskim državnim interesima lakše da se ostvaruju u BiH i da u tom kontekstu koče i destabiliziraju Bosnu i Hercegovinu državu kandidata za punopravno članstvo u NATO-u. Posljednji primjer je najava Predsjednice entiteta rs Željke Cvijanović da će se predstavnici ovog entiteta povući iz rada državnih institucija zbog odluke Ustavnog Suda BiH da je isključiva nadležnosti BiH regulisanje pitanja državne imovine!? A čija bi drugo bila?

Dakle, na Balkanu ništa novo. Ruska Federacija nastavalja istim tempom voditi svoju destruktivnu politiku suprotstavljanja NATO-u u našem regionu sa opasnom tendencijom izazivanja i oružanih sukoba koji bi se na Balkanu proširili na nekoliko zemalja kao šumski požar. Međunarodna zajednica ili bar njeni glavni akteri su svjesni da bi disolucija BiH ili izazivanje građanskog rata u Crnoj Gori što je bliži scenario, neminovno dovela do šireg konflikta. To bi Balkan ponovo pretvorilo u konfliktnu zonu gdje bi Ruska Federacija tražila izgovor za uspostavljanje svog vojnog prisustva i prekidanja te kopnene povezanosti Sjevernoatlanske alijanse sa Bliskim Istokom. Uz Tursku koja je također pod velikim ruskim uticajem, takav razvoj situacije bi pogodovao Kremlju koji bi na taj način uspio da zaustavi širenje NATO-a i obesmisli taj vojni savez, te dodatno uzdrma temelje EU.

Mnogi sumnjaju, ne žele da govore i opovrgavaju moje javno izenesene stavove o ovom malignom ruskom uticaju, jer uglavnom ne razumiju ili ne žele da razumiju razlog. A razlog je vrlo jednostavan. Novac.

Novac, novac i samo novac…

Njemačka godišnje potroši 99 milijardi kubnih metara gasa od čega najmanje trećina dolazi direktno iz Rusije, projektom „Sjeverni tok 2“ taj se procenat penje na najmanje polovinu ukupnih potreba Njemačke privrede za gasom. Mala cijena ruskog gasa omogućava njemačkoj privredi enormne profite, ali i ekonomsku i na kraju i političku zavisnost od partnerstva sa Rusijom. No, sa druge strane recimo kapital Deutsche Bank samo jednog od nekoliko velikih finansijskih giganata u Njemačkoj i 16 po rangu finansijskoj instituciji u svijetu je procijenjen na 70 triliona dolara. Sa ekonomskog i političkog strateškog aspekta interesantno je spomenuti da je Deutsche Bank vlasnik najvećeg dijela dionica Kineske HNA investicijske grupe, jedne od najvećih investicijskih grupacija izvan zemalja članica grupe G-7, čiji je kapital procijenjen na preko 100 milijardi Yena. To praktično znači da ko ekonomski kontrolira Njemačku kontrolira preko njemačkih banaka i najmanje polovinu Azijskog investicijskog tržišta i time uzima za taoca pola ekonomije Kine. Stoga je Putinov cilj imati što bolje odnose sa Njemačkom, radi uticaja na ekonomsku stabilnost Kine na koju se Rusija ekonomski bazira nakon uvođenja sankcija Evropske Unije.

Šta Njemačka poduzima u nastojanju da se odhrva iz ruskog zagrljaja. Stvaranjem većih profita u njemačkoj privredi, profit njenih banaka će eksponencijalno rasti, a suficit će se u vidu kreditiranja i investicija plasirati i na veliko rusko tržište u većem obimu nego je to do sada bio slučaj. Njemačka će na taj način nastojati da povećanjem investicija izbalansira svoju zavisnost od ruskog gasa i njenog političkog uticaja, jer će povlačenjem svog kapitala jednako moći da politički i ekonomski destabilizira kako Kinu tako i Rusiju.

Putin, svjestan svog podređenog položaja u finansijskom smislu, briljantno igra veliku igru političke i vojne dominacije na strategijskom nivou čime kompletnu Sjevernoatlantsku vojnu alijansu i EU dovodi u neravnopravan i podređen položaj. Vještim sukobljavanjem individualnih ekonomskih interesa, te isticanjem i suprotstavljanjem značajnih političkih razlika između pojedinih najrazvijenijih zemalja Zapada unutar EU i šire, Rusija profitira i na ekonomskom i vanjsko-političkom planu. Primjer tog djelovanja je Brexit. Kada se u tom globalnom sučeljavanju velikih finansijskih interesa fokusiramo na Balkan, vidimo da se Rusija vrlo vješto poigrava sa Evropskom traumom od eventualno novih Balkanskih ratova produbljujući podijelu među Evropskim zemljama.

Cilj svih tih hibridnih prijetnji je jasan. Ukupan godišnji kapacitet gasovoda „Sjeverni tok 2“ bio bi 55 milijardi kubnih metara plina čime bi se udvostručila količina plina koja bi se iz Rusije direktno isporučivala u Njemačku preko Baltičkog mora, zaobilazeći Ukrajinu kao tradicionalnu tranzitnu rutu. Vrijednost kompletnog projekta je 9 milijardi eura, a očekivani prihod od ovog gasovoda je najmanje 120 milijardi eura godišnje u poređenju sa 55 do 60 milijardi eura koliko izvoz gasa u Njemačku na godišnjem nivou iznosi danas. Ekonomije Njemačke, Austrije, Češke, Italije i drugih zemalja zavise 100% od ruskog gasa i ove zemlje ne žele da dovode stabilnost poslovanja svojih najvećih i najprofitabilnijih kompanija u pitanje. Stoga je Njemačka kao najvažnija zemlja EU koja uveliko diktira politiku unije i pored oštrog protivljenja SAD-a i Velike Britanije, Poljske i Baltičkih zemalja u martu 2018. godine dala zeleno svjetlo za izgradnju ovog gasovoda koji je za Rusiju od iznimne ekonomske važnosti. Naime, 38% ukupnog ruskog budžeta čini izvoz nafte i gasa. Ukupni ruski prihodi od izvoza nafte, gasa i derivata nafte u sedmogodišnjem periodu, od 2000. do 2007. godine po optimalnim cijenama prodaje, prema ocjenama eksperata kretali su se oko 893 milijarde dolara. Po tom osnovu ruske kompanije u sektoru nafte i gasa za osam godina su na ime poreza i dažbina državi isplatile 700-730 milijardi dolara. U istom periodu Rusija je uspjela da otplati sto milijardi dolara vanjskog duga i uštedi oko 170 milijardi dolara.

Dok se Njemačkoj nudi jeftin gas iz Rusije čija prodaja drži njemacku ekonomiju zavisnom, rusku ekonomiju vitalnom, tečni prirodni gas (LNG) koji se transportira uglavnom specijalnim tankerima na -162 stpena C se javlja kao alternativa, a trase njegove distribucije prema Centralnoj Evropi idu i preko regona Zapadnog Balkana. LNG terminal na hrvatskom otoku Krk je jedna od ključnih polaznih stanica za distribuciju tečnog prirodnog gasa prema Evropi. Ruske su procijene da će do 2035 godine Evropa, a posebno Njemačka trošiti sve veće količine LNG-a i do 35% od ukupne potrošnje gasa. Otuda afera Agrokor i ekonomska i socijalna prijetnja destabilizacijom Hrvatske, također članice NATO-a. Efikasna strategija energetike i plasmana ruskog gasa i naftnih derivata, pitanje biti ili ne biti za Rusku Federaciju i za vrijeme i poslije Putina.

Putin uspostavlja obrise svoje gasne imperije

Krajem 2018. godine projekat “Sjeverni tok 2” susreo se s potpuno očekivano sa problemom američkih sankcija, zbog kojih je u januaru 2019. godine obustavljena njegova daljnja izgradnja. Preostalo je, naime, da se izgradi još 80 kilometara jedne i 110 kilometara druge cijevi kroz danske teritorijalne vode. Kada je došlo do političkih kopmlikacija sa projektom “Sjeverni tok 2”, Rusija se fokusirala na izgradnju i povećanje kapaciteta “Turskog toka” od nekih cca 33 milijarde kubnih metara godišnje i u januaru 2020. predsjednici Putin i Erdogan su svečano pustili u rad ovaj plinovod koji je bio jedna vrsta alternative za opskrbu Evrope ruskim gasom zbog zaustavljanja projekta “Sjeverni tok 2”. “Gazprom” je drugi krak ovog plinovoda koji ide iz Turske prema Evropi planirao preko Grčke prema Italiji i preko Balkana odnosno preko Bugarske kroz Srbiju do Mađarske. Otuda povećanje vansko-političkog interesa SAD-a za Zapadnim Balkanom općenito. Paralelno sa “Turskim tokom”, Rusija je izgradila i u decembru 2019. godine u rad pustila 2000 km dug plinovod “Sila Sibira” koji će Kini isporučivati 38 milijardi kubnih metara gasa godišnje. “Gazprom” je sklopio ugovor s kineskim koncernom CNPC vrijedan 363 milijardi eura. Njime “Gazprom” jamči da će idućih 30 godina svake godine Kini isporučivati pomenutu količinu od 38 milijardi kubnih metara plina, što je otprilike 9,5% kineske potrošnje.

No, kako je navedeno u službenoj prezentaciji „Gazproma“, pripremljenoj za Dan investitora u New Yorku početkom godine, puštanje u rad plinovoda „Sjeverni tok 2“ bit će krajem 2020. godine. Gotovo godinu dana je bilo potrebno Rusiji da izlobira nastavak izgradnje ovog plinovoda što je prouzrokovalo na stotine miliona eura štete zbog odstupanja od prvobitnog investicijskog plana. Naime, zbog prijetnji dolaska pod udar američkih sankcija, iz poslova polaganja cijevi u samoj završnoj fazi izgradnje „Sjevernog toka 2“ povukla se švicarska kompanija „Allseas“ vlasnik najvećeg broda-cjevopolagača na svijetu „Pioneering Spirit“ i njegove manje inačice „Solitaire“, koji su izvodili spomenute radove u Danskim teritorijalnim vodama Baltičkoga mora. Umjesto njih, u zonu radova u Baltičko more „Gazprom“ će morati poslati svoj brod-cjevopolagač „Akademik Chersky“ koji je sada angažiran na radovima na ruskom Dalekom Istoku. Sve su to neplanirani troškovi koji usložnjavaju ostvarivanje ruskih ekonomskih interesa kada je u pitanju konkretno plasman energetskih proizvoda u Evropsku Uniju, posebno Njemačku.

Kao još jedna kontra mjera Putinovoj gasnoj imperiji upravni odbor Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) je 2017. godine odobrio kredit od 500 miliona dolara azerbejdžanskoj kompaniji Južni plinski koridor AS (SGC) koji je iskorišten za potrebe izgradnje Transanadolijskog plinovoda (TANAP). Turska i Azerbajdžan su koncem novembra 2019. godine u turskom gradu Ipsali službeno obilježili povezivanje Transanadolijskog (TANAP) s Transjadranskim plinovodom (TAP) označivši tako početak isporuke prirodnog plina iz Kaspijske regije u Europu. TANAP je dug 1850 km te je najduži dio većeg projekta Južni plinski koridor koji će pridonijeti smanjenju europske ovisnosti o gasu iz Rusije. Kapacitet TANAP-a je 16 milijardi kubnih metara gasa godišnje koji se transportuje od azerbejdžanske oblasti Shah Deniz na Kaspijskom moru kroz Tursku do Evrope i to zamislite preko Albanije prema Italiji i Jadranskojonskim krakom prema Kosovu, CRNOJ GORI, BiH i Hrvatakoj. Oba gasna strateška projekta očigledno u prvi plan stavljaju Tursku kao važno geostrategijsko čvorište i iznimno bitno geopilitičko polje djelovanja kako Rusije, tako i SAD, Velike Britanije i EU.

SAD sa svojim NATO saveznicima, neće odustati od toga da dalje i jače direktno ili indirektno utiču na rusku energetsku strategiju i plasman njenih energenata ne samo u Evropi nego i šire što se najbolje vidi na primjeru Venecuele. Putin će sa druge strane nastaviti da destabilizira smisao postojanja EU i NATO-a. Pitanje EU će destabilizirati podrškom, ali i indirektnim finansiranjem političkih kampanja desničara i konzervativaca po zemljama članicama EU koje zagovaraju izlazak iz ugovornih obaveza prema Briselu. Dok će NATO i dalje destabilizirati direktnim i indirektnim suprotstavljanjem širenju NATO-a prema Baltiku i Balkanu, kao i daljim povećanjem ekonomske i političke saradnje sa Turskom, koja se nakon pokušaja vojnog udara postepeno udaljava od svojih NATO saveznika. Sa druge strane Rusija neće odustati da politički i vojno destabilizira regione u svijetu koji su strateški iznimno važni za američko i uopće zapadno snadbvijevanje energentima kao što je Bliski Istok. A svako negodovanje Evropske Unije kao moćnog ekonomskog instrumenta, Rusija će kontrolirati preko hibridnih prijetnji destabilizacijom ili stvarnom destabilizacijom Zapadnog Balkana preko svog vjernog saveznika Srbije. Sada je poslije izlaska Velike Britanije iz EU potrebna nova kriza koja će u ovom post Brexit periodu EU i dalje držati okupiranom i zavisnom od Rusije. Srbija je tu samo protoćni bojler i eventualno topovsko meso u ostvarivanju ovih strateških ruskih državnih interesa koji se nažalost prelamaju upravo preko našeg regiona.

Da se Putin ne šali, najbolje govori informacija ruskih medija koji su objavili kako ruska pomorska flota dostavlja sve veću količinu vojne tehnike u sirijsku luku Tartus kao odgovor na američko strateško razmještanje ozbiljnih američkih vojnih efektiva nakon Trampove epizode sa Iranom u januaru ove godine. Rusija šalje veliki kontigent oružja Asadovim snagama kao izravnu podršku njihovoj vojnoj operaciji na sjevero-zapadu Sirije gdje je došlo do incidenta između Turskih vojnih snaga i Sirisjke vojske. U međuvremenu Rusko ratno zrakoplovstvo je u velikoj operaciji bombardovanja svih antirežimskih milicija u Siriji na glavnim pravcima napada Asadovih snaga. Po istom obrascu Putin će prvo oštro politički, a onda vrlo jasno, vremenski precizno, planski i u konačnici vojno agilno i krajnje agresivno reagirati na ugrožavanje njemu odanih političkih subjekata, država ili kvazi država što za posljedicu može imati slabljenje njegove ekonomije, bilo gdje u svijetu. S obzirom da je Bosna i Hercegovina poslala faktički svoj prvi ANP prema NATO-u i aktivirala MAP, a Sjeverna Makedonija ratificirala sporazum sa NATO-om, sljedeći put kada kroz Bospor prođu ruski transportni brodovi puni ratne tehnike pitanje je na koju će destinaciju biti poslani. Možda luka Bar recimo?

 

https://militaristikablog.word.....iko-bitan/

Avatar
admin
160 Posts
(Offline)
4
December 10, 2020 - 3:58 pm

Interesantna analiza - i još jedan razlog zašto EU ne shvata geostratešku važnost BIH onoliko koliko je shvata SAD. 

Iz ovog se jasno vidi da je uzajamna ekonomska razmjena EU i Rusije (gdje EU ulaže u Rusiju u zamjenu za Ruski tečni prirodni gas) od velikog značaja i EUu i Rusiji, ali golemo je da dosta manji Rusi tako dobro manipulišu mnogo većom EU. Ovim pristupom Rusi će razvaliti EU prilično brzo - pogotovo kad se vidi sve jači ultradesničarski blok u EU. 

Jasno je da su Rusi podržavali Brexit ali da li imaš bilo kakve konkretne primjeri Ruskog uplitanja u Brexit? Bilo u medijima ili bilo gdje? U SADu su, na primjer, bili objavljeni primjeri uplitanja Rusa u predsjedničke izbore 2016 godine, pa da li se nešto slično dešavalo i u Britaniji?

Isto tako, imaš li kakve konkretne primjere podrške Ruskih vlasti ultradesničarskim političarima u EU? Posebno mislim na Orbana, Kurza i ove ostale budale što se danas pitaju...

Avatar
Omladinac
110 Posts
(Offline)
5
December 11, 2020 - 12:24 am

Crni Labude,

Ako sam dobro razumio, ova druga ruta tečnog gasa, takozvani TANAP, što bi trebao ići iz Azerbejdžana, preko Turske, pa preko Kosova, CG, BiH i Hrvatske u EU - to je taj plinovod kojeg Amerikanci i EU žele napraviti kao alternativu Ruskom plinovodu na sjeveru. I ako ga uspiju napraviti, Rusi ne bi mogli ucjenjivati EU toliko svojim plinom, jer bi ova druga alternativa mogla umanjiti ovisnost EUa o Ruskom plinu. S druge strane, Rusi istovremeno žele presiječi TANAP, što ne mogu uraditi nigdje osim preko Srba u ili u CG ili u BiH - što objašnjava njihove napade na CG i BiH.

Ako je to tako, onda je zaustavljanje TANAPa u stvari taj finansijski razlog Ruskog uticaja u BiH i CG, dok je s druge strane vojni razlog, ono što si govorio na početku, da bi na taj način Rusi mogli da kontrolišu veći dio NATOove teritorije iznad Balkana, pa sve do Italije svojim Iskander raketama. 

Jel to to?

Avatar
Crni Labud
21 Posts
(Offline)
6
December 11, 2020 - 3:12 am

TANAP je za Rusiju najgori mogući scenario, zato sad nisu spašavali Armeniju kako bi ostali u dobrim odnosima sa Turskom i Azerbejdžanom ne bi li tako povećali uticaj i ušli u projekat TANAP. Jadranskio Jonski koridor IAP do kojeg ide TAP kao dio TANAP-a kojeg po kreditu EBRD-a gradi EU preko Azerbejdžana do EU koji ide preko zemalja bivše Jugoslavije je dodatna altenrativa ruskom gasu. To Rusii žele da spriječe odnosno da proširenjem uticaja na zemlje Balkana onemoguće da se taj dodatni koridor IAP konektuje na Njemački privredu, jer TAP je konekcija TANAP-u koja povezuje Italiju sa Azerbejdžanom preko Turske, Albanije i Grčke, a IAP bi povezivao LNG stanicu na otoku Krk sa Zapadnom Evropom preko naših zemalja bivše YU. Zato je GAZPROM htio da kupi INA-u 2017 jer je INA vlasnik LNG stanice na Krku. Dakle 38% budžeta Ruske Federacije zavisi od gasne imperije, a ona se bazira strukturalno na zemljama Zapadne Evrope, a djelom i Kine to PUtin ne smije riskirati to su stotine milijardi Eura, jer ondda pada u duboku ekonomsku krizu koja bi zbog sankcija EU imala strašan efekat. Oni sad hoće da Turski Tok nakaleme na TANAP i da dijele sa Azerbejdžanom profit to je cilj odnosno opcija A. Opcija B je uspopstava vojne baze u bh entitetu RS koja bi bila poruka zaoštravanja sa mogućnošću povećanja uloga sa baziranjem ISKANDER projektila. Prava šahovska partija koja se odvija a o kojoj je malo ko svjestan kakve posljedice može da ima konkretno po naš region.  

Image Enlarger

 

IAP_Gasovod-696x370.pngImage Enlarger

Avatar
Crni Labud
21 Posts
(Offline)
7
December 11, 2020 - 3:23 am

admin said
Interesantna analiza - i još jedan razlog zašto EU ne shvata geostratešku važnost BIH onoliko koliko je shvata SAD. 

Iz ovog se jasno vidi da je uzajamna ekonomska razmjena EU i Rusije (gdje EU ulaže u Rusiju u zamjenu za Ruski tečni prirodni gas) od velikog značaja i EUu i Rusiji, ali golemo je da dosta manji Rusi tako dobro manipulišu mnogo većom EU. Ovim pristupom Rusi će razvaliti EU prilično brzo - pogotovo kad se vidi sve jači ultradesničarski blok u EU. 

Jasno je da su Rusi podržavali Brexit ali da li imaš bilo kakve konkretne primjeri Ruskog uplitanja u Brexit? Bilo u medijima ili bilo gdje? U SADu su, na primjer, bili objavljeni primjeri uplitanja Rusa u predsjedničke izbore 2016 godine, pa da li se nešto slično dešavalo i u Britaniji?

Isto tako, imaš li kakve konkretne primjere podrške Ruskih vlasti ultradesničarskim političarima u EU? Posebno mislim na Orbana, Kurza i ove ostale budale što se danas pitaju...

  

Parlamentarna komisija: Britanska vlada zanemaruje rusko uplitanje u britansku politiku

Ističući kako Rusija kibernetičkim napadima pokušava utjecati na demokratske izborne procese u Velikoj Britaniji, ISC je naveo kako je ruski utjecaj na britansku politiku postao nova realnost

 

Komitet britanskog parlamenta za obavještajne poslove i sigurnost (ISC) saopćio je da je Velika Britanija jedna od najvećih obavještajnih meta Rusije, a da britanska vlada zanemaruje tu prijetnju, javlja Anadolu Agency (AA).
ISC je objavio izvještaj u kojem su na 50 stranica navedeni detalji ruskog uplitanja u politiku Velike Britanije.

U izvještaju se navodi kako je Velika Britanija glavna meta ruskih obavještajnih aktivnosti na zapadu Evrope i da Rusija pokušava da se upliće u britansku politiku posredstvom kibernetičke špijunaže i posredstvom društvenih mreža.

Autori izvještaja optužili su vladu i obavještajne agencije Velike Britanije da su zanemarili prijetnju ruskog uplitanja u procese referenduma o Brexitu i referenduma o nezavisnosti Škotske.

Ističući kako Rusija kibernetičkim napadima pokušava utjecati na demokratske izborne procese u Velikoj Britaniji, ISC je naveo kako je ruski utjecaj na britansku politiku postao nova realnost.

“Vlade koje su se smjenjivale su raširenih ruku dočekale oligarhe sa novcem. Omogućili su im veze na najvišem nivou kako bi im dali pristup ilegalnim finansijskim mogućnostima i povezivanju sa britanskim kompanijama i političarima“, navodi se u saopćenju.

Član ISC-a Stewart Hosie izjavio je da je Rusija 2016. godine pokušala da se umiješa u proces referenduma o Brexitu, ali da britanska vlada nije htjela slušati takva upozorenja.

 

Objavljen dokument ‘Ruski izvještaj‘ koji je Johnson pokušao blokirati, sada je jasno i zašto!

Boris Johnson je gotovo godinu dana odbijao dopustiti objavu spornog izvještaja o ruskom utjecaju na Brexit
 
Britanska vlada i britanska obavještajna služba nisu niti pripremile ni provele odgovarajuću procjenu pokušaja ruskog uplitanja u referendum o Brexitu iz 2016. godine, saznanje je to 'Ruskog izvješaja', dugo očekivanog dokumenta o ruskom uplitanju u britansku demokraciju čije je objavljivanje premijer Boris Johnson blokirao prošlog listopada.

Dokument Parlamentarnog odbora za obavještajne i sigurnosne poslove (ISC) na 50 stranica otkriva da se Rusija pokušala uplesti u referendum o neovisnosti Škotske iz 2014., ali da zapravo nema nikakvih dokaza o umiješanosti u glasanje o Brexitu iz 2016. godine. Članovi odbora rekli su da ne mogu sa sigurnošću zaključiti je li se Kremlj uspješno miješao u referendum o Brexitu jer nije uložen napor da se to otkrije. Ministri ''nisu vidjeli niti tražili dokaze o uspješnom uplitanju u demokratske procese u Velikoj Britaniji'', piše u izvješću.

ISC koji inače prati rad britanski špijunskih agencija rekao je da nisu dobili nikakvu ''postreferendumsku procjenu'' ruskih pokušaja miješanja što je velika suprotnost od toga kako je SAD postupao s optužbama o ruskom uplitanju u predsjedničke izbore 2016. godine.

- Tada je procjena obavještajne zajednice izrađena u roku od dva mjeseca nakon glasanja, a sažetak je objavljen -piše izvješće.

- Čak i kad bi zaključak jedne takve procjene bio da postoji minimalno uplitanje, to bi bilo dovoljno korisno uvjerenje za javnost da su demokratski procesi u Velikoj Britaniji ostali relativno sigurni - dodaje se u izvješću.

Odbor je primjetio da su javno dostupna istraživanja ukazala da su u medijima kružile vijesti koje su promovirale euroskepticizam i poticale Brexit. Te priče bile su prisutne na televizijskim kanalima Russia Today i Sputnik u vrijeme referenduma. Istovremeno na Twitteru je primjećena upotreba ''trolova'' i ''botova'' što ukazuje na dokaz ruskog pokušaja miješanja u proces izbora.

Dokument tvrdi da je Britanija većinom do sada ignorirala ruske prijetnje. 

 

Sigurno je da se Rusija pod Putinom iz potencijalnog partnera pretvorila u utvrđenu prijetnju, koja se temeljno ne želi prikloniti međunarodnom zakonu - ubojstvo Alexandra Litvinenka iz 2006. godine i aneksija Krima iz 2014. su jasan indikator toga

Članovi odbora žalili su se da su na početku istrage od britanskih obavještajaca MI5 zatražili pisani dokaz o pokušajima utjecaja, a agencija je dostavila samo ''sedam redaka teksta'' što je potaknulo kritike Odobra.

Odbor je optužio MI5 da je njen stav ''krajnje nelogičan'' kada je u pitanju ''zaštita procesa i mehanizma od neprijateljskog uplitanja strane države, što bi trebao biti posao naše obavještajne i sigurnosne agencije''.

Istaga nije potrebna

Mnogi u obavještajnoj zajednici smatraju da su današnji nalazi već zastarjeli te neće uzdrmati vladu. Službeni odgovor britanske vlade kaže: "Nismo vidjeli dokaze o uspješnom uplitanju u EU referendum", te dodaju da zbog toga nije bilo potrebe za pokretanjem istrage, jer su britanske špijunske agencije "redovito ocjenjivale" rusku prijetnju.

- S obzirom na ovaj dugogodišnji pristup, retrospektivna procjena referenduma o EU nije potrebna - tvrdi vlada.

Izvješće zaključuje da se nijedna organizacija unutar vlade nije bila spremna suočiti s obranom ''britanskim demokratskih procesa''. Posao održavanja integriteta britanske demokracije pao na Odjel za kulturu, medije i sport koji se uglavnom bavio dezinformacijama.Suočen s ruskim pokušajima da pokušaju poremetiti i utjecati na izbore u Britaniji, odbor je zaključio da je „iznenađujuće teško utvrditi tko je za što odgovoran“.

Nigel Farage, jedan od glavnih voditelja kampanje za izlazak iz EU je na svom Twitter profilu napisao da je rusko uplitanje u referendum samo još jedan napad od strane protivnika Brexita i medija.

Ruski dužnosnici ljutito su komentirali da je izvještaj ISC-a dokaz da Velika Britanija ima ''vodeću ulogu u rusofobiji''.

- Optužbe su ponovno neutemeljene, neosnovane i neuvjerljive - rekao je Konstantin Kosačev, šef ruskog Odbora za vanjske poslove Ruskog vijeća Federacije.

No da je izvještaj bio škakljiv dokazuje činjenica da ga je Johnson pročitao još u listopadu 2019. godine prije parlamentarnih izbora. Ali odgađao je njegovu objavu.

Namještenik

Prema jednoj verziji događaja premijer je otkazao objavu jer nije htio da bivši predsjednik ISC-a  Dominic Grieve, ujedno protivnik Brexita, dobije bilo kakav publicitet u vrijeme kada je vlada prolazila kroz težak period pregovora oko sporazuma o izlasku iz EU. Zatim su uslijedili izbori u prosincu koji su još jednom dali poticaj Rusiji da se miješa u demokratski proces, potvrdili su navodi iz vladinog izvješća od prošlog tjedna.

Kada je Johnson ponovno odgodio imenovanje novog odbora, oporbeni su političari počeli sumnjati da izvješće sadrži neka otkrića koja bi mogla naštetiti njegovoj administraciji. Objava dokumenta dolazi nekoliko dana nakon što je odbor od devet članova odbio Chrisa Gralyinga da postane predsjednik odbora. Grayling je bio bivši ministar prometa i Johnsonov favorit. Ali članovi Odbora su podržali Juliana Lewisa koji je kritizirao Downing street zbog pokušaja postavljanja svog namještenika na čelo Odbora. Lewis je izbačen iz Konzervativne stranke nekoliko sati nakon što je osigurao svoju poziciju uz podršku opozicije.

Objava ovog dokumenta podudara se s posjetom američkog državnog tajnika Mikea Pompea, a dolazi samo nekoliko dana nakon što je vlada izravno optužila Moskvu da je pokušala hakirati institucije koje su se bavile istraživanjem cjepiva Covida-19, što je Kremlj negirao. Izvještaj još jednom dokazuje duboku umješanost Kremlja u britanskoj politici.

Avatar
Crni Labud
21 Posts
(Offline)
8
December 15, 2020 - 4:35 am

Da li opstojnost Bosne i Hercegovine smije biti upitna?

 

Na dvadesetpetogodišnjicu potpisivanja Opšteg okvirnog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, velike sile su izrazile svoje viđenje ovog mirovnog sporazuma što sve jasno ukazuje na činjenicu da je zemlja podijeljena po političkim aršinima, a da je želja da ona bude podijeljena i po etničkim linijama koje su vještački sačinjene silom.

U BH medijima pak ova politička podijela se naziva velikim očekivanjima od američke administracije predsjednika Bajdena i sterilnom politikom Ruske Federacije koja će Dodiku kratkotrajno poslužiti da se odhrva sve većem pritisku Zapada. Zanemaruje se pri tom činjenica da je Rusija naoružala svoje političke partnere i pripremila ih za rješavanje svih otvorenih pitanja silom uz svoju nedvojbenu podršku. To zanemarivati i minimizirati je vrlo opasno i naivno.

Ono što je Lavrov kazao u svom javnom obraćanju nakon sastanka sa Dodikom je očekivano osim opaske na važnost činjenice da se entitet RS zalaže za vojnu neutralnost!?

Do skora ovakva retorika i sama posijeta ministra vanjskih poslova Rusije u BiH ne bi izazvala gotovu nikakvu reakciju Zapada ona bi samo bila primjećena. No, izborom predsjednika Bajdena u SAD-u, stav Amerike prema Bosni i Hercegovini je radikalno promijenjen. Na 25 godišnjicu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma izabrani predsjednik SAD-a Joe Biden je kazao da posao iz Dejtona nije završen!?

Ono što Washington jasno najavljuje je promijena Dejtonskog sporazuma na što Moskva jasno i odgovara. U slučaju promijene Dejtona RS će biti priznata od strane Rusije i time će biti zaštićena od bilo kakve prijetnje. Zato Lavrov izražava otvoreno nepoštivanje države Bosne i Hercegovine, a ne zato što je to politička usluga Dodiku. Dodik je tu samo izvođač radova, da nema njega bio bi neko drugi. Naravno, Čović također nije propustio priliku da pokaže lojalnost HDZ-a BiH prema zvaničnoj Moskvi koristeći priliku da se vidi sa Lavrovom i zauzvrat zatraži podršku za svoje fantazije o etničkoj podijeli Bosne i Hercegovine.

Pogrešna je teza da su promijene Dejtona moguće samo uz saglasnost sva tri konstitutivna naroda, to je jedna od mogućnosti. Upravo zato što tri konstitutivna naroda ne žele promijene, nego zadržavanje statusa QUO ili kao opciju B disoluciju zemlje po etničkim granicama tvorci Dejtosnkog mirovnog sporazuma žele da ga mjenjaju. Narativ o uslovnom konsenzusu tri konstitutivna naroda oko najvažnijih političkih ppitanja u Bosni i Hercegovini  je politički zakovan 25 godina, ali on očigledno neće proći bez obzira što Rusija stoji iza toga. U svakom slulčaju Američka administracija će imati daleko aktivniju ulogu u nerdne četiri godine i toga moraju biti svjesni svi. Ako Bajdenov tim za Zapadni Balkan krene u promijenu Dejtona ko će ih zaustaviti? balvani, dešavanje naroda, SAO krajine?

Jedno mora biti kristalno jasno svima sa ovakvim ustavnim uređenjem Bosna i Hercegovina ne može ući niti u EU niti u NATO. Četiri elementa bi trebala biti u fokusu najavljenih ustavnih reformi – Novac, Obrazovanje, Izborni zakon i Sigurnost (vanjska i unutrašnja).  Bosna i Hercegovina na taj način ulazi u kritični period u kojem će se testirati njena mogućnost da opstane kao jedinstvena država na normlanim uzusima građanskog koncepta. Bosna i Hercegovina će zato očigledno biti novo poprište soft power sučeljavanja velikih sila u kojem neće biti neodlučnih i nesvrstanih. Hibridni rat će biti osnovni instrument soft power sučeljavanja, što ne isključuje primjenu sile dovoljne da se ostvare politički ciljevi disolucije BiH. Silu kao instrument uveliko razmatraju u BH etitetu RS. Da je to tako govore i neka razmišljanja u pogledu navodne odbrane BH entiteta RS. Naime Dr. Nebojša Vuković u iz Instituta za međunarodnu politiku i privredu u svom vrlo znakovitom tekstu pod naslovom „Slučaj Arcaha i odbrana R. Srpske“ kaže sljedeće: Posle četvrt veka, očigledno je da BiH nije optimalan format za slobodan razvoj srpskog naroda u njoj. Srpskom narodu u BiH drugi činioci (političari iz Federacije BiH i strani administratori) „kroje kapu“ i on u svakom smislu stagnira u jednoj nefunkcionalnoj i složenoj tvorevini. Srpski narod u BiH nije do kraja slobodan i srpski entitet samo delimično je omogućio njegovu emancipaciju. Njegova budućnost leži, optimalno, u nezavisnosti i spajanju sa Srbijom, a minimalno – u doslednoj konfederalizaciji BiH. Druga strana, pak, negira mu svako pravo na samoopredeljenje, i preti ratom ukoliko bi on pokušao da mirno, na nekom hipotetičkom referendumu, izglasa samostalnost“.

I nastavlja: ...“Što bi bila jača neka hipotetička oružana sila Republike Srpske, koja bi mogla da nanese drugoj strani velike, za nju neprihvatljive gubitke, veće bi bile šanse da se realizuje upravo onaj scenario koji se u srpskom entitetu priželjkuje – miran razlaz entiteta. Jer, druga strana se ne bi usudila da se upusti u ratnu avanturu ako bi unapred znala da je njen ishod neizvestan, i da su joj zagarantovani veliki gubici u ljudstvu. Još kraće rečeno, kako je primetio francuski general i strateg Andre Bofr, - ako neprijatelj pribegava oružju, to je zato jer je procenio da može da trijumfuje“.

Spomenuti kolega Vuković pominje i moju malenkost u dijelu koji se odnosi na geografsku prostoriju za odvijanje eventualnih borbenih djelovanja preuzetu iz mog teksta „Da li se BiH može odbraniti sama u slučaju rata“ iz 2016. godine. Naravno da će kolega Vuković preuzeti taj dio teksta jer je i on svjestan da bi oklopna moć Srbije ukoliko bude upotrijebljena morala biti usmjerna ka potezu Bijeljina-Brčko sve zbog karakteristika terena sa vršnom tačkom u Tuzli kao velikoj vojnoj bazi OS BiH. Iako me naziva maštovitim kako bi time umanjio značaj moje javno iznesene teze on u svom opširnom tekstu iz dva dijela ipak mene označava kao nekoga ko je iznio vrlo interesantna razmišljanja koja kao jasno govore šta sprema navodno druga strana. Naravno, kolega Vukoviću i Bosanci i Hercegovci odnosnoo Bošnjaci na vašu žalost imaju ljude stručne i obrazovane da mogu da komentiraju stvari od strateškog značaja za odbranu Bosne i  Hercegovine. Nema više moratorija na vojnu analitiku niti monopola iz Beograda na te teme i bilo bi dobro da se na to naviknete što prije.  Na stranu sad sitne autorske razmjerice, šta je tu pisac ustvari htio da kaže?

Francuski general Bofr inače poznati autor iz oblasti vojne strategije kazao je još jednu vrlo dubokoumnu rečenicu koju je i kolega Vuković također primjetio – „kako priprema dobija prevagu nad izvršenjem“.

Naime, MUP RS predstavlja poluvojnu formaciju jačine cca 5000 do 7000 ljudi opremljen sa formacijskim vojnim sredstvima, maskirnim unoformama, modernim pješadijiskim naoružanjem do kalibra 40 mm, dovoljnom količinom municije, sofisticiranom IC opremom za gađanje i kretanje noću, oklopnim borbenim vozilima i višenamjenskim helikopterima.  Tu je još i 140.000 registrovanih članova lovačkih udruženja koji mogu da imaju i po 4 duge cijevi. Dakle, imate 7000 obučenih, dobro naoružanih i dobro opremljenih ljudi u paralelnom sistemu sigurnosti kao udarnu pesnicu uz 140.000 naoružanih ljudi neformalnog rezervnog sastava u obliku članova lovačkih udruženja koji mogu da registruju formacijsko vojno oružje kao lovačko. To je faktički završena priprema organizacije sopstvenih oružanih snaga koja čeka još 300 do 400 ruskih plačenika iz FSB-ovih tzv. Shadow sigurnosnih kopmanija tipa VEGA, WAGNER ili PATRIOT koje imaju čak i svoja neformalna ratna zrakoplovstva naoružana sa jurišnim zrakoplovima i helikopterima i težim artiljerijskim naoružanjem.

Šta je njihov cilj? Cilj je očigledan da vojna snaga BiH entiteta RS uz minimalnu potporu sa strane, a naravno po mogućnosti nikako iz Srbije, postane autonoman vojni faktor koji će moći kako to kolega Vuković i kaže „Da se kompetencijom suprotstavi masovnosti“, što je suština američke strategije tzv. Zračno-kopnene bitke. Zašto Srbija nije u ovoj priči iako svi faktori ukazuju na to da će se Srbija bez obzira na "cenu" aktivno uključiti u sukob. Srbija ima šta da izgubi - Kosovo. Zato će Srbija dobro izvagati situaciju prije nego li reaguje, ali će pružiti svu logističku i svaku drugu pomoć BH etitetu RS i dozvoliti da Rusija koristi njenu teritoriju za logistiku i smještaj borbene tehnike. Naravno dobrovoljačke jedinice u oragnizaciji BIA- e će kao i u prošlom ratu biti specijalni element u okviru MUP-a RS. Kolega Vuković zaključuje svoje opservacije sa vrlo opasnom tezom po mir i sigurnost Bosne i Hercegovine u sljedećem komentaru – „Sa detaljno osmišljenom koncepcijom vođenja oružane borbe, koja je primerena veku u kome živimo, sa dobro obučenim ljudstvom iza kojeg će stajati velika većina srpskog naroda, i sa savremenom opremom koja ne mora nužno da bude skupa (primer su bespilotne letelice), Republika Srpska bi mogla da se suoči sa svakim oružanim izazovom iz Federacije, i sebi istovremeno trasira put ka potpunoj slobodi i nezavisnosti.“

Dakle, imamo jasno definisan cilj naoružavanja i vojnog opremanja MUP-a RS. Imamo nedvojbenu političku, ekonomsku i ako treba vojnu podršku Ruske Federacije BH entitetu RS. Šta nam fali? Pogodan međunarodni trenutak odnosno dovoljno dobar razlog!

Ako se taj razlog desi dalji slijed događaja odvija se po unaprijed razrađenom planu. Sa određenim „izgovorom“ MUP RS će svoje snage razmjestit na sve glavne saobračajnice koje povezuju RS i F BiH i preuzeti sve granične prelaze BiH na teritoriji BiH ntiteta RS. Napominjem, da su specijalni sastavi MUP-a rs već izveli “pokaznu vježbu” kako to izgleda kada su krajem januara 2019. godine zatvorili komunikaciju Sarajevo – Istočno Sarajevo pod izgovorom povećanja sigurnosti radi održavanja EYOF-a 2019. godine. Treba, također imati na umu da je 120 pripadnika Žandarmerije MUP-a rs već razmješteno duž svih graničnih prelaza sa Srbijom i Crnom Gorom pod izgovorom rješavanja migrantske krize. Pitanje je kako će se u takvim kriznim okolnostima ponašati ukupni kapaciteti i komandni kadar Oružanih Snaga BiH na teritoriji entiteta RS. Bez detaljnije elaboracije, to prepuštam čitaocu na prosudbu. Ukoliko dođe do ostvarivanja Dodikovih prijetnji secesijom prvi korak će biti učinjen prema Brčko Distriktu koji djeli na pola BH entitet RS. Akcija će vjerovatno podrazumijevati simultano djelovanje žandarmerije i policije BDC-a gdje rade provjereni srpski kadrovi. Kada uspostavi kontrolu saobračaja odnosno kontrolu svih putnih komunikacija i svih graničnih prelaza na teritoriji rs po tzv. Slovenačkom scenariju, Dodik će ili nešto prije ili simultano organizirati referendum o otcjepljenju od BiH, a politički će do tada djelovati kao da traži zaista soluciju prevazilaženja razlika kroz dijalog. Dodik će imati podršku Čovića i HDZ-a BiH sve dok ne posegne za nasilnim metodama, iako ih je samim dovođenjem žandarmerije na istočnu granicu BiH već i aktivirao.

Ostaje dilema, da li će NATO preko misije EUFOR-a konkretno djelovati ili će samo prijetiti vojnom intervencijom da bi se izvršio pritisak na sve strane da se dogovore. Ako se bude išlo sa konkretnom akcijom NATO će se suočiti sa eskalacijom krize i sasvim izvjesno ograničenim oružanim sukobom baš kao JNA u ljeto 1991. u Sloveniji prilikom deblokada puteva i graničnih prelaza, a pitanje je koliko je NATO spreman na takav scenario. Ukoliko se bude odlučio za prijetnju vojnom intervencijom sa odlaganjem njene stvar e primjene, vrijeme će ići u prilog Dodiku koji će se politički, diplomatski i vojno konsolidirati uz obilatu pomoć Ruske Fderacije. Streteške PZO raketne sisteme sa kojima će onemogućiti jednostavnu primjenu zračne sile NATO-a Ruska Federacija će bazirati u Srbiji (dio te opreme je već bio u Srbiji, a dio je već raspoređen kao dio jačanja kapaciteta PZO Vojske Srbije – Pantsir S1/2) uz pojačano vojno prisustvo svojih regularnih jedinica i ratnog zrakoplovstva. Dok će teška artiljerija, tenkovi, pa i jurišni avioni i helikopteri doći roku od para sati u toku sukoba zajedno sa kontigentom FSB-ovih plačenika tzv. Putinove nevidljive armije. Stoga se kao reakcija na ovakav razvoj situacije može očekivati samo eventualna unilateralna vojna reakcija SAD-a, jer teško je predvidjeti šta će biti nivo reakcije ili metode koje će se eventualno primjeniti na individualnom ili kolektivnom principu. Posebno ako uzmeno u obzir sadašnji stav Zagreba naspram Bosne i Hercegovine koji je izrazito negativan i koji jamči kočenje bilo kakve konstruktivne reakcije NATO- saveznika. No, svaki izostanak reakcije medunarodnog faktora u BiH koji je prešao u višegodišnju praksu sve više ohrabruje Milorada Dodika i slične njemu da krenu u poduzimanje konkretnih poteza. U svakom slučaju svaki konkretan potez srpske politike podrazumijeva isključivo i samo opciju sve ili ništa i predstavlja opasnost prije svega po BH entitet RS i negovu sadašnju ustavnu poziciju.

A nad svim tim potezima visi suštinsko pitanje, kako će i na koji način reagirati SAD. U trenutnoj konstalaciji snaga u svijetu ne treba očekivati da Bajdenova administracija da neki prioritet ovom regionu ili Bosni i Hercegovini. Ono što mi moramo sami da uradimo je preslagivanje svih kadrovskih kapaciteta i odbacivanje politikantstva u povlačenju strateških političkih poteza. Na naoružavanje susjeda ne treba odgovarati istom mjerom. Prvo zato što se niko u Bosni ne boji nikakve sile poslije onako devastirajućeg rata, a drugo jer će državne institucije biti prirodno blokirane u donošenju takvih odluka. Ulazak u NATO je nešto na čemu nam Bajdenova administracija može pomoći uz aktivniju ulogu EU i OHR-a, jer je to apsolutni prioritet svih prioriteta. Tu je i vrlo neophodna pomoć našim Oružanim snagama da dostignu nivo obuke i naoružanja dostatan za odvraćanje od bilo kakve destabilizacije i izazivanja kriza koje su opisane u gornjem djelu teksta. Uspostava narušenog balansa sile u regionu se ne može samo popravljati preko Hrvatske nasuprot Srbiji koju za tu svrhu koristi Rusija, jer Bosna i Hercegovina bez praćenja tih sigurnosnih trendova ne može biti ništa drugo do bojono polje sukoba između Srbije i Hrvatske baš kao i u prošlom ratu. I tu Bajdenova administracija može dosta uraditi u smislu adekvatnih donacija i vojnih vježbi u cilju povećanja operativnih kapaciteta OS BiH. Sve to neko treba prezentirati novoj američkoj administraciji, koja je za razliku od njenih evropskih partnera daleko voljnija pomoći sa aspekta Dejtonskog mira koji je direktni proizvod američke državne administracije. Tome svjedoči i plan koji je Bajden još kao kandidat za predsjednika SAD-a javno prezentirao. To je okvir u koji mi moramo da naslikamo sliku demokratske, nezavisne i suverene države svih njenih građana koji moraju biti ravnopravni na svakom njenom pedlju. Dakle, puno je izazova, a uvijek je samo jedan izbor – Republika Bosna i Hercegovina.

https://militaristikablog.word.....ti-upitna/

 

 

Avatar
KBS1
195 Posts
(Offline)
9
December 15, 2020 - 6:36 pm

Crni Labud said

Da li opstojnost Bosne i Hercegovine smije biti upitna?

 

Na dvadesetpetogodišnjicu potpisivanja Opšteg okvirnog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, velike sile su izrazile svoje viđenje ovog mirovnog sporazuma što sve jasno ukazuje na činjenicu da je zemlja podijeljena po političkim aršinima, a da je želja da ona bude podijeljena i po etničkim linijama koje su vještački sačinjene silom.

U BH medijima pak ova politička podijela se naziva velikim očekivanjima od američke administracije predsjednika Bajdena i sterilnom politikom Ruske Federacije koja će Dodiku kratkotrajno poslužiti da se odhrva sve većem pritisku Zapada. Zanemaruje se pri tom činjenica da je Rusija naoružala svoje političke partnere i pripremila ih za rješavanje svih otvorenih pitanja silom uz svoju nedvojbenu podršku. To zanemarivati i minimizirati je vrlo opasno i naivno.

Ono što je Lavrov kazao u svom javnom obraćanju nakon sastanka sa Dodikom je očekivano osim opaske na važnost činjenice da se entitet RS zalaže za vojnu neutralnost!?

Do skora ovakva retorika i sama posijeta ministra vanjskih poslova Rusije u BiH ne bi izazvala gotovu nikakvu reakciju Zapada ona bi samo bila primjećena. No, izborom predsjednika Bajdena u SAD-u, stav Amerike prema Bosni i Hercegovini je radikalno promijenjen. Na 25 godišnjicu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma izabrani predsjednik SAD-a Joe Biden je kazao da posao iz Dejtona nije završen!?

Ono što Washington jasno najavljuje je promijena Dejtonskog sporazuma na što Moskva jasno i odgovara. U slučaju promijene Dejtona RS će biti priznata od strane Rusije i time će biti zaštićena od bilo kakve prijetnje. Zato Lavrov izražava otvoreno nepoštivanje države Bosne i Hercegovine, a ne zato što je to politička usluga Dodiku. Dodik je tu samo izvođač radova, da nema njega bio bi neko drugi. Naravno, Čović također nije propustio priliku da pokaže lojalnost HDZ-a BiH prema zvaničnoj Moskvi koristeći priliku da se vidi sa Lavrovom i zauzvrat zatraži podršku za svoje fantazije o etničkoj podijeli Bosne i Hercegovine.

Pogrešna je teza da su promijene Dejtona moguće samo uz saglasnost sva tri konstitutivna naroda, to je jedna od mogućnosti. Upravo zato što tri konstitutivna naroda ne žele promijene, nego zadržavanje statusa QUO ili kao opciju B disoluciju zemlje po etničkim granicama tvorci Dejtosnkog mirovnog sporazuma žele da ga mjenjaju. Narativ o uslovnom konsenzusu tri konstitutivna naroda oko najvažnijih političkih ppitanja u Bosni i Hercegovini  je politički zakovan 25 godina, ali on očigledno neće proći bez obzira što Rusija stoji iza toga. U svakom slulčaju Američka administracija će imati daleko aktivniju ulogu u nerdne četiri godine i toga moraju biti svjesni svi. Ako Bajdenov tim za Zapadni Balkan krene u promijenu Dejtona ko će ih zaustaviti? balvani, dešavanje naroda, SAO krajine?

Jedno mora biti kristalno jasno svima sa ovakvim ustavnim uređenjem Bosna i Hercegovina ne može ući niti u EU niti u NATO. Četiri elementa bi trebala biti u fokusu najavljenih ustavnih reformi – Novac, Obrazovanje, Izborni zakon i Sigurnost (vanjska i unutrašnja).  Bosna i Hercegovina na taj način ulazi u kritični period u kojem će se testirati njena mogućnost da opstane kao jedinstvena država na normlanim uzusima građanskog koncepta. Bosna i Hercegovina će zato očigledno biti novo poprište soft power sučeljavanja velikih sila u kojem neće biti neodlučnih i nesvrstanih. Hibridni rat će biti osnovni instrument soft power sučeljavanja, što ne isključuje primjenu sile dovoljne da se ostvare politički ciljevi disolucije BiH. Silu kao instrument uveliko razmatraju u BH etitetu RS. Da je to tako govore i neka razmišljanja u pogledu navodne odbrane BH entiteta RS. Naime Dr. Nebojša Vuković u iz Instituta za međunarodnu politiku i privredu u svom vrlo znakovitom tekstu pod naslovom „Slučaj Arcaha i odbrana R. Srpske“ kaže sljedeće: Posle četvrt veka, očigledno je da BiH nije optimalan format za slobodan razvoj srpskog naroda u njoj. Srpskom narodu u BiH drugi činioci (političari iz Federacije BiH i strani administratori) „kroje kapu“ i on u svakom smislu stagnira u jednoj nefunkcionalnoj i složenoj tvorevini. Srpski narod u BiH nije do kraja slobodan i srpski entitet samo delimično je omogućio njegovu emancipaciju. Njegova budućnost leži, optimalno, u nezavisnosti i spajanju sa Srbijom, a minimalno – u doslednoj konfederalizaciji BiH. Druga strana, pak, negira mu svako pravo na samoopredeljenje, i preti ratom ukoliko bi on pokušao da mirno, na nekom hipotetičkom referendumu, izglasa samostalnost“.

I nastavlja: ...“Što bi bila jača neka hipotetička oružana sila Republike Srpske, koja bi mogla da nanese drugoj strani velike, za nju neprihvatljive gubitke, veće bi bile šanse da se realizuje upravo onaj scenario koji se u srpskom entitetu priželjkuje – miran razlaz entiteta. Jer, druga strana se ne bi usudila da se upusti u ratnu avanturu ako bi unapred znala da je njen ishod neizvestan, i da su joj zagarantovani veliki gubici u ljudstvu. Još kraće rečeno, kako je primetio francuski general i strateg Andre Bofr, - ako neprijatelj pribegava oružju, to je zato jer je procenio da može da trijumfuje“.

Spomenuti kolega Vuković pominje i moju malenkost u dijelu koji se odnosi na geografsku prostoriju za odvijanje eventualnih borbenih djelovanja preuzetu iz mog teksta „Da li se BiH može odbraniti sama u slučaju rata“ iz 2016. godine. Naravno da će kolega Vuković preuzeti taj dio teksta jer je i on svjestan da bi oklopna moć Srbije ukoliko bude upotrijebljena morala biti usmjerna ka potezu Bijeljina-Brčko sve zbog karakteristika terena sa vršnom tačkom u Tuzli kao velikoj vojnoj bazi OS BiH. Iako me naziva maštovitim kako bi time umanjio značaj moje javno iznesene teze on u svom opširnom tekstu iz dva dijela ipak mene označava kao nekoga ko je iznio vrlo interesantna razmišljanja koja kao jasno govore šta sprema navodno druga strana. Naravno, kolega Vukoviću i Bosanci i Hercegovci odnosnoo Bošnjaci na vašu žalost imaju ljude stručne i obrazovane da mogu da komentiraju stvari od strateškog značaja za odbranu Bosne i  Hercegovine. Nema više moratorija na vojnu analitiku niti monopola iz Beograda na te teme i bilo bi dobro da se na to naviknete što prije.  Na stranu sad sitne autorske razmjerice, šta je tu pisac ustvari htio da kaže?

Francuski general Bofr inače poznati autor iz oblasti vojne strategije kazao je još jednu vrlo dubokoumnu rečenicu koju je i kolega Vuković također primjetio – „kako priprema dobija prevagu nad izvršenjem“.

Naime, MUP RS predstavlja poluvojnu formaciju jačine cca 5000 do 7000 ljudi opremljen sa formacijskim vojnim sredstvima, maskirnim unoformama, modernim pješadijiskim naoružanjem do kalibra 40 mm, dovoljnom količinom municije, sofisticiranom IC opremom za gađanje i kretanje noću, oklopnim borbenim vozilima i višenamjenskim helikopterima.  Tu je još i 140.000 registrovanih članova lovačkih udruženja koji mogu da imaju i po 4 duge cijevi. Dakle, imate 7000 obučenih, dobro naoružanih i dobro opremljenih ljudi u paralelnom sistemu sigurnosti kao udarnu pesnicu uz 140.000 naoružanih ljudi neformalnog rezervnog sastava u obliku članova lovačkih udruženja koji mogu da registruju formacijsko vojno oružje kao lovačko. To je faktički završena priprema organizacije sopstvenih oružanih snaga koja čeka još 300 do 400 ruskih plačenika iz FSB-ovih tzv. Shadow sigurnosnih kopmanija tipa VEGA, WAGNER ili PATRIOT koje imaju čak i svoja neformalna ratna zrakoplovstva naoružana sa jurišnim zrakoplovima i helikopterima i težim artiljerijskim naoružanjem.

Šta je njihov cilj? Cilj je očigledan da vojna snaga BiH entiteta RS uz minimalnu potporu sa strane, a naravno po mogućnosti nikako iz Srbije, postane autonoman vojni faktor koji će moći kako to kolega Vuković i kaže „Da se kompetencijom suprotstavi masovnosti“, što je suština američke strategije tzv. Zračno-kopnene bitke. Zašto Srbija nije u ovoj priči iako svi faktori ukazuju na to da će se Srbija bez obzira na "cenu" aktivno uključiti u sukob. Srbija ima šta da izgubi - Kosovo. Zato će Srbija dobro izvagati situaciju prije nego li reaguje, ali će pružiti svu logističku i svaku drugu pomoć BH etitetu RS i dozvoliti da Rusija koristi njenu teritoriju za logistiku i smještaj borbene tehnike. Naravno dobrovoljačke jedinice u oragnizaciji BIA- e će kao i u prošlom ratu biti specijalni element u okviru MUP-a RS. Kolega Vuković zaključuje svoje opservacije sa vrlo opasnom tezom po mir i sigurnost Bosne i Hercegovine u sljedećem komentaru – „Sa detaljno osmišljenom koncepcijom vođenja oružane borbe, koja je primerena veku u kome živimo, sa dobro obučenim ljudstvom iza kojeg će stajati velika većina srpskog naroda, i sa savremenom opremom koja ne mora nužno da bude skupa (primer su bespilotne letelice), Republika Srpska bi mogla da se suoči sa svakim oružanim izazovom iz Federacije, i sebi istovremeno trasira put ka potpunoj slobodi i nezavisnosti.“

Dakle, imamo jasno definisan cilj naoružavanja i vojnog opremanja MUP-a RS. Imamo nedvojbenu političku, ekonomsku i ako treba vojnu podršku Ruske Federacije BH entitetu RS. Šta nam fali? Pogodan međunarodni trenutak odnosno dovoljno dobar razlog!

Ako se taj razlog desi dalji slijed događaja odvija se po unaprijed razrađenom planu. Sa određenim „izgovorom“ MUP RS će svoje snage razmjestit na sve glavne saobračajnice koje povezuju RS i F BiH i preuzeti sve granične prelaze BiH na teritoriji BiH ntiteta RS. Napominjem, da su specijalni sastavi MUP-a rs već izveli “pokaznu vježbu” kako to izgleda kada su krajem januara 2019. godine zatvorili komunikaciju Sarajevo – Istočno Sarajevo pod izgovorom povećanja sigurnosti radi održavanja EYOF-a 2019. godine. Treba, također imati na umu da je 120 pripadnika Žandarmerije MUP-a rs već razmješteno duž svih graničnih prelaza sa Srbijom i Crnom Gorom pod izgovorom rješavanja migrantske krize. Pitanje je kako će se u takvim kriznim okolnostima ponašati ukupni kapaciteti i komandni kadar Oružanih Snaga BiH na teritoriji entiteta RS. Bez detaljnije elaboracije, to prepuštam čitaocu na prosudbu. Ukoliko dođe do ostvarivanja Dodikovih prijetnji secesijom prvi korak će biti učinjen prema Brčko Distriktu koji djeli na pola BH entitet RS. Akcija će vjerovatno podrazumijevati simultano djelovanje žandarmerije i policije BDC-a gdje rade provjereni srpski kadrovi. Kada uspostavi kontrolu saobračaja odnosno kontrolu svih putnih komunikacija i svih graničnih prelaza na teritoriji rs po tzv. Slovenačkom scenariju, Dodik će ili nešto prije ili simultano organizirati referendum o otcjepljenju od BiH, a politički će do tada djelovati kao da traži zaista soluciju prevazilaženja razlika kroz dijalog. Dodik će imati podršku Čovića i HDZ-a BiH sve dok ne posegne za nasilnim metodama, iako ih je samim dovođenjem žandarmerije na istočnu granicu BiH već i aktivirao.

Ostaje dilema, da li će NATO preko misije EUFOR-a konkretno djelovati ili će samo prijetiti vojnom intervencijom da bi se izvršio pritisak na sve strane da se dogovore. Ako se bude išlo sa konkretnom akcijom NATO će se suočiti sa eskalacijom krize i sasvim izvjesno ograničenim oružanim sukobom baš kao JNA u ljeto 1991. u Sloveniji prilikom deblokada puteva i graničnih prelaza, a pitanje je koliko je NATO spreman na takav scenario. Ukoliko se bude odlučio za prijetnju vojnom intervencijom sa odlaganjem njene stvar e primjene, vrijeme će ići u prilog Dodiku koji će se politički, diplomatski i vojno konsolidirati uz obilatu pomoć Ruske Fderacije. Streteške PZO raketne sisteme sa kojima će onemogućiti jednostavnu primjenu zračne sile NATO-a Ruska Federacija će bazirati u Srbiji (dio te opreme je već bio u Srbiji, a dio je već raspoređen kao dio jačanja kapaciteta PZO Vojske Srbije – Pantsir S1/2) uz pojačano vojno prisustvo svojih regularnih jedinica i ratnog zrakoplovstva. Dok će teška artiljerija, tenkovi, pa i jurišni avioni i helikopteri doći roku od para sati u toku sukoba zajedno sa kontigentom FSB-ovih plačenika tzv. Putinove nevidljive armije. Stoga se kao reakcija na ovakav razvoj situacije može očekivati samo eventualna unilateralna vojna reakcija SAD-a, jer teško je predvidjeti šta će biti nivo reakcije ili metode koje će se eventualno primjeniti na individualnom ili kolektivnom principu. Posebno ako uzmeno u obzir sadašnji stav Zagreba naspram Bosne i Hercegovine koji je izrazito negativan i koji jamči kočenje bilo kakve konstruktivne reakcije NATO- saveznika. No, svaki izostanak reakcije medunarodnog faktora u BiH koji je prešao u višegodišnju praksu sve više ohrabruje Milorada Dodika i slične njemu da krenu u poduzimanje konkretnih poteza. U svakom slučaju svaki konkretan potez srpske politike podrazumijeva isključivo i samo opciju sve ili ništa i predstavlja opasnost prije svega po BH entitet RS i negovu sadašnju ustavnu poziciju.

A nad svim tim potezima visi suštinsko pitanje, kako će i na koji način reagirati SAD. U trenutnoj konstalaciji snaga u svijetu ne treba očekivati da Bajdenova administracija da neki prioritet ovom regionu ili Bosni i Hercegovini. Ono što mi moramo sami da uradimo je preslagivanje svih kadrovskih kapaciteta i odbacivanje politikantstva u povlačenju strateških političkih poteza. Na naoružavanje susjeda ne treba odgovarati istom mjerom. Prvo zato što se niko u Bosni ne boji nikakve sile poslije onako devastirajućeg rata, a drugo jer će državne institucije biti prirodno blokirane u donošenju takvih odluka. Ulazak u NATO je nešto na čemu nam Bajdenova administracija može pomoći uz aktivniju ulogu EU i OHR-a, jer je to apsolutni prioritet svih prioriteta. Tu je i vrlo neophodna pomoć našim Oružanim snagama da dostignu nivo obuke i naoružanja dostatan za odvraćanje od bilo kakve destabilizacije i izazivanja kriza koje su opisane u gornjem djelu teksta. Uspostava narušenog balansa sile u regionu se ne može samo popravljati preko Hrvatske nasuprot Srbiji koju za tu svrhu koristi Rusija, jer Bosna i Hercegovina bez praćenja tih sigurnosnih trendova ne može biti ništa drugo do bojono polje sukoba između Srbije i Hrvatske baš kao i u prošlom ratu. I tu Bajdenova administracija može dosta uraditi u smislu adekvatnih donacija i vojnih vježbi u cilju povećanja operativnih kapaciteta OS BiH. Sve to neko treba prezentirati novoj američkoj administraciji, koja je za razliku od njenih evropskih partnera daleko voljnija pomoći sa aspekta Dejtonskog mira koji je direktni proizvod američke državne administracije. Tome svjedoči i plan koji je Bajden još kao kandidat za predsjednika SAD-a javno prezentirao. To je okvir u koji mi moramo da naslikamo sliku demokratske, nezavisne i suverene države svih njenih građana koji moraju biti ravnopravni na svakom njenom pedlju. Dakle, puno je izazova, a uvijek je samo jedan izbor – Republika Bosna i Hercegovina.

https://militaristikablog.word.....ti-upitna/

 

 

  

Crni Labude, 

Pitanje: Po što pretpostavljam da je ova analiza iznad napisana prije ove navale oštrijih reakcija PICa (npr. Inzko, Bidenove poruke o poštivanju cjelovite BiH, EUFORove poruke o zaštiti zemlje, Ambasadori koji pozivaju na promjenu ustava itd...) - da li se išta mjenja u ovoj analizi iznad mjenja s obzirom na ova posljednja dešavanja ili to sve ne znači apsolutno išta?

Avatar
Crni Labud
21 Posts
(Offline)
10
December 16, 2020 - 1:46 am

Crni Labude, 

Pitanje: Po što pretpostavljam da je ova analiza iznad napisana prije ove navale oštrijih reakcija PICa (npr. Inzko, Bidenove poruke o poštivanju cjelovite BiH, EUFORove poruke o zaštiti zemlje, Ambasadori koji pozivaju na promjenu ustava itd...) - da li se išta mjenja u ovoj analizi iznad mjenja s obzirom na ova posljednja dešavanja ili to sve ne znači apsolutno išta?

 

Posjeta Lavrova BiH je tempirana upravo nakon tih dešavanja. Ono što ja hoću da kažem je da bilo kakva diplomatska priča u vezi BiH dobra do onog trenutka dok se ne otvori Dejton. Kad se otovori Dejton Rusija će priznati BH entitet RS. A bilo kakvo nametanje odluka sprijćit će se silom. Objasnio sam kako i na koji način i sa čim. Srbija će zadržati svoju neutralnost dok ne vidi razvoj događaja. Ako bude dozvoljen raspad BiH oni će se umješat, a ako ne oni će dati svu podršku al prećutno. Rusi će poslati svoje plačenike sa kompletnom opremom, ako već i nisu pa se čeka šta će se dešavati da se to prisustvo pojača. Sve je spremno za bilo kakvu američko evropsku inicijativu za promijenu Dejtona. Može al kozemtička promijena, a suštinska se neće dozvoliti. Predugo se čekalo. Nema tu neke velike filozofije jasno je šta se sprema... 

Avatar
Omladinac
110 Posts
(Offline)
11
December 20, 2020 - 6:24 pm

Crni Labude,

Analize su ti haos. Samo nastavi. 

Avatar
KBS1
195 Posts
(Offline)
12
December 24, 2020 - 4:27 pm

Crni Labude,

Izgleda da se Njemačko-Ruski interesi koje si naveo u onom genijalnom postu iznad o Ruskom interesu na Balkanu ipak približavaju i to baš u BiH.

Njemci hoće Schmidta za Visokog Predstavnika - a on se zalagao za zbližavanje s Rusijom. 

https://www.slobodna-bosna.ba/.....midta.html

Avatar
Omladinac
110 Posts
(Offline)
13
January 1, 2021 - 11:30 am

Ruski Gasprom počeo sa isporukom prirodnog plina BiH kroz Turski Tok

https://www.klix.ba/biznis/gas...../210101028

Avatar
Omladinac
110 Posts
(Offline)
14
January 15, 2021 - 11:53 am

Ono što je Crni Labud ranije govorio se nastavlja - Rusija nastavlja da kupuje i vrbuje EU desničarske političare. Ovaj put su kupili poznatog islamofoba i bivšeg predsjednika Francuske Sarkozyja. 

NOVI SKANDAL NA POMOLU: Pokrenuta istraga protiv bivšeg francuskog predsjednika, primio je milione eura iz Rusije?

Francusko finansijsko državno tužilaštvo (PNF) pokrenulo je istragu o zloupotrebi položaja u sklopu konsultantskih aktivnosti bivšeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja u Rusiji, doznaje se u petak od izvora bliskih istrazi.

PNF je potvrdio za agenciju France-Presse da je pokrenuo istragu o zloupotrebi položaja, ali i zbog kriminala i prekršaja.

Portal "Mediapart" prenosi da se time od ljeta 2020. bavi antikorupcijski sud, nakon izvještaja finansijske obavještajne službe "Tracfin" da je Sarkozyja plaćalo rusko osiguravajuće društvo "Reso Garantia", koje kontrolišu dvojica ruskih milijardera Sergej i Nikolaj Sarkisov. 

"Sud pokušava provjeriti je li bivši šef države djelovao kao savjetnik, što bi bilo savršeno legalno ili se bavio potencijalno kriminalnim lobiranjem u ime ruskih oligarha", piše portal.

U nekoliko godina tri miliona eura

Ugovor zaključen 2019. odnosi se na nekoliko godina i iznos od tri miliona eura. Nicolas Sarkozy je već početkom 2020. primio uplatu od 500.000 po tom ugovoru, dodaje "Mediapart".

"Reso Garantia", utemeljeno 1991., jedno je od glavnih osiguravajućih društava u Rusiji, specijalizirano za automobilsko osiguranje s više od 34.000 agenata i 11 miliona klijenata.

Francuska osiguravajuća kuća "AXA" je 2007. zaključila ugovor s dioničarima kuće "Reso Garantia" o kupovini udjela od 36,7 posto u toj kompaniji za oko 810 miliona eura. 

"Mediapart" prenosi da je "AXA" važan klijent advokatskog ureda "Realyze", koji je 1987. sa partnerima osnovao Nicolas Sarkozy.

https://www.slobodna-bosna.ba/.....usije.html

Avatar
Omladinac
110 Posts
(Offline)
15
February 1, 2021 - 5:12 am

ŠTA SE IZA BRDA VALJA: Sjeverni tok 2 podijelio EU, Berlin i Moskva ustrajavaju u svom naumu unatoč prijetnjama SAD-a

Berlin i Moskva ustrajavaju na dovršenju drugog plinovoda koji ih direktno spaja. Ali, i nova američka administracija prijeti sankcijama, EU je podijeljen, a aktivisti za zaštitu klime se oštro protive.

U Baltiku se dovršava plinovod vrijedan milijarde. Sjeverni tok 2 je odavno postao i politička tema. Od 1.230 kilometara koji bi dodatno povezali velikog proizvođača Rusiju i velikog kupca plina Njemačku, treba položiti još samo 148 kilometara cijevi. To je drugi plinovod na ovoj ruti, piše "Deutsche Welle".

No, hoće li on doista biti završen? Ili će američke sankcije s kojima je počeo Trump, a nastavio Biden, ipak osujetiti Severni tok 2? Novinarski tim DW-a razlaže aspekte ovog spora.

PROTIVNIK: Sjedinjene Države

Joe Biden je zamjenio Donalda Trumpa u Bijeloj kući, ali neke politike se nastavljaju. Novi državni sekretar Anthony Blinken je na saslušanju pred Senatom doduše govorio drugačijim rječnikom nego njegov prethodnik Mike Pompeo, ali suština je ista. Blinken je obećao da će primijeniti sankcije protiv onih koji grade Sjeverni tok 2, ako bude potrebe. Obećao je da će predsjednik Biden učiniti sve kako bi spriječio da plin poteče novim plinovodom.

Iza tvrdog stava Amerikanaca kriju se i njihovi ekonomski interesi. Oni bi željeli da Europa kupuje manje ruskog, a više američkog plina koji se dobija metodom frakinga i onda tankerima prevozi preko oceana. Biden programom „kupujte američko“ namjerava podstaći privredu koja je tijekom pandemije zapala u recesiju.

S druge strane, u pitanju je vanjskopolitička igra s namjerom da se spriječi jačanje Rusije. Trumpov slogan America first je službeno napušten, ton je postao više diplomatski, ali će i Bidenova administracija u mnogim točkama slijediti prije svega američke interese.

ZAGOVORNIK: Rusija

„Sjeverni tok 2 je bez sumnje projekt od apsolutne prednosti za evropsko gospodarstvo, a time i za privredu Njemačke“, rekao je ruski predsjednik Vladimir Putin na godišnjoj konferenciji za novinare u prosincu. On je iznio uvjerenje da će plinovod biti završen. U Moskvi se nadaju da će Njemačka nastaviti plinovod gledati kao ekonomski, a ne politički projekt.

Ali ne dijele svi u Rusiji taj optimizam. „Projekt je umro još u prosincu 2019. kada je američki Kongres izglasao zakon o sankcijama“, rekao je nedavno u radijskom intervjuu Mihail Krutičin, partner u konzultantskoj kući RusEnergy. Čak ni državni Gazprom, koji je uključen u gradnju plinovoda, ne isključuje mogućnost da stvar propadne. To se vidjelo iz jednog prospekta koji je firma objavila sredinom siječnja.

PODIJELJENI: Europska unija

Prema viđenju Briuxellesa, plinovod uopće nije projekt EU-a nego prije svega Njemačke. Povjerenik EU-a za vanjsku i siguronosnu politiku Josep Borrell je rekao krajem godine da zbog toga stoga i budućnost plinovoda ležu u rukama njemačkih regulacijskih tijela. Istovremeno je EU međutim progurala svoja pravila prema kojima sam plinovod i isporuka plina moraju biti u rukama različitih pravnih subjekata.

Europski parlament, koji nema nadležnosti u ovoj stvari, prošlog tjedna ponovo je uvjerljivom većinom glasao za zaustavljanje Sjevernog toka 2. Postoji bojazan da će Rusija postati suviše moćna na europskom energetskom tržištu. Osim toga tamo prevladava uvjerenje da Moskvu treba kazniti zbog kršenja ljudskih prava.

Među članicama EU, osim Njemačke i Nizozemska, Francuska i Austrija zagovaraju gradnju. U tim zemljama svoja sjedišta imaju firme koje sudjeluju u gradnji. S druge strane, u Poljskoj i Litvi su već godinama i vlast i opozicija protiv Sjevernog toka 2. Između ostalog, oni se boje ruskih ucjena i posljedica za zemlje poput Ukrajine kroz koje trenutno ide tranzit većeg dijela ruskog plina.

Zbog napada na Alekseja Navalnog u Njemačkoj se diskutira o mogućim posljedicama. Govori se i o obustavljanju gradnje plinovoda Sjeverni tok 2. Kakve bi bile posljedice i ima li alternative?

Europska komisija nije previše sretna zbog plinovoda, ali načelno podržava firme kojima Amerikanci prijete sankcijama. Takve „ekstrateritorijalne“ sankcije koje Washnigton provodi, su protivne međunarodnom pravu, kažu u Bruxellesu.

SUZDRŽANA: Njemačka

Službeni Berlin neumorno ponavlja da je plinovod „čisto ekonomski projekt“. Ipak, od trovanja ruskog opozicionara Navaljnog, čak i neki zastupnici vladajuće koalicije u Njemačkoj smatraju da treba ponovo propitati dovršetak gradnje. Vlada s druge strane stalno ponavlja – Navaljni i plinovod su dvije teme koje ne treba miješati.

„Ne možemo na to gledati kao na rutinsku stvar dok se u Rusiji krše osnovna ljudska i građanska prava“, kaže nasuprot tome šef opozicionih liberala Christian Lindner. A zastupnik Zelenih Omid Nouripour u razgovoru za DW plinovod naziva „jabukom razdora za Europu koja uz to još i šteti klimi“.

Već je gotov dio plinovoda u njemačkim vodama Baltičkog mora. Plin bi pristizao do sjeveroistoka zemlje u pokrajinu Mecklenburg-Vorpommern. Zato premijerka te pokrajine Manuela Schwesig (SPD) podržava gradnju. I ne samo to – ona je formirala „Fondaciju za zaštitu klime i životneog okoliša“ koja se bavi dovršetkom gradnje plinovoda, očito sa namjerom da poput kišobrana od sankcija zaštiti firme koje sudjeluju u gradnji.

I dalje nema naznaka da će vladajuća koalicija Demokršćana i Socijaldemokrata prekinuti gradnju. Ministar privrede Peter Altmeier je rekao za list Handelsblatt da je „problematično kada se svakih nekoliko meseci u pitanje dovode projekti koji se planiraju i realiziraju desetljećima. Onda ni privatni investitori više neće biti spremni na angažman.“

DILEMA: Koliko plina treba Europi?

Franziska Holz i Claudia Kemfert iz Njemačkog instituta za istraživanje gospodarstva (DIW) u nedavnoj ekspertizi dolaze do zaključka da i Njemačka i EU imaju puna skladišta plina koja, u slučaju nužde, mogu pokriju opskrbu najmanje tri mjeseca. Da ne postoji „egzistencijalni značaj“ za Sjevernim tokom 2 kaže i Marc Oliver Bettzüge sa Sveučilišta i Kölnu. No, on naglašava da bi dovršetak novog plinovoda „znatno“ spustio cijenu plina za njemačke potrošače.

Stručnjaci se slažu da svaki dodatni plinovod s jedne strane pruža veću sigurnost ukoliko s postojećima bude problema. Ali politički bi utjecaj Rusije mogao porasti. Iz te zemlje i do sada stiže većina plina koji se troši u Njemačkoj.

KRITIKA: Šteta za klimu

„Da bi ostvarili klimatske ciljeve, moramo sasvim napustiti ugljen, naftu i plin", kaže Niklas Höhne, istraživač iz Kölna i član Svjetskog savjeta za klimu. „To znači da nam u Njemačkoj treba manje plina i plinske infrastrukture, a ne više“, dodaje Höhne za DW.

Ministrica za zaštitu okoliša Svenja Schulze pak ukazuje da napuštanje uglenja i atomske energije otvara potrebu za više plina – barem privremeno, dok obnovljivi izvori energije ne budu dovoljno iskorišteni.

https://www.slobodna-bosna.ba/.....sad_a.html

Avatar
Omladinac
110 Posts
(Offline)
16
April 7, 2021 - 12:26 am

BIVŠI TUĐMANOV ADMIRAL NAJAVLJUJE RASPLET: „Srbija provodi Memorandum 2, politika odcjepljenja Republike Srpske od BiH i pripojenje Srbiji, odgovor su na stvaranje...“

Aktuelna politička previranja na Balkanu komentirao je umirovljeni admiral Hrvatske vojske  i geopolitički analitičar Davor Domazet Lošo.

"Nema ništa iznenađujuće u ovome. Naime, sama činjenica da je ministar u parlamentu Crne Gore izgovorio kako u Srebrenici nije bilo genocida, niječući time i presudu Haškog suda, to znači da Srbija u punome jeku provodi 'Memorandum 2'. Čak vjerujem kako je to namjerno rekao kako bi se organizirali prosvjedi, ne samo u Crnoj Gori, već i u Beogradu, s ciljem da bi se pokazalo kako je taj sud nepravedan prema Srbima, što je njihova uobičajena teza.

Kako navodi, kada je riječ o srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću, teško je procijeniti njegov utjecaj na crnogorsku politiku.

"On glumata velikosrpsku politiku. Doveden je kako bi potpisao priznanje Kosova i logično je da to izbjegava na sve načine. Moguće je da ovakvim postupcima izbjegava to pitanje te 'prebacuje lopticu' na stranu terena Crne Gore i kako je Srbima tamo učinjena velika nepravda. Ništa ne isključujem kada je riječ o njemu''.

Domazet Lošo komentirao je za portal "Direktno" sposobnost prosrpskih stranaka i opcija da stalno organiziraju prosvjede i nerede u Crnoj Gori.

"Ovdje se radi o pitanju svjetske geopolitike, koje uključuje i Hrvatsku te cijeli prostor 'južno od Alpa i sjeverno od Grčke'. Dolazi do sukoba američke, odnosno anglosaksonske te ruske politike. U cijelu priču uvela se i europska politika, no njena sposobnost da utječe na cijelu situaciju je veoma ograničena.

Na kraju navodi kako postoje opravdane sumnje da se ovdje radi o sukobima interesa Amerike i Rusije.

"Poznato je kako je politika Amerike stvaranje velike Albanije, koja se odnosi na cijeli geopolitički prostor. Čak i ove prosvjede i negiranje genocida u Srebrenici potrebno je gledati iz šireg kuta. Poznato je kako je politika takozvane Republike Srpske odcjepljenje od BiH i pripojenje Srbiji. To bi prema njihovim prosudbama trebao biti odgovor na stvaranje velike Albanije. U igri je mnogo karata, a glavna dva igrača su Rusija i SAD''.

https://www.slobodna-bosna.ba/.....ranje.html

Avatar
Omladinac
110 Posts
(Offline)
17
April 7, 2021 - 12:27 am

Pravo govori ovaj ustaša - četnici su u procesu sprovede Memoranduma 2 i rade na razbijanju BiH i pripojenju Genocidnog entiteta Srbiji. 

Avatar
KBS1
195 Posts
(Offline)
18
April 18, 2021 - 5:09 am

Još jedna izvanredna analiza Gosp. Ahatovića....

 

EU je već jednom izdao BiH, zašto je i sada ne bi dijelio, jedino SAD drži datu riječ

 

Image Enlarger

 

Za vojnog analitičara Nedžada Ahatovića "non-paper" o prekrajanju granica na Balkanu nije nikakvo iznenađenje, i poručuje kako "uopće ne treba da čudi da se u Evropskoj uniji formalno ili neformalno razmatra podjela Bosne i Hercegovine". 

 

Od sticanja nezavisnosti Bosna i Hercegovina nema punu podršku za svoj državni suverenitet od strane Evropske unije (Evropske ekonomoske zajednice) i svaki mirovni plan koji je do Dejtona bio na stolu podrazumijevao je de facto podijelu Bosne i Hercegovine. Skoro četiri godine rata iz te iste Evropske unije nam je iznova demonstrirana hladnokrvna indiferentnost za stradanje, uglavnom Bošnjaka i drugih prije svega građana Republike Bosne i Hercegovine od strane agresora - kaže Ahatović za Faktor.

Naglašava da su "Evropska unija, odnosno vodeće zemlje EU-a, bez problema prihvatile tzv. realno stanje nastalo upotrebom sile i rezultate etničkog čišćenja i genocida kao osnov za pregovore o miru, a svu odgovornost za to su prebacili na tadašnju administraciju američkog predsjednika Billa Clintona".

- No, da nije bilo ozbiljnog angažmana SAD-a koji je preuzeo upravljanje bosanskom krizom od Evropljana 1994. godine, nikada se ne bi desili NATO udari, niti bi se stradanje i krvoproliće u Bosni zaustavilo. Kako tada, tako i danas, kada je upliv ruskog interesa na Zapadni Balkan poprima ozbiljne razmjere, kroz recimo otvorenu prijetnju BiH da ne smije ući u NATO, EU odmah planira kako da podijeli Bosnu i Hercegovinu uz teritorijalnu prekompoziciju kompletnog Balkana kako bi time izbjegli veće probleme sa Rusijom - pojašnjava on.
S druge strane, ističe, kako "agresivan stav prema Rusiji od strane nove američke administracije predsjednika Bidena budi nadu kroz činjenicu da se i pored gomilanja ogromnih ruskih vojnih kapaciteta, neće tek tako dozvoliti dalje narušavanje državnog suverenitreta Ukrajine".
 
- Jer je nepovredivost državnog suvereniteta osnov međunarodnog prava i poretka. SAD dakle opet spašava obraz Evrope. Stoga, kada budemo vidjeli "non-paper" o novoj teritorijalnoj prekompoziciji Njemačke u kojem se razmatra narušavanje državnog suvereniteta kroz osamostaljivanje Bavarske ili recimo Španije u kojem se razmatra narušavanje državnog suvereniteta kroz osamostaljivanje Katalonije, tek tada se može povjerovati u zvaničan stav Brisela da stoji iza teritorijalnog integriteta i državnog suvereniteta Bosne i Hercegovine. Do tada jedini ozbiljan partner za Bosnu i Hercegovinu koji drži do svoje date riječi je SAD - naglašava Ahatović.u

 

https://faktor.ba/vijest/eu-je.....jec/122022

Avatar
Crni Labud
21 Posts
(Offline)
19
April 18, 2021 - 6:57 am

RAT BEZ RATA

General James Mattis bivši sekretar za odbranu u administraciji predsjednika Trumpa napisao je 2018. godine i sa saradnicima u Pentagonu uokvirio novu američku strategiju nacionalne sigurnosti koja se suprotstavlja izazovima sa kojima se SAD suočava kao globalna velesila. Kao bivši vojnik sa iskustvom Mattis je vrlo temeljito pristupio reorganizaciji ogromne američke vojne sile sa jasnim konceptom Dynamic Responce (dinamičnog odgovora) koji je u biti vrlo jednostavan. Terorizam nije više protivnik broj jedan za SAD, nego su to strategijska rivalstva koja dolaze od raznih protivnika sa raznih krajeva svijeta. Prema novm američkom viđenju geostrateških i geopolitičkih kretanja protivnik broj jedan je Kina, protivnik broj dva je Rusija, zatim slijede Sjeverna Koreja i Iran, tek iza njih su terorističke grupe koje čak šta više predstavljaju sredstvo asimetričnog ratovanja nekih od gore pobrojanih zemalja upravo protiv SAD-a.

Osnovni zadatak koji je Mattis posatavio pred sebe i svoje saradnike bio je u suštini rješavanje pitanja svih pitanja za SAD – Kako omogućiti Bijeloj Kući uspostavu efikasnog odvraćanja bez vođenja rata u okruženju koje je vojno tehnološki napredenije u određenim sferama od SAD-a?

 

Kako efikasno voditi rat bez rata

Akcentat je u tom smislu stavljen na tri stvari kako uspostaviti novi koncept odvraćanja, kako se efikasno takmičiti u vojno tehnološkom smislu i kako pobjediti u eventualnom ratu. Ono na čemu je Mattis posebno insistirao je izgradnja i modernizacija sile koja se brzo adaptira na nove uslove bojišta. To je njegovo viđenje ratnog iskustva iz Iraka i Afganistana gdje je služio, jer je iz prve ruke vidio da ogormna konvencionalna sila ne može da održi stabilnost, jer se ne može brzo adaptirati na nove uslove koje diktiraju brojne okolnosti na terenu. Stoga je insistirao da buduća arhitektura američke vojne moći počiva na mogućnosti da se na duže staze prati strategijsko nadmetanje sa suparnicima, da se održava balans vojne moći kroz ubrzani razvoj i stizanje zaostatka koje SAD imaju u vojno-tehnološkom smislu i na karaju da se na osnovu svih tih elemenata uspostavi ekstremna agilnost kako u disperziji, tako i u dinamičnoj koncentraciji dovoljne sile gdje je to potrebno. Mattis je partnerstvo sa strateškim saveznicima SAD vidio kao vrlo važan segment ukupne strategije u vidu uspostave sistema kolektivne sigurnosti u kojem SAD predstavljaju glavnu silu koja svojom snagom i fleksibilnosti vojne moći u svim sferama odvraća protivnike od napada na američke saveznike.

Mattis je prvi definirao nove i kompleksnije uvjete bojišta na svakoj razini, taktičkoj, operativnoj i strategijskoj. Prikrivene izazove poput ruskog mješanja u američke predsjedničke izbore je nazvao novim oružjem u informatičkom smislu koji imaju za cilj kreiranja suprotstavljenog narativa i drugog mišljenja uslovno rečeno kroz sistem socijalnih mreža i novih oblika medija sa kojim se itakako utiče na ukupnu društvenu atmosferu i još važnije spremnost zemlje za vođenje rata, jer se u pitanje dovodi moralni integritet svih aktinvosti vlade.

U tako nesigurnom okruženju, najvažnija stvar u strategijskom smislu po Mattisu je pravilna procijena situacije i lociranje svih izvora opasnosti. On tvrdi da je amerika davno izašla iz faze kada je njena vojna sila bila neprikosnovena u periodu odmah iza završetka Hladnog rata. Danas se SAD suočavaju sa sve većim i kompleksnijim izazovima koji imaju zajednički cilj, skinuti SAD sa prvog mjesta u ekonomskom i vojnom smislu što je proizvod dugoročne i vojne i ekonomske strategije posebice Kine. SAD-u više nisu primarna prijetnja rigidni režimi i posljedice njihovog nedemokratskog vladanja kao u godinama neposredno nakon Hladnog rata, već dobro ekonomski situirani i vojno organizirani suparnici koji ubrzano šire svoj globalni, politički i finansijski uticaj, na uštrb SAD-a i njenih saveznika. Dok se SAD iscrpljivala u ratovima protiv nedemokratskih režima, drugi su se dugo pripremali i čekali svoju priliku. Sada su oni u prilici da diktiriaju i moralni narativ i dinammiku kriznih žarišta i nivo eskalacije na štetu SAD-a, jer imaju adekvatnu vojnu i ekonomsku silu da se sprovde takve aktinvosti.

U operativno –taktičkom smislu Vojna sila mora biti adekvatno obučena i opremljena da može da se dinamično dislocira bilo gdje na planeti i logistički pripremi za sve uvjete, kako za kratkotrajno ili dugotrajno odvraćanje od nakana protivnika, operacije raznih nivoa upotrebe sile tzv. asimatrično ratovanje, tako i za bilo konvencionalni, bilo nuklearni globalni rat. Pored toga, pripreme i izvršenje svih vojnih aktivnosti treba da prati velika tzv. Cyber – informatička sigurnost kako vojnih komunikacija tako i legalnog monitoringa i izolovanja svih civilnih komunikacija za koje se dokaže da su prijetnja nacionalnoj sigurnosti.

U užem smislu to znači da sila koja se upotrijebi mora biti dovoljno fleksibilna da ima potencijal za strategijsku širinu i dubinu djelovanja u prostoru operativne odnosno taktičke zone odgvornosti. To znači da potencijalni sukob koji izaziva političku nestabilnost, kao u slučajevima različitog inteziteta ugrožavanja sigurnosti poput Crne Gore, Ukrajine ili Bosne i Hercegovine mora da ima adekvatan, vrlo brz i precizan odgovor u diplomatskom, političkom, ekonomskom i vojnom smislu. Dakle, u te neuralgične tačke treba se pravovremeno plasirati sila koja će biti sposobna odvratiti one koji izazivaju nestabilnost od konkretnih koraka i preusmjeriti njihove napore ka drugim manje opasnim oblicima ugrožavanja koji se također moraju adekvatno pratiti. To je taj rat bez rata.

Sila koja se upotrebljava ne mora nužno da bude veća u odnosu na silu koja stvara prijetnju, već u pravilu tehnološki naprednija da prijetnju anulira u korijenu. Poput turskih taktičkih borbenih dronova Bayraktar TB-2 koji samostalno i u sadejstvu sa drugim sredsvima, prije borbenog kontakta vlastite konvencionalne sile iz stroja izbace 2/3 ukupnih konvencionalnih kapaciteta protivnika kao što je to bilo tokom nedavnog konflikta u Nagorno Karabahu krajem 2020. godine. Upravo tu mogućnost koju Turska za sada ima na taktičkom i operativnom nivou, SAD su izgubile u određenim sferama na strategijskloj razini. Odnosno rečeno prostije, drugi su stigli tempo izbacivanja sofisticiranih oružanih sistema iz stroja koji su skoro tri decenije imale samo SAD. Monopol na tzv. hiper rat kojeg je decenijama imala SAD sada je anuliran, a sa razdoblja apsolutne dominacije SAD u tzv. Hiper ratu, nakon Arapskog proljeća prešli smo u fazu tzv. Hibridnog rata gdje se prednost stiče u totalnom verbalnom ratu u kojem cilj nije primarno zauzeti teritoriju ili poraziti vojne kapacitete protivnika to je sekundarni cilj ako se za to ukaže povoljna prilika, već primarno ostvartiti pobjedu u nametanju narativa koji je povod za rat, a koji ili stvarno ili samo na izgled imaju visoko moralno uporište.

 

Šta to ustvari znači?

Rusko ministarstvo odbrane krajem 2020. godine objavilo je videosnimku testiranja rakete 3M22 Cirkon na kojoj se može vidjeti lansiranje te rakete sa fregate Admiral Goškov, riječ je o ruskom ratnom brodu koji je u službu ušao 2018. godine. Raketa Cirkon je pogodila cilj udaljen 250 kilometara na poligonu Čiža u regiji Arhangelsk. Video je naravno postao viralan, jer su fabrike trolova, odnosno farme servera koje ruska obavještajna služba FSB ima u blizini Sankt Petersburga više miliona puta preko lažnih naloga i profila prenijele taj video. Jedini zadatak tih informatičkih kompleksa sa super kompjuterima je da nametnu tu vijest kao bitnu informaciju u globanom svijetu socijalnih mreža. Zašto?

Cilj je bio istaknuti informaciju da je Rusija postigla mogućnost da ograniči kretanje moćne američke ratne flote.

Kako? 3M22 Cirkon pri brzini od 8 maha za svega jednu minutu može preletjeti udaljenost od 160 kilometara. Snažni osmatrački radar SPY-1, koji je integralni dio PZO sistema Aegis (nalazi se američkim krstaricama klase Ticonderoga i razaračima Arleigh Burke i drugim američkim ratnim brodovima), može detektirati opasnost na daljini do 300 km. Naravno, ovo je podatak koji se odnosi na ciljeve koji lete na velikoj visini. Dakle, u najidealnijim uvjetima američki ratni brodovi moraju u dvije minute organizirati presretanje Cirkona, kako bi otklonili opasnost. Ali ukoliko Cirkon, prema svom cilju leti na izrazito maloj visini, onda ga je skoro nemoguće zaustaviti. Naime, radarski sistem SPY-1 ovakav tip ciljeva uočava na svega 50 km, to znači da američkoj posadi ostaje svega 20-ak sekundi da presretne raketu, što je nemoguć zadatak, jer je sa sadašnjom opremom i naoružanjem norma od 4 do 6 minuta. Sa tim informacijama koje su provjerljive jer su mogućnosti Cirkona javno prikazane se stvara narativ da američka hegemonija o kojoj je pisao Čomski recimo, ne može više da rasteže mišiće na slabijim od sebe radi globalnih ekonomskih interesa velikih finansijskih kuća poput Goldman Sachsa i drugih. Dakle, tu dolazimo do višeg moralnog uporišta…  

Sa druge strane implikacije koje Cirkon ima u strateškom smislu po SAD su ogromne, jer bukvalno limitiraju upotrebu svih 12 američkih flotnih sastava sa nosačima aviona na nuklearni pogon koji su osnova američke vojne moći. Trenutno, Amerika nema adekvatnu odbranu od ruskih projektila Cirkon i njeni nosči aviona su vrlo ranjivi na eventualne napade sa ovim projektilima koji bi na nosač letjeli u grupama od 6 do 8 raketa radi same veličine cilja. Sve i da se nosač odbrani, najmanje jedan do dva projektila bi prošli sistem odbrane. Sa druge strane dovoljno je da jedna ili više raketa nosi nuklearnu bojevu glavu male razorne moći rezultati bi po flotu bili katastrofalni. Ruska kratarica Admiral Gorškov koja je izvela testiranje Cirkona u Barentzovm moru nosi ukupno 16 ovih projektila, što je dovoljno za napad na najmanje dva nosača aviona sa jednog ratnog broda. Na ljeto ove godine Rusija planira testiranje projektila Cirkon sa novih podmornica klase Jasen i do kraja godine lansiranje projektila iz zraka najvjerovatnije sa aviona Tu-22M Backfire.

Kako bi dostigli nove vojne tehnologije sa kojima raspolažu njihovi supranici i u naoružanje uveli svoju hipersoničnu raketu, amerikanci su od 2017. godine potrošili preko 360 miliona dolara na razvoj hipersoničnog projektila C-HGB Common-Hypersonic Glide Body. I naravno da se koriste istim sistemom i metodama razvoja i plasiranja informacija prema socijalnim mrežama o tom oružju kao Kinezi i Rusi dakle vještački dizanjem rejtinga tim informacijama. Odmah su rusi odgovorili da u razvoju imaju tzv. raketu avantguard koja će u pespektivi letjeliti brzinom od 27 maha!?

To je rat narativa bez stvarnog rata koji u konačnici ima debatu oko toga ko se koga više boji kako bi odustao od svojih stvarnih namjera. Globalno moralni narativ se kroz ovakve informacije prožima i kroz jeftine trikove poput prokazivanjea uloge i mjesta tajnih komiteta 300, uloge skupine multimilijardera poput Bila Gatesa ili uloge grupe G-7+ raznih globalnih zavjera za koje se u konkretnom slučaju pandemije COVID-19 SARS 2 krivi NR Kina koja jeste doduše nakon pandemije preuzela primat u ekonomoskom globalnom natjecanju itd. Naravno opet sve sa ciljem sticanja višeg moralnog uporišta za poduzimanje eventualnih konkretnih akcija u svoju korist.

Za to vrijeme amerikanci i dalje troše trilione i tirlione doalra na nove programe ratne mornarice poput čitave porodice novih stealth LCS fregata klase Freedom i klase Idenpendance. Zatim novih stealth razarača klase Zumwalt od kojih su dvije jedinice već završile plovna testiranja i sada se evaulira njihova borbena sposobnost koja se bazira na električno šinskim topovima sa hipersoničnim SABOT zrnima dometa i do 500 km i novim hipersoničnim projektilima koji lete od 6 do 8 maha AGM 183A dometa 1600 km. Pored toga ogromna sredstva izdvajaju se za izgradnju nove klase super tihih podmornica klase Columbia na nukelarni pogon i izgradnju novih nosaća aviona klase Gerald R. Ford također na nukelarni pogon, kojima se ugrađuju novi oblici odbrane od hipersoničnog oružja poput velikog jata malih ofanzivnih kamikaza dronova koji lebde i kreću se sa plovnom jedinicom stvarajući intaligentnu mrežu koja djeluje kao štit koji prati kompletan flotni sastav i uništava sve što se približava brodovima kroz vodu ili zrak, itd… Govorimo dakle samo o jednom rodu vojske ratnoj mornarici, dok je u kopenoj vojsci i ratnom zrakoplovstvu situacija ista, megalomanski projekti i megalomanske cifre.

Danas kada je Ruska Federacija skoncentrirala 25.000 vojnika i nekoliko stotina komada artiljerijskih oruđa, ratnih aviona, borbenih oklopnih vozila i tenkova uz granicu sa Ukrajinom zbog starih problema postavlja se pitanje da li Rusi odnosno Putin blefira ili će ići do kraja, a kraj se ne može sa sigurnošću procijeniti. Nadam se da u konačnici to pokazivanje mišića velikih sila jedni drugima neće odvesti svijet u nuklerani holokaust kojem smo bili jako blizu u oktobru 1963. godine tokom raketne krize na Kubi .

Veliki problem predstavlja američka inferiornost koja je iako samo prividna i privremena dovoljna da se SAD izazove kako bi bila skinuta sa prvog mjesta globalne super sile. Amerika je od kraja Drugog svjetskog rata uvijek bila jedna od dvije dominantne sile u svijetu, tako da im je danas jako teško prihvatiti da Turska kao 15 ekonomija svijeta ima efikasniju vojnu tehnologiju u oblasti dronova od SAD-a, a Sjeverna Koreja koja muku muči sa glađu od 1994. godine ima interkontinentalne nuklearne rakete. O Rusiji i Kini da i ne govorimo!

U opštem verbalnom ratu narativa što je kao što smo vidjeli globalni trend naravno iz različitih pobuda i interesa prijetnja je sa negacijom odgvornosti koji su ponekad zajedno plasirani kroz istu informaciju osnovno oružje novog razdoblja tzv. Hibridnog rata. Cilj je prevashodno moralno poraziti suprotnu stranu i njihovu ideologiju i ciljeve proglasiti moralno korumpiranim i etički nedostojnim. Nakon toga se eventualni oružani dio konflikta sam po sebi podrazumijeva, jer pobogu mi vodimo pravedan rat u čiji uspjeh svi duboko vjerujemo.

Ako sve to svedemo na naše primitivne balkanoidne porive da se stalno sukobljavamo uslijed naših malograđanskih kompleksa više vrijednosti, možemo reći da se upravo otuda javlja to tvrdoglavo insistiranje zvaničnog Beograda na negiranju genocida u Srebrenici ili još eklatantnijem primjeru tragičnog stradalog Nikole Gardovića nažalost poznatijeg kao srpski svat u Sarajevu, kao narativu koji je bio povod za otpočinjanje sukoba u BiH, što naravno nije tačno. U kontekstu tragično nastradalog Gardovića se upravo traži taj viši nivo moralnog uporišta u odnosu na protivnika u definisanju Casus Beli – razloga za počinjanje oružanog sukoba za koji se zna da je režim Slobodana Miloševića direktno odgovoran. Činjenice nisu više, a ako su ikad i bile važne, bitno je šta će za sljedeće generacije ostati zapisano u historijografiji kao izazov istinitosti, tim istim dokazanim činjenicama. Kada govorimo o Balkanu ko će biti moralni pobjednik ratova 90-tih, dželat ili žrtva i da li su im uloge baš dobro podijeljlene. U tom smislu propituje se i sumnja u sve pišu tomovi o stradanju vlastitog naroda, a vrlo malo se govori o vlastitoj ogovornosti za zločine koji su de facto počinjeni u ime tog naroda. Zašto? Jer to i takvo priznanje umanjuje moralno uporište u odnosu na onoga kojeg smatramo protivnikom.  

Bilo kako bilo, žrtvi je uvijek lakše, jer i pored tragedije i trauma koje društvo trpi zbog velilkog stradanja kompletne zajednice, žrtva je uvijek moralni pobjednik, jer se dželat ne može opravdati ničim za svoje postupke prema onima koji se nisu mogli braniti. Uloga najveće žrtve svih ratova koji su vođeni na tlu bivše Jugoslavije neslavno je nažalost pripala Bošnjacima što se vidi i kroz posljednje nacionalističko orgijanje u Crnoj Gori u kojoj se iz svega grla ori pjesma Srebrenice tako si nam mila dabogda se tri put ponovila!  

Šta reći i koju poruku poslati nakon svega rečenog onima koji odlučuju o našim sudbinama, tom nedoraslom polusvijetu malograđanskog mentaliteta bez ikakvih moralnih skrupula. Njima govoriti da se ratovi budućnosti vode bez klasičnog rata radi veće moralne čistote je isto kao i što šimpanzama objašnjavati znakovni jezik, s tim što jedna od pet šimpanzi tu edukaciju prihvati, što se za naše elite ne može sa sigurnošću tvrditi posebno u vezi svega rečenog.

 

Kao i obično uvijek bijeg tražim u pisanim redovima Derviša Sušića genija kojeg se Bosna i Hercegovina rado odrekla kao i mnogih drugih koji danas po svijetu prave vakcine protiv COVID-19 SARS 2 virusa….

 

Roman Uhode:

 

Moj gospodaru,

 

Zemlja zvana Bosna nesretna je zemlja koju ne vrijedi osvajati, jos manje držati, ali se može podnijeti kao prijateljska.

 

Time nam ne bi smetala, a služila bi bar kao sigurno konačište na prolazu.

 

Ona nije kraljevstvo u našem smislu.

 

Kralj je sprdnja poludivlje baronijade.

 

Gospoda strepe jedan od drugog.

 

Puk fanatično mrzi i kralja i barune.

 

Sa četiri strane, Vama već poznati aspiranti – podmeću, izazivaju, napadaju i otimaju.

 

Ovo je zemlja suza, pokolja i užasa.

 

A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o prošlosti se govori s ponosom, a o budućnosti s nadom.

https://militaristikablog.word.....-bez-rata/

Avatar
Crni Labud
21 Posts
(Offline)
20
July 23, 2021 - 7:01 am

Pogrešna je teza da presuda Simatoviću i Stanišiću potvrđuje učešće Srbije u agresiji na R BiH

 

Svaka politička koncepcija u Republici Srpskoj koja se bazira na secesiji od Bosne i Hercegovine predstavlja u suštini dokaz da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu zaista izvršena agresija upravo s tim ciljem. Zašto?

Agresiju  na R BiH izvršili su regularni sastavi vojske Savezne Republike Jugosalvije i njenih nazovimo to tako paravojnih jedinca i u tu svrhu su imali poptporu Generalštaba bivše JNA od koje su dobili preko 2,5 millijarde dolara vrijednosti naoružanja i vojne opreme. Agresija je imala dva cilja, prvi je bio vojni i on je bio prioritetan, a to je bilo osiguravanje strategijske dubine za razvijanje daljih opreacija protiv Hrvatske odnosno Zbora Narodne Garde RH, a drugi je bio politički u smislu da se silom nametne tzv “politička” volja srspkog naroda na teritoriji suverene i priznate države Republike BiH. Isti scenario kao i u Republici Hrvatskoj.

Sa druge strane hrvatski časopis „NACIONAL“ (broj: 277 od 08.03.2001. godine) je objavio dokumenta i izjave svjedoka koji nedvojbeno dokazuju da je Hrvatska vojska u zadnjoj polovini 1993. pa sve do maja 1994. godine bila u ulozi agresora na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Radi se o famoznoj 175. Brigadi Hrvatske Vojske (1500 ljudi) koja je po nalogu tadašnjeg Ministra Odbrane RH pokojnog Gojka Šuška mobilizirana, ustrojena i poslana na BiH ratište kao ispomoć postrojbama HVO-a u borbama protiv Armije RBiH. Stoga se bez ikakve sumnje može ustvrditi da je Hrvatska Vojska bila prisutna na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine, kilometrima daleko od linije od 40 km koliko je po međunarodnom ratnom pravu dozvoljen ulazak stranih trupa u tuđu teritoriju radi obezbjeđenja vlastite granice, na šta se pozivaju pojedini vojni eksperti u Hrvatskoj. Dapače, postrojbe HV-a su, dakle bez znanja i dozvole legalne vlade u Sarajevu, boravile na teritoriji države RBiH i vrlo aktivno učestvovale u ratnim djelovanjima protiv regularnih trupa Vlade u Sarajevu, što sukob između Armije RBIH i HV/HVO-a po međunarodnom ratnom pravu čini internacionalnim sukobom odnosno agresijom Hrvatske na BiH.

 

Anatomija oružane sile Velike Srbije

Generali JNA kontrolirali su vojnu industriju, veoma važnu kariku jugoslavenske ekonomske politike. Više od 550 tvornica je u SFRJ bilo dio sistema vojnoindustrijskog kompleksa. U razdoblju od 1981. do 1990., vrijednost izvoza naoružanja i vojne opreme iznosila je 11,77 milijardi USD. Za finansiranje JNA izdvojeno je u 1986. godini 4,79 %, u 1987. 4,61 %, u 1988. 4,21 %, u 1989. i 1990. godini 4 % sredstava iz jugoslavenskog budžeta (ili za 1990. oko 2,5 milijarde USD). Privredni i financijski aspekt moći JNA ilustrira i podatak da je njena pokretna imovina 1990. procijenjana na 70 milijardi USD. Od 1986. godine pa do početka agresije na R BiH, JNA je u pet vojnih vježbi pod nazivom „ROMANIJA“ 86; 87;88;89. i 90. uvježbala sadjestvo snaga crvenog pod predpostavkom da će prodor plavog (NATO) biti u pravcu – pazite sad – Jadranska obala, Knin, Sinj, Livno, Bugojno, ka Sarajevu odnosno paltou Romanije gdje bi se iskrcale zračno-pokretne divizije. Kontra djelovanje crvenog u tom kontekstu bilo je grupisanje snaga na četiri osnovna pravca sa težištem ka Dalmatinskoj Zagori, sa Kninom kao referentnom tačkom i Splitom kao većim centrom. Udar u bok snaga palvog u nastupanju ka Sarajevu vršile bi dvije grupacije TO-a u širem reonu planine Dinara desno iz pravca Livna i lijevo iz pravca Trebinja, kao i pomoćnim pravcem iz Bihačke regije. Četvrti pravac posjedale bi oklopno mehanizirane jednice JNA grupisane uz republičku granicu između SR Srbije i SR Bosne i Hercegovine sa osnovom zadaćom zauzimanja grada Sarajeva. Sve je to bilo zapisano u ratnom planu JNA  kodnog naziva S-2 ili u popularnoj štampi nazvanog RAM po kojem će se odvijati borbena djelovanja u Bosni i Hercegovini od strane agreosra sve do kraja neprijateljstava.

JNA je organizacijiski sastav organskih jedinica KOV-a organizovala na sljedeći način: Oklopni vod je imao 4 tenka odnosno mehanizovani 4 BVP-a, a četu je činilo 13 vozila (12 + jedno komandno). Tenkovski bataljon je imao 27 tenkova (2 čete i tenk komandanta) i 13 BVP-a. Mehanizovani bataljon 26 BVP i 13 tenkova. Svaka motorizirana brigada imala je u svom sastavu artiljerijsko raketni divizion sa 6 samohodnih haubica 2S1 122 mm, 18 vučnih haubica 122 mm, 18 vučnih haubica 152 ili 155 mm i 6 VBR-ova M-77 oganj sa pratećim LARD PZO-a naoružanim sa SAM-9/13 prenosni i na vozilima BRDM, kao i vozilima M-59 PRAGA sa PZO topovima 30/2 i vučnim ili na vozilima BOV 3, PZO topovima M-57 20/3. U brojkama to izgleda ovako: 220.000 vojnika, 5,6 miliona vojnika rezervnog sastava, 3.082 tenka (443 M-84, 73 T-72M, 1614 T-55, 889 T-55 i 63 PT-76B) i 1.545 OT (995 BVP M-80 i 551 M-60P/PB). Mirnodopski ešalon je u upotrebi trebao imati 1148 tenkova i 1013 OT i BVP-a i prateća vozila logistike i inženjerije.

Ratno zrakoplovstvo sačinjavalo je 17,000 vojnika, 8 baterija PZO sistema SAM-2, 12 baterija PZO sistema SAM-6 i 8 baterija PZO sistema SAM 3, 508 aviona domaće proizvodnje (131 G-2 Galeb, 85 G-4 Supergaleb, 177 J-21 Jastreb i 115 J-22 Orao) 277 aviona sovjetske proizvodnje (261 MiG-21 svih verzija i 16 MiG-29), kao i 23 transportna aviona sovjetske proizvodnje (8 An-2 i 15 An-26) 118 transportnih helikoptera sovjetske proizvodnje (25 Mi-4 i 93 Mi-8), te 72 višenamjenska helikoptera domaće proizvodnje SA-342 Gazel i 8 protupodmorničkih helikoptera sovjetske proizvodnje (6 Ka-25 i 2 Ka-28) ukupno 787 borbenih aviona, 198 helikoptera i 23 transportna aviona.

Ratnu mornaricu JNA sačinjavalo je 19.000 vojnika, organizovanim u tri taktička flotna sastava – flotile i 1 tzv 12. pješadijsku brigadu ratne mornarice, a raspolagala je sa 5 mini podmornica domaće proizvodnje klase Una, 2 klase Sava, 3 klase Heroj, a osnovnu udarnu pesnicu činilo je 2 britanska poslijeratna razarača klase Ciclone, 2 sovjetska moderna razarača klase Koni, 2 domaće fregate klase Kotor i 5 domaćih mini fregata klase Končar, 25 patrolnih brodova domaće proizvodnje klase CO1 Kraljevica, 11 domaćih patrolnih brodova klase CO2 Kraljevica, 11 također, domaćih modernih mini raketnih patrolnih čamaca Klase Mirna od kojih su 4 u službi Hrvatske Ratne Mornarice, 10 sovjetskih raketnih čamaca klase Osa I i II od kojih je 1998, 5 prodato Egiptu i 14 sovjetskih torpednih čamaca klase Scharschen.

Dakle, 1991. godine JNA je po svim svjetskim standardima vojne analitike, predstavljala četvrtu u rangu vojnu silu na tlu Evrope, odnosno odmah iza SSSR-a, V.Britanije i Francuske. Šta to znači?

I SSSR i V.Britanija i Francuska su posjedovale atomsko naoružanje i veće ili neznatno veće vojne kapacitete od SFRJ, ali moram istaći da je i bivša Jugoslovenska Federacija bila označena kao zemlja na pragu razvoja nuklearnog oružja. Naime, studija američke korporacije MITRE, krajem sedamdesetih svrstala je Jugoslaviju u kategoriju “nesigurnih” zemalja na nuklearnom pragu. Tu kategoriju su činile osim SFRJ i Južna Koreja, Tajvan, JAR i Izrael odnosno zemlje koje su imale tehničke sposobnosti za razvoj i motiv. Treba napomenuti da je nuklearni program energetskog karaktera dobijen od SAD-a odnosno firme “Wheistinghouse” početkom 70-tih godina za gradnju nuklearne termoelektrane u Krškom, a vojni dio ovog programa razvijan je zajedno sa Indijom. Postoje velike rasprave o ovoj temi u vojno naučnim krugovima u Evropi, ali pouzdano se može tvrditi da je SFRJ bila daleko bliže izradi Atomske bombe nego što je to Iran danas.

SR Jugoslavija je nakon donošenja novog Ustava 27.04.1992. godine započela proces preuzimanja JNA kao oružane sile ex SFRJ koji je podrazumjevao povlačenje JNA iz bivših republika ex SFRJ na teritorijiu SR Jugoslavije koji je navodno završen 19.05.1992. godine. Dokaz da se JNA nikada nije povukla niti iz Hrvatske niti iz BiH je upravo rezolucija UN-a 757 od 30.05.1992. godine u kojem se upravo to traži od SR Jugoslavije. Umjesto povlačenja JNA, SR Jugoslavija je dala novi naziv toj vojnoj fomraciji Vojska Jugoslavije VJ i formirala dvije operativne grupe svoj tzv drugi ešalon VJ, prvu u Hrvatskoj tzv. Srpska Vojska Krajine SVK i drugu u Bosni i Hercegovini kao tzv. Vojska Republike Srpske VRS. Gledajući po principu jedinstva rukovođenja i komandovanja to je bila jedna te ista vojna formacija kojom je nesposredno komandovao Generalštab Vojske Jugoslavije u Beogradu. Dokaz za ovu tvrdnju je sjednica Visokog Savjeta Odbrane SR Jugoslavije od 12.09.1995. godine na kojoj se raspravljalo o krivici za pad Srpske Republike Krajine u Hrvatskoj. Na toj sjednici  general Perišić kao komandat Vojske Jugoslavije je postavio pitanje civlnim strukturama šta da radi sa oficirima tzv. SVK koji se vode u 40 Kadrovskom Centru Vojske Jugoslavije kao dio legalnih oružanih snaga SR Jugoslavije. Za tzv. VRS po istovjetnom principu bio je formiran 30. Kadrovski Centar Vojske Jugoslavije kojeg je svojom naredbom ukinuo predsjednik SR Jugoslavije Vojislav Koštunica 23.03.2001. godine!?

U prvoj fazi agresije, Vojska Jugoslavije je kao prvi ešalon uspjela da ovlada strateški bitnim komunikacijama u skladu sa ratnim planom S2, u gornjem toku rijeke Save i donjem toku rijeka Drine i Vrbasa. Dolina rijeke Bosne i Neretve je trebala da ide u drugoj fazi koja je počela u maju 1992. godine. Međutim, zapelo je kod ovladavanja dolinom rijeke Neretve. Hrvatska Vojska i tek organizirani HVO tada u mješanom etničkom sastavu u žestokim borbama u ljeto 92. godine u dolini Neretve uspjeli su da zadrže snage Vojske Jugoslavije i da ih odbace nazad. Zbog toga se mnogi hrvatski političari u svojim izjavama pozivaju da na stav da je Hrvatska spasila BiH. No oni zaobilaze činjenicu da su tim djelovanjima obezbjedili “zaleđe” Dubrovniku i Dalmatinskoj zagori u kojoj su se o jeseni 91 godine vodile teške borbe, da bi u proljeće 1992. godine Hrvatska vojska u par napadnih operacije Jaguar, Čagalj, Tigar, Spržena zemlja, Oslobođena zemlja uspjela da ovlada Dubrovačkim zaleđem i djelom Dalmatinske zagore ulazeći u borbenim djelovanjima u teritorij R BiH. Dok je pored tih uspjeha Hrvatska vojska ozbiljno poražena u bitci za Kupres i pretrpila je teške gubitke u odbrani Livna sve na teritoriji R BiH. Općenito hrvatska politika u BiH od novembra mjeseca 1991. godine uspostavlja svoje dvije regije Hrvatsku Zajednicu Bosanska Posavina 12.11. i Hrvatsku Zajednicu Herceg Bosna 18.11.1991. godine ćime se priključuje Srpskoj politici podijele Bosne i Hercegovine u skladu sa dogovorom Tuđman-Milošević iz Karađorđeva. Opravdanje je bilo nepovjerenje prema Bošnjačkom političkom rukovodstvu zbog njihovog pazite sad – kalkulisanja sa ostankom BiH u okviru Jugoslavije. Kao da se sporazum u Karađorđevu uopšte nije desio.  

No, za dalju eskalaciju rata i njegovo prenošenje na BiH najviše je imala uticaj predaja Varaždinskog korpusa koja je najznačajniji strategijski događaj u ratovima na Balkanu uopće. Naime, kompletan Varaždinski garnizon odnosno 32. korpus JNA se predao ZNG-u 22.09.1991. godine. U Varaždinskom garnizonu bivša JNA je uskladištila kompletno naoružanje TO Hrvatske, koje također tada palo u ruke ZNG-u.  Dakle, ZNG je tada zarobio 84 tenka, 68 transportera, 10 VBR-ova, 20 teških artioljerijskih oruđa i nastotine i stotine cijevi manjeg kalibra, hiljadama pušaka i sa tonama municije i ostalog ratnog materijala. ZNG je momentalno naoružao 20.000 bojovnika i formirao tri oklopne brigade. Ova strategijska prevaga je uzrokovala prebacivanjem rata na teritoriju BIH odnosno korištenje teritorije BiH za dalje napade na Hrvatsku. ZNG je prerastao preko noći u HV Hrvatsku vojsku, sa kompletnim formacijskim sastavom oklopom, artiljerijom, kompletnim oružjem i municijom TO-a. To više nije bila rulja to je sad bila ozbiljna vojna formacija sa mogućnostima izvođenja napadnih operacija. Dakle, Vojska Jugoslavije se sada suočila sa ozbiljnom prijetnjom i u dolini Nertve odmah imala probleme.

Pošto je raslo međunarodno interesovanje za BiH i rat koji se kod nas razbuktavao Vojska Jugoslavije je morala brzo reagovati. Na brzinu je formirana OG VRS sa četiri korpusa, odnosno dvije oklopne brigade i dvije  okl. mehanizirane brigade ex JNA A ešalona iz Slovenije i Hrvatske su formacijski proširene i osbosobljene za dalja dejstva na teritoriji Republike BiH. (Prema pisanju vojnih analitičara sa zapada,  sastav okl. brigade JNA A ešalona je bio 80 tenkova i 60 transportera. JNA ih je imala ukupno 6. a sastav okl.mehaniziranih brigada JNA A ešalona je bio 40 tenkova i 80 transportera. JNA ih je imala ukupno 11).  Međutim, međunarodno priznanje BiH je izkomplikovalo stvari i Vojska Jugoslavije se morala povući iz BiH, odnosno kada je bila u punom zamahu, Vojska Jugoslavije je  dalja borbena djelovanja morala prepustiti svom drugom ešalonu OG VRS. Ustrojavanje OG VRS je išlo sporo, tako da se moralo brže djelovati odatle i ideja da se 02.05.92 zauzme Predsjedništvo R BiH i da se otme Predsjednik. Vojska Jugoslavije je na kraju jednostavno izgubila bitku sa vremenom. Formirana je TO BiH, koja je u maju 1992. pokupila manji  dio naoružanja TO-a iz kasarne Husinska buna u Tuzli i u Sarajevu, gdje je preuzeto naoružanje i municija u skladu sa sporazumom o povlačenju JNA iz kasarne Maršal Tito sa kojima se grad i odbranio, te nešto u Zenici uglavnom što je ostalo u pogonima Željezare. S tim je krenula da se stvara Armija R BiH.

Rezolucije 752 i 757 Vijeća Sigurnosti OUN-a jasno i nedvojbeno ukauju na karakter rata u Bosni i Hercegovini. Rezolucija 752 donesena je  15.05.1992. godine ima specifičnu težinu koja nikada nije zasebno naučno valorizirana u Bosni i Hercegovini.  U toj rezoluciji stoji član 4 koji vrlo jasno poziva sve oružane sastave koji djeluju u BiH, pa jasno difrerencira bivšu JNA i formacije Hrvatske Vojske, da se bez odlaganja stave pod komandu oružanih snaga Vlade Republike Bosne i Hercegovine, da predaju oružje legalnim vlastima ili da napuste njen teritorij. Kao dodatni argument kaže se da neće biti priznato nasilno mjenjanje granica i da UN poštuje teritorijalni integritet i suverenitet Republike BiH. Rezolucija 757 koja je donesena 15 dana kasnije 30.05.1992. godine osuđuje SR Jugoslaviju zato što nije ispoštovala rezoluciju 752 i povukla svoje oružane snage sa teritorije Republike Bosne i Hercegovine, a isto se odnosi i na oružane formacije iz Hrvatske.

Agresija na Republiku BiH je počinjena i o tome nema nikakve dvojbe

Dakle, jasno se iz ovih rezolucija Vijeća Sigurnosti OUN-a vidi ko je, kada i kako bio agresor na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Deklaracijom Ministarskog vijeća Europske Ekonomske Zajednice objavljenoj na sastanku u Bruxellesu, održanom 28.08.1991. srpska politika proglašava se potpuno krivom, a JNA se optužuje zbog otvorene podrške srpskoj strani. Američki Senat je 13. septembra iste godine usvojio rezoluciju kojom oštro osuđuje agresivnu politiku Srbije. Srbija je čak i sama svojim dokumentom od 10.06.2010. godine ispred Ministarstva Pravde u zahtjevu za ekstradiciju prof.dr. Ejupa Ganića iz Velike Britanije u Srbiju jasno i nedvojbeno navela da je kao pravna sljednica SR Jugoslavije učestvovala u međunarodnom konfliktu u BiH od 27.04. do 19.05.1992. godine.

Karater rata u BiH se stoga ne može dovoditi u pitanje nikavom voljom Srpskog naroda niti pravdati unutrašnjim političkim prilikama u BiH nakon referenduma o nezavisnosti iz marta 1992. godine. Na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena je dvojna agresija sa ciljem cjepanja njene teritorije i etničkog čišćenja na prisilno okupiranim djelovima Republike. Stoga je pogrešna teza da presuda Simatoviću i Stanišiću potvrđuje učešće Srbije u agresiji na R BiH, to nikada nije bilo sporno ni sa aspekta poteza koje je su Beograd i Zagreb vukli i to u 70% slučajeva koordinirano, niti sa aspekta stanja i rasporeda vojne sile na terenu. Posebno iritantno je bilo ponašanje tadašnjeg zvaničnog Zagreba u pogledu tzv. zajedničke borbe protiv istog agresora. O tome najbolje govori činjenica da je hrvatski ministar obrane Gojko Šušak tražio izmještanje proizvodnje tvornice municije Igman iz Konjica u Hercegovinu i to je uvjetovao puštanjem svih konvoja sa naoružanjem za Armiju RBiH koji su tada u proljeće 1993. godine bili zaustavljeni na teritoriji pod kontrolom HVO-a. Nekako upravo u to vrijeme osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić izvodi ofanzivu na Igman s ciljem totalnog blokiranja Sarajeva, a međunarodna zajednica traži usvajanje Vens-Ovenovog plana koji vodi ka etničkoj podijeli BiH na zvaničnim pregovorima o miru u Ženevi. Dakle otvoreno koordinirano djelovanje Beograda, Zagreba i međunarodne zajednice protiv Republike BiH i njene nezavisnosti.

Presuda Simatoviću i Stanišiću nosi pak sasvim drugu dimenziju, koja se odnosi na pripremanje za konflikt i izvođenje naoružavanja srpskog stanovništva u Hrvatskoj i u BiH i njihove političke organizacije rada i djelovanja u okviru SR Jugoslavije u prevodu ono što se danas naziva “SRPSKI SVET”. Njihova uloga u tom udruženom zločinačkom poduhvatu bila je inspirisati i poticati srpski nacionalizam svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima, kreirati paralelene organe vlasti, onemugćiti provođenje državnog suvereniteta Hrvatske i BiH na vlastitim teritorijama i etnički očistiti nesrpsko stanovništvo sa teritorija pod potpunom kontrolom JNA. Oni su direktno odgovorni za kreiranje, kadriranje, obuku i naoružavanje tzv. paravojnih formacija koje su bile sve samo ne paravojne. To su bili potpuno regularni oružani sastavi vojno-obavještajno-policijskih struktura SR Jugoslavije formirani samo sa jednim ciljem da na strateškim tačkama i teritorijama pod kiontrolom JNA izvode tzv. kontrolirani teror. A to je podrazumijevalo etničko čišćenje nesrpskog stanovništva sa okupipranih teritorija Hrvatske i BiH.  Ti eskadroni smrti djelovali su kao strateško oružje rata, odnosno kroz tzv. kontrolirani teror te formacije su brutalnošću likvidacija civilnog stanovništva u kojima su koristili i hladno oružje, i u kojima nisu pošteđivali djecu, žene i starce, pokretali velike mase ljudi koji su u strahu napuštali svoje domove i praznili ciljanu teritoriju.  Pljačka i paljevina imovine nesrba su bile kolateralna šteta od koje su se pojedinci u tim nazovimo to tako paravojnim formacijama enormno bogatili. SR Jugoslavija je po priznanju njenog bivšeg predsjednika Lilića za potrebe 30. Kadrovskog centra VJ izdvajala mjesečno 1.6 miliona DM što će reći oko 20 miliona DM godišnje, a procijene su da je Arkan sa svojom zloglasnom jedinicom osim što se borio za Srbiju do Tokija samo u švercu naftom sa Hrvatskom i BiH tokom rata zaradio 70 miliona DM. Samo u jednoj transkaciji lični izaslanik predsjednika Tuđmana Hrvoje Šarinić je 1993. godine osuđenom ratnom zločincu Ratku Neđe Mladiću dao 10 miliona DM za 15-tak šlepera municije za potrebe HV i HVO itd.

Drugi ešalon Vojske Jugoslavije odnosno OG VRS i OG VRSK su nakon utvrđivanja linije fronta 1992./93. prešle u strategijsku defanzivu, kako bi se političkim putem za zelenim stolom u teritorijalni sastav Savezne Republike Jugoslavije zaokružile osvojene teritorije u R BiH i u R Hrvatskoj. Inicijativa u pogledu manjih taktičkih operacija je u zoni odgovornosti OG VRS je bila ispoljena na Bihaćkom, Dobojskom, Sarajevskom, Tuzlanskom i Goraždanskom djelu fronta, bez većih uspjeha. OG VRS je kao odgovor na sve veći vojni pritisak Armije R BiH, HVO i HV-a, posebno nako operacije Blijesak i Vlašić u martu 1995. godine – izvršila napad i zauzimanje UN-ove zaštićene zone Srebrenica u julu 1995. godine, nakon čega je izvršen genocid nad civilnim stanovništvom ove enklave pod zaštitom UN-a. Strategijska defanziva je omgućila Armiji R BiH, HVO-u i HV-u da se pregrupišu, ojačaju i da napokon 1995. godine zajednički isplaniraju i izvedu velike vojne operacije koje će preokrenuti strategijsku inicijativu na njihovu stranu, poraziti temljene sastave OG VRS I VRSK i ishodovati oslobađanje Republike Hrvatske i Dejtonski mirovni sporazum bez direktnog mješanja Vojske Jugoslavije sa svojim vojnim efektivima u konflikt.  

Na kraju Bosna i Hercegovina se odlučno oduprla dvojnoj agresiji i time što se za čitavo vrijeme najstrašnijih ratnih djelovanja i genocida provođenog nad njenim stanovnistvom, maksimalno zauzimala za očuvanjem legitimiteta i legaliteta svojih institucija. Na kraju u tome je i uspjela. Legalne vlasti Bosne i Hercegovine: Skupština, Predsjedništvo, Vlada i sudovi su radili u skladu sa postojećim ustavom i zakonima, a politički sistem je funkcionirao u uslovima ratnog stanja. Tako su ove institucije, čiji je rad bio prilagođen uslovima rata, u skladu sa ustavom, dočekale i uspostavljanje mira u Bosni i Hercegovini potpisanog 14. decembra 1995. godine, utvrđenog u Dejtonu 21. novembra 1995. godine.

Na osnovu ovog mirovnog sporazuma Republika Bosna i Hercegovina nastavila je svoj kontinuitet pod imenom Bosna i Hercegovina. Time je Bosna i Hercegovina nastavila svoj život kao cjelovita suverena i nezavisna država, sa očuvanim međunarodnopravnim subjektivitetom u odnosima sa drugim državama i članstvom u međunarodnim organizacijama. Iz njenog Ustava koji je sastavni dio mirovnog sporazuma (Aneks 4.) proizlazi da Bosna i Hercegovina ostaje u svojim međunarodnopravno priznatim granicama i teritirijalno nedjeljiva po etničkim zajednicama, u kojoj će svaki Bosanac na cijeloj njenoj teritoriji biti svoj na svome.

https://militaristikablog.word.....-na-r-bih/

Forum Timezone: America/New_York
All RSS Show Stats
Administrators:
admin
Moderators:
moderator1
KBS1
Drina
Agora12
BosMan_2020
5ir
Stanak
leopard 007
roki1
Istok
dzan2019
Walter-1953
Zirokopter
Sarajevo92
Top Posters:
Omladinac: 110
Crni Labud: 21
Amkos: 8
visitor1: 2
Saraj: 1
Newest Members:
MichaelRed
Chesterbials
RobertRit
AnthonyLem
AlbertSog
Willardjax
AndrewJoype
Jameswrene
imuyixotnu
ayqajogq
Forum Stats:
Groups: 2
Forums: 14
Topics: 83
Posts: 766

 

Member Stats:
Guest Posters: 0
Members: 60
Moderators: 14
Admins: 1
Most Users Ever Online: 62
Currently Online:
Guest(s) 2
Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)