Skip to content Skip to footer

Avatar
Log In
Please consider registering
Guest
Forum


Pretraživanje



Opcije foruma



Minimalna dužina: 3 slova / Maksimalna dužina slova: 84 slova
Registracija Lost password?
sp_TopicIcon
BiH i Bošnjaci u Srednjem Vijeku
RSS
Avatar
Agora12
319 Posts
(Offline)
1
October 28, 2020 - 8:27 am

BOSANSKA DINASTIJA KOTROMANIĆA 

 

feature=emb_logo

 

[Image Can Not Be Found]

Avatar
Agora12
319 Posts
(Offline)
2
November 4, 2020 - 7:24 am

Koji su novac koristili naši preci u srednjovjekovnoj Bosni?

enes-besic-bosna-ljiljani.jpgImage Enlarger

Profesor Senad J. Hodović iz Visokog naglašava da je novac u srednjem vijeku nastao u Bosni imao apsolutnu upotrebnu vrijednost i u susjednim zemljama.

Kao opća mjera vrijednosti robe, novac se prvo pojavio u starom Egiptu, antičkoj Grčkoj i Rimu

Prvi poznati novac na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine datira još iz drugog stoljeća prije nove ere. Ilirsko pleme Daorsi, koje je živjelo u dolini Neretve, pod uticajem Grčke, počelo je kovati vlastite kovanice.

U gradu Daorsoi, kod mjesta Ošanići u blizini Stoca, pronađeno je 39 različitih novčića, kovanica novca, alat i matrice. Novac nije bio naročite kvalitete, ali je značio nezavisnost i razvijenost ovog plemena.

Na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine tokom historije, mijenjali su se različiti osvajači koji su sa sobom donijeli kulturu, privredu, ekonomiju i novac.

Tako su dolaskom Rimljana na ove prostore Iliri uključeni u antičku civilizaciju. Rimljani su uveli upotrebu rimskog novca denara ili solida. Nakon što su Slaveni osvojili ova područja početkom VII stoljeća na tlu sadašnje BiH kolao je novac susjednih zemalja: Dubrovačke Republike, Mletačke Republike i Vizantije.

Ime Bosna se prvi put spominje u X stoljeću u dijelu Bizantijskog cara Konstantina Porfirogeneta. Prvi pisani trag o srednjovjekovne bosanske države datira još od 29. augusta 1189. kada je poveljomKulin ban ozvaničio prijateljske odnose sa Dubrovnikom.

Stjepan II Kotromanić u prvoj polovini 14. stoljeća, razvio je široku aktivnost kovanja novca te se njegove kovanice javljaju u većem broju različitih vrsta. Nažalost, historijski izvori ne govore o tome gdje se nalazila njegova kovnica.

Taj novac je imao bosanske simbole, ali neke kovanice su imale i motive susjednih zemalja.

Njegov nasljednik Tvrtko I Kotromanić također je kovao vlastiti novac. Taj novac poznat je u samo dvije tipološki različite vrste. Za izradu kovanica posebno su naručeni kalupi od dubrovačkih zlatara.

Jedan od najljepših primjeraka novca, ne samo Bosne nego i čitavog srednjeg vijeka, je čuveni četverostruki zlatnik koji je bio četiri puta teži od do tada kovanih zlatnika u Evropi. Zlatnik je bio finoće 980/1000, težak nešto više od 14 grama, prečnika 30 mm.

Avatar
Agora12
319 Posts
(Offline)
3
November 4, 2020 - 7:30 am

Bosansko kraljevstvo je nanosilo teške vojne poraze Ugarima i Osmanlijama

Kralj Tvrtko I je vladao Bosanskim kraljevstvom koje je obuhvatalo dijelove Raške (Srbije), Crne Gore, Hrvatske...
 

Historija srednjovjekovne Bosne, iako nedovoljno osvijetljena, fascinira svojim bogatstvom a srednjovjekovni motivi i danas su često polazište u likovnim i narativnim obradama savremenih bosanskohercegovačkih umjetnika. Srednjovjekovna historija Bosne proteže se kroz nekoliko stoljeća i završava osmanskim osvajanjima područja. U tom periodu vladari Bosne proširili su svoje teritorije i vladarske kompetencije neprekidno jačajući moć srednjovjekovne bosanske države.

Bosna postaje kraljevstvom u vrijeme njenog najznačajnijeg vladara Tvrtka I Kotromanića i takva će ostati sve do kobne 1463. godine koja se uzima kao zvanični datum „pada bosanskog kraljevstva“.

Srednjovjekovna bosanska država teritorijalno se proširila i obuhvatala područja današnje Dalmacije, Srbije i Crne Gore a kraljevska kuća Kotromanića, posebice u vrijeme Tvrtka I, figurirat će kao najsnažnija balkanska vladarska dinastija.

Bosanskim kraljevstvom upravljali su mnogi značajni kraljevi i kraljice a borbe kraljevske dinastije Kotromanić sa moćnim feudalnim porodicama Kosačama, Vukčićima-Hrvatinićima ili Pavlovićima oslabit će državu i stovriti historijske preduslove za njen politički i vojni poraz.

Pišući knjigu Kraljevi i kraljice Bosne Emir Durmišević se vodio idejom da postoji potreba da se današnjoj čitalačkoj publici predstavi dinastija Kotromanića na popularan, ali historijski relevantan način. Kao dokazan ilustrator i crtač Durmišević je knjigu likovno priredio naslikavši portrete svih bosanskih kraljeva i kraljica, što obogaćuje sadržaj knjige.

[Image Can Not Be Found]

 
 
  • Kada Bosna postaje kraljevstvo i u kojim historijskim uslovima se to dešava
  • Bosna postaje kraljevstvo u drugoj polovini 14. stoljeća. Bosanski ban Tvrtko I iskoristio je burna dešavanja u regionu kako bi se okrunio za kralja 1377. godine. U to vrijeme veliki nemiri su zahvatili Srpsko carstvo, koje se nakon smrti slabašnog srpskog cara Uroša V Nejakog raspalo na male pokrajine i oblasti kojima su samovoljno upravljali neposlušni velikaši, koji su se stalno međusobno sukobljavali. U Ugarskoj, koja je tada bila najjače kraljevstvo, kralj Lajoš I Veliki širio je svoju vlasti na Poljsku i dalje na sjever, tako da nije obračao pažnju na svog južnog susjeda, bana Tvrtka I. Tako je Tvrtko, vještom diplomatijom i spletom sretnih okolnosti neometano uzdigao bosansku državu na poziciju kraljevstva; u narednom periodu Bosansko kraljevstvo je postalo ugledna i moćna država.
  • Ko je bio Tvrtko I Kotromanić i kojim je prostorima vladao, odnosno zemljama?

Tvrtko I Kotromanić je bio ban Bosne, a kasnije i kralj Bosanskog kraljevstva. Bio je rodom iz vladarske porodice Kotromanić. Bosnom je vladao od 1353. do 1377. godine sa titulom bana, a od 1377. do 1391. godine sa titulom kralja, kao okrunjeni vladar Bosanskog kraljevstva. Za vrijeme njegove vladavine Bosansko kraljevstvo je na vrhuncu moći; jačaju ekonomija, trgovina, ugled kraljevstva raste, kralj je formirao bosansku mornaricu, proširio je svoju vlast na susjedne zemlje, bio je prisutan u politici Hrvatske, Srbije, Mađarske, Venecije, Napulja... U nekoliko navrata je nanio teške poraze neprijateljskim ugarskim i osmanlijskim vojskama; porazio je Ugare kod Ključa i Srebrenika, u Usori, Osmanlije je potukao kod Bileće... Tvrtkova vojska, koju je predvodio bosanski velikaš Vlatko Vuković, učestvovala je u legendarnoj Bici na Kosovu (1389. godine). Pred kraj svoje vladavine Kralj Tvrtko I je vladao Bosanskim kraljevstvom koje je obuhvatalo dijelove Raške (Srbije), Crne Gore, Hrvatske, Dalmaciju i otoke...

emir_durmisevic_art_7.jpg?itok=esmvrg1vImage Enlarger

  • Koje su najznačajnije plemićke porodice srednjovjekovne Bosne i na koji način su se odnosile prema kraljevskom dvoru?

Neke od najmoćnijih velikaških/plemićkih porodica u Bosanskom kraljevstvu su bili Vukčići-Hrvatinići, gospodari Donjih Kraja, Zlatonosovići, koji su upravljali sjeveroistočnim dijelovima Bosne, Dinjičići, koji su pod svojom kontrolom držali oblast oko Srebrenice, Pavlovići, koji su vladali oblastima na istoku Bosne, oko Rogatice, Kosače, moćni velikaši koji su vladali Hercegovinom, zatim Radivojevići, Sankovići i mnogi drugi. U različitim periodima historije Bosanskog kraljevstva njihova moć je bila velika i često su djelovali neovisno od bosanskog kralja; čak su se i sukobili sa bosanskim kraljem pokušavajući da nametnu svoju volju i utjecaj. Velikaši su često međusobno ratovali, ali su znali i djelovati u savezu i složno kada je to bilo u njihovom interesu. Ipak, zabilježeno je da su u nekim veoma bitnim historijskim momentima bili na strani bosanskog kralja; tako moćni velikaš Hrvoje Vukčić Hrvatinić, kada je Bosna došla u sukob sa Ugarskom (Mađarskom) kaže da će podržavati ugarskog kralja u svemu "osim u onome što bi nanijelo štetu bosanskom kralju" (tada je Bosnom vladao kralj Dabiša). Posebno volim čitati biografije moćnih bosanskih velikaških porodica, i imam namjeru da u budućnosti uradim neku sličnu knjigu o njima, kao što je knjiga "Kraljevi i kraljice Bosne".

  • Ko su bili Kotromanići i da li je to dinastija iz koje su potekli svi bosanski kraljevi?

Ko su Kotromanići? Jako dobro pitanje. Ima nekoliko teorija i dosta historičara se bavilo ovom tematikom. Ja nisam ekspert pa ću jednostavno kazati da su bili dinastija, vladarska porodica, koja je vladala Bosanskim kraljevstvom "od davnina", kako oni sami kažu u nekim kraljevskim poveljama koje su sačuvane do danas. Bili su moćna i ugledna porodica koja je u početku držala mađarsku titulu bana, ali su od 1377. godine uzeli titulu kralja, kada se bosanski ban Tvrtko I okrunio za prvog kralja Bosanskog kraljevstva. Svi zvanični kraljevi Bosne bili su rodom iz dinastije Kotromanića. Sa kraljicama je bio drugičiji slučaj; neke bosanske kraljice su rodom bile iz Bugarske, Mađarske, Hrvatske, Srbije itd. Nakon pada Bosanskog kraljevstva 1463. godine Osmanlije su na bosansko prijestolje postavile svoja dva kralja koji su vladali područjem oko Visokog, i bili su iz roda/porodice velikaša Vukčića-Hrvatinića. Nisu dugo vladali; već oko 1477. godine sklonjeni su sa prijestolja.

  • Koja je najznačajnija bosanska kraljica?

Sve bosanske kraljice su na neki način ostavile svoj pečat na historiju Bosanskog kraljevstva. Neke su bile veoma utjecajne i moćne kao što su kraljice Jelena Gruba, kraljica Jelena Nelipčić, Kujava Radenović, neke su i danas poznate po svojoj tragičnoj sudbini kao što je kraljica Katarina Kosača, dok su neke poznate po svom burnom životu kao što je kraljica Mara Branković. Ne bih mogao da odlučim koja od njih je najznačajnija; mogu da kažem koja je na mene ostavila najsnažniji utisak. To je kraljica Jelena Gruba, koju su bosanski velikaši, nakon smrti njenog supruga kralja Dabiše, postavili na prijastolje i proglasili je vladaricom Bosanskog kraljevstva. Činjenica da je jedna žena u Bosni u tim okolnostima i u vrijeme srednjeg vijeka, kada žene nisu bile toliko zastupljene na najznačajnijim pozicijama u vlasti, uspjela da se domogne prijestolja: to je meni lično jako zanimljivo. Bosnom je vladala svega tri godine, ali je ostavila svoj trag i za sada je jedina žena koja je vladala Bosnom i Hercegovinom... Možda se to promijeni u budućnosti. Više detalja o ovoj zanimljivoj bosanskoj vladarici možete pronaći u knjizi.

 

[Image Can Not Be Found]

  • Ko je bio posljednji bosanski vladar i kako je došlo do nestanka Bosanskog kraljevstva?

Posljednji kralj Bosanskog kraljevstva zvao se Stjepan Tomašević; on je Bosnom vladao jako kratko, svega tri godine. Godine 1463. osmanlijska vojska, koju je lično predvodio sultan Mehmed II, provaljuje u Bosnu. Svjestan velike opasnosti u kojoj se našao, kralj Tomašević se sklonio u utvrđeni grad Ključ gdje su ga Osmanlije zarobile, a zatim odvele u Jajce, gdje je pogubljen po naređenju sultana. Najtužnije je to da je Bosansko kraljevstvo u ovom tragičnom periodu svoje historije bilo napušteno od svih onih koji su uvjeravali bosanskog kralja da će mu pomoći da odbrani svoju zemlju i svoj narod; zabilježeno je da su firentinski izaslanici obavijestili evropske vladare da je pred očima Evrope "nestalo jedno veliko i ugledno kraljevstvo". Iako su stanovnici Bosne pružili otpor osvajačima, pokušavajući da se održe i da očuvaju svoje kraljevstvo, ostala je legenda da je Bosansko kraljevstvo "šaptom palo". Detalje o ovom burnom periodu u historiji Bosanskog kraljevstva svakako možete pročitati u knjizi "Kraljevi i kraljice Bosne". 

  • Koji su najznačajniji srednjovjekovni bosanski gradovi?

Jako puno ima sačuvanih srednjovjekovnih gradova i utvrđenja u Bosni i Hercegovini; kroz historiju njihov značaj je rastao ili opadao. Svakako su najznačajniji bile kraljevske prijestolnice Bobovac, Visoki, Sutjeska i Jajce, ali su značajni bili i Ključ, gdje su stolovali velikaši Vukčići i Hrvatinići, zatim Borač, posjed velikaša Pavlovića, Srebrenik, posjed velikaša Zlatonosovića, Blagaj i Počitelj, posjedi velikaša Kosača... Značajni su bili i rudarski gradovi Olovo i Srebrenica kao i carina i trgovački trg Drijeva. Danas je dosta tih utvrda sačuvano i mogu se posjetiti; Srebrenik, Doboj, (Kraljeva) Sutjeska, Bobovac, Blagaj, Počitelj itd. Moja želja je da kroz knjigu "Kraljevi i kraljice Bosne" motivišem čitaoce da i sami odu i posjete ove tvrđave, što će svakako imati pozitivan efekat i na lokalnu zajednicu a i za promociju turizma u BiH.

  • Koji su gradovi figurirali kao prijestolnice srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva?

Četiri grada su u Bosanskom kraljevstvu slovila za kraljevske prijestolnice; to su bili legendarni kraljevski grad Bobovac, utvrđeni Visoki, raskošna i bogato ukrašena Sutjeska (Kraljeva Sutjeska) i Jajce, utvrđeni grad koji je služio kao prijestolnica Bosanskog kraljevstva u vrijeme kada su Osmanlije, sredinom 15. st. osvajale Bosnu. Također je zabilježeno da su bosanski kraljevi i kraljice boravili i na bogatim dvorovima moćnih bosanskih velikaša, u Blagaju, gdje su stolovali velikaši Kosače i u Srebreniku, koji je bio posjed velikaša Zlatonosovića.

  • Koliko Vaša knjiga može poslužiti da se popularizira historija srednjovjekovne Bosne?

Ja se nadam puno. Cilj mi je bio da na jedan orginalan i zabavan način "izvučem" historiju Bosanskog kraljevstva iz kabinetskog, akademskog okruženja, i da je približim u prvom redu najmlađoj publici, ali i starijima. Svako ko pročita knjigu "Kraljevi i kraljice Bosne" može dodatne detalje i informacije tražiti u naučnim radovima i knjigama priznatih historičara koje sam naveo u literaturi. Moja knjiga obiluje osnovnim informacijama, zanijimljivim i intrigantnim sadržajima, i rasterećena je od suvišnih analiza, teorija, rasprava, dodatnih datuma i sl. Mislim da je knjiga zbog toga lahko čitljiva. Prema reakcijama publike čini mi se da sam ostvario taj prvobitni cilj. U modernom dobu, dobu brzih informacija, čitatelji upravo očekuju to, brze informacije.

Tekstovi o kraljevima i kraljicama su kratki ali sadržajni, i imaju ulogu da zagolicaju maštu i interesovanje čitalaca. Ilustracije su tu da na jedan orginalan, sveden način također ispričaju priču; prilikom realizacije ilustracija vodio sam se onom izrekom "slika priča 1000 riječi"... Likovi bosanskih kraljeva i kraljica prikazani su sa simbolima koji na jedan drugačiji način pričaju priču njihovih života. Npr. kralj Ostoja je prikazan sa lovačkim sokolom i bodežom jer je zabilježeno da je učestvovao u mučkom ubistvu bosanskog velikaša Pavla Radenovića, na Parenoj poljani, za vrijeme kraljevskog lova. Kralj Tvrtko I je prikazan kako u ruci drži brod zato što je kao bosanski vladar osnovao pomorski grad Novi (Herceg Novi u Crnoj Gori) i formirao je bosansku mornaricu sa četiri velika broda, itd. Više detalja možete pronaći na ilustracijama u knjizi.

 

Avatar
Agora12
319 Posts
(Offline)
4
November 6, 2020 - 7:09 am
Koncept artist, ilustrator i animator Emir Durmišević autor je ilustrovane knjige “Kraljevi i kraljice Bosne”.
 

Kroz izložbu autor će na zanimljiv način posjetioce upoznati sa znamenitim vladarima Bosne – imat će priliku da kroz živote kraljeva i kraljica Bosne upoznaju istoriju ove zemlje i njenih vladara, saopšteno je iz ULUPUBiH-a.

Istorija srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva ispunjena je pričama o slavnim vladarima, kraljevima i kraljicama, čije su živote obilježili raskošna vjenčanja, srdačni i burni odnosi sa susjedima, veličanstveni turniri, lične tragedije, te ratovi i presudne bitke koji su u mnogim slučajevima mijenjali ne samo tok istorije Bosne i Balkana, već i Evrope u cjelini… Neki od tih kraljeva i kraljica bili su slavni i poznati daleko izvan granica Bosne.

“Na ilustracijama predstavljenim na ovoj izložbi publika će imati priliku da kroz živote kraljeva i kraljica Bosne upozna historiju ove zemlje i njenih vladara koji su ostavili neizbrisiv pečat na ovaj dio svijeta”, rekao je autor.

Image Enlarger

 

https://bhrt.ba/izlozba-kralje.....lupubih-2/

Avatar
Agora12
319 Posts
(Offline)
5
November 11, 2020 - 6:41 am

Da li smo zaboravili da smo nekad bili kraljevina i to moćna kraljevina? 

 

 

Avatar
Agora12
319 Posts
(Offline)
6
November 11, 2020 - 6:52 am

 Srednjovjekovni nadgrobni spomenici  bošnjačkih bogumila - katara 

 

Avatar
Agora12
319 Posts
(Offline)
7
November 11, 2020 - 7:31 am

Stećci - srednjevjekovni nadgrobni spomenici

Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici vezani za cijelo područje današnje Bosne i Hercegovine, te dijelove Srbije, Crne Gore i Hrvatske.

Na osnovu raspoloživih podataka može se tvrditi da se pojavljuju od druge polovine XII. stoljeća, da njihova prva faza traje i kroz XIII. stoljeće, da se intenzivno klešu i ukrašavaju u XIV. i XV. stoljeću. U XVI. stoljeću ova vrsta umjetnosti postupno nestaje.

Od 70.000 evidentiranih stećaka na 3300 lokaliteta, u Bosni i Hercegovini nalazi se oko 60000, u Hrvatskoj 4400, u Crnoj Gori oko 3500 i u Srbiji oko 4100. Osnovne grupe stećaka čine položeni i uspravni kameni monoliti.

Po zastupljenosti najbrojniju grupu čine sanduci, zatim ploče, a najmanji broj je sljemenjaka. Položeni spomenici predstavljaju primarnu formu stećaka i zastupljeni su na čitavom području njihova rasprostiranja. Među uspravnim kamenim monolitima raspoznaju se sljedeći tipovi: stela, stup (obelisk), krstača i nišan.

Među ukrasnim motivima na stećcima, uz njihov naglašeni simbolizam svojstven srednjovjekovnoj umjetnosti, raspoznaju se svjetovni, religiozni simboli i ostali ornamenti koji se međusobno prepliću i upotpunjuju.

Općenito uzevši ornamentika stećaka otkriva shvaćanja i osjećanja cijele jedne epohe, kako ljudi koji su sudjelovali u njihovoj izradi tako i pokojnika koji su tu našli svoja zadnja odredišta, po čijoj su želji – kako kažu pojedini natpisi – stećci i klesani.

Prema svjedočanstvima natpisa postoje sljedeći nazivi, koji se preklapaju i paralelno koriste za obilježavanje stećaka: „bilig“, „kâm (kamen)“, „zlamen“, „kuća“ i „vječni dom“. Nazivi ukorijenjeni u narodu su: „mramorje“, „mašeti“ „grčki grobovi“, „stare grobnice“, „kaursko groblje“, „divovsko kamenje“.

Najčešće korišten naziv u literaturi je stećak, čije ime dolazi od njegove glavne namjene da „stoji“ iznad groba kao spomenik. To je particip prezenta od glagola stajati - stojeći ili, kako se ranije govorilo „steći“.

Osnovne grupe stećaka su položeni i uspravni kameni monoliti. Među uspravnim kamenim monolitima raspoznaju se sljedeće varijante: stela, stup (obelisk), krstača i nišan. Spomenici ove vrste u većem broju nalaze se u sjeveroistočnoj Bosni (okolina Srebrenice i Zvornika), dok se u drugim predjelima Bosne i Hercegovine pojavljuju pojedinačno. Najveći broj stećaka pripada vrsti položenih monolita, koji se pojavljuju u tri forme: ploča, sanduk i sarkofag (sljemenjak).

Među pojedinačnim oblicima evidentirano je oko 40.000 sanduka, 13.000 ploča, 5500 sljemenjaka, 2500 stupova, 300 križeva te amorfnih oblika oko 300. Ukrašenih stećaka, odnosno stećaka s reljefima, evidentirano je preko 5000 primjeraka.

Po brojnosti stećaka prvo mjesto zauzimaju općine Nevesinje i Konjic sa 3000 do 4000 primjeraka. Nominirane nekropole sa stećcima su nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine i uživaju najveći stepen pravne zaštite osiguran odlukama o proglašenju nacionalnim spomenicima.

Uspostavljen je sistem za koordinaciju izrade plana upravljanja na čelu sa Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika, Ministarstvom civilnih poslova i Komisijom za saradnju BiH sa UNESCO-m, kao i nadležnim entitetskim ministarstvima kulture i zavodima za zaštitu kulturnog naslijeđa. U izradi plana upravljanja primijenjen je princip aktivnog učestvovanja (participatory approach) vladinih institucija nadležnih za upravljanje naslijeđem i općina na čijem se teritorijama nalaze nominirane nekropole sa stećcima.

Kao dio serijske transnacionalne nominacije, iz Bosne i Hercegovine su na Tentativnu listu UNESCO-a upisane sljedeće nekropole stećaka:

Geografska širina, dužina ili UTM koordinate:

  • NEKROPOLA SA STEĆCIMA RADIMLJA-Stolac, FBiH
    43° 5'31.97"N; 17°55'26.59"E
  • NEKROPOLA SA STEĆCIMA BISKUP- Konjic, FBiH
    43°29'43.71"N; 18° 7'30.23"E
  • NEKROPOLA SA STEĆCIMA KALUFI Nevesinje, RS
    43°18'42.16"N; 18°11'54.51"E
  • NEKROPOLA SA STEĆCIMA BORAK (HAN STJENIČKI PLATO) SELO BURATI-Rogatica, RS
    43°50'13.00"N; 18°53'4.05"E
  • NEKROPOLA SA STEĆCIMA MACULJE-Novi Travnik, FBiH
    44° 3'23.17"N; 17°40'37.18"E
  • NEKROPOLA SA STEĆCIMA DUGO POLJE – Jablanica, FBiH
    43°40'4.68"N; 17°32'40.61"E
  • NEKROPOLA SA STEĆCIMA GVOZNO-Kalinovik, RS
    43°33'27.60"N; 18°26'18.30"E
  • NEKROPOLA SA STEĆCIMA GREBNICE-BUNČIĆI U SELU RADMILOVIĆA DUBRAVA – Bileća, RS
    42°53'48.91"N; 18°26'58.04"E
  • NEKROPOLA SA STEĆCIMA BIJAČA – Ljubuški, FBiH
    43º 07,44.9' N; 17º 35,377' E
  • NEKROPOLA SA STEĆCIMA U OLOVCIMA KOD KLADNJA – Kladanj, FBiH
    44°17'15.47"N; 18°38'54.95"E
  • NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA LOKALITETU MRAMOR U MUSIĆIMA, Olovo, FBiH
    44° 6'14.66"N; 18°31'10.21"E
  • NEKROPOLA SA STEĆCIMA KUČARIN – DONJE POLJE KOD SELA ŽILIĆI, Goražde, FBiH
    43º 40' 59.66 N; 18º 45' 31.67" E
  • NEKROPOLA SA STEĆCIMA BOLJUNI, Stolac, FBiH
    43° 1'40.38" N; 17°52'29.36"E
  • NEKROPOLA SA STECCIMA UMOLJANI, Trnovo, FBiH
    43°39'18.50"N; 18°14'13.24"E
  • NEKROPOLE SA STEĆCIMA u LUBURIĆA POLJU, Sokolac, RS
    43°57'20.74"N; 18°50'27.52"E
  • NEKROPOLA SA STEĆCIMA POTKUK U BITUNJI, Berkovići, RS
    43° 6'35.86"N; 18° 7'44.24"E
  • NEKROPOLA SA STEĆCIMA U SELU BEČANI, Šekovići, RS
    44°19'40.09"N; 18°50'41.78"E
  • NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA LOKALITETU MRAMOR (CRKVINA) U VRBICI, Foča, RS
    43º 23' 24.99" N; 18º 56' 34.99" E
  • NEKROPOLA SA STEĆCIMA ČENGIĆA BARA, Kalinovik, RS
    43º 25' 14.83" N; 18º 24' 7.24" E
  • NEKROPOLE SA STEĆCIMA – RAVANJSKA VRATA, Kupres, FBIH
    43°51'47.91"N; 17°18'45.57"E

Preuzeto sa : http://unescobih.mcp.gov.ba/sp.....d=14274. 

Avatar
Agora12
319 Posts
(Offline)
8
November 11, 2020 - 7:40 am

Tri kilometra zapadno od Stoca, nadomak sela Paprati, smjestila se najpoznatija nekropola stećaka u Hercegovini – Radimlja

Ono što izdvaja ove stećke od bilo kojih drugih jeste raznovrsnost oblika, prisutnost različitih motiva, bogatstvo reljefnih dekoracija i visok umjetnički kvalitet izrade. Vozeći se cestom Čapljina–Stolac ne možete a da sa desne strane ne primijetite polje puno bijelih pravilnih oblika, a upravo to je ovaj nevjerovatni turistički lokalitet.

Kompleks nekropole Radimlja, sastoji se od 133 stećka, od kojih je 63 ukrašeno. Zanimljivo je da njih oko 30 % ih ima oblik ploče, 25 % oblik sanduka i 25 % sanduka s podnožje.

 

Ste%C4%87ci-u-Bosni-i-Hercegovini.jpgImage Enlarger

Motivi koji se danas mogu pronaći na stećcima, variraju i prezežno su to krstovi raznih oblika, figure životinja i čovjeka, kao i određeni motivi iz lova. Ipak,  vjerovatno najpoznatiji stećak i zaštitni znak ove nekropole je muška figura sa uzdignutom rukom i velikom šakom i prstima, koja kao da govori putniku da će u ovom tvrdom i kršnom hercegovačkom kraju naići na gostoljubive i prijateljski raspoložene ljude.

Radimlja steći su dana 5.11.2002. godine proglašaveni nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Avatar
Agora12
319 Posts
(Offline)
9
November 12, 2020 - 8:20 am

Bosanski vitezovi kao ponos Bosne

Srednji vijek je doba kraljeva, prinčeva, princeza, dvoraca, viteških turnira, trubadura, i života u kojem je svako zauzimao mjesto koje mu je pripadalo po rođenju i staleškoj pripadnosti. U tome su vitezovi imali poseban značaj jer su predstavljali silu od koje je ovisio ugled, moć i opstanak njihovog vladara i zemlje kojoj su pripadali.

To je sve imala i srednjovjekovna Bosna o čemu govore brojna spomenička građa.

Svaki mladi bosanski feudalac je po rođenju bio predodređen da bude vitez. Već od osme godine života započinjala je duga mukotrpna obuka koja je imala cilj da se dotični već od dječje dobi privikne na tegobe, da se obuči u rukovanju oružjem, ratnim vještinama i da svim i svačim brani čast i ugled svoje porodice, vladara i domovine kojoj pripada.

Uz tjelesnu i vojnu obuku budući vitezovi su obučavani i u muzici, pjevanju te lijepom ponašanju. Bio je običaj da se obuka odvija daleko od očinskog doma, obično na dvoru drugog feudalca, a na njegovo mjesto bi došao njegov vršnjak sa drugog dvora, kako bi u tuđoj sredini režim odgoja bio stroži. Tek tako obučen mladi feudalac, nakon dugog niza godina, stjecao je uvjete da uđe u red vitezova.

 To je bio veliki događaj i obavljao se svečano u prisustvu njegovih najbližih i uzvanika. U nekim prilikama svečani čin obavljao je vladar, tako što bi klečećeg novaka pljoštimice dotaknuo mačem po ramenu. Inače je to činio neki stari, ugledni i proslavljeni vitez, starješina viteškog reda, tzv. meštar. Po proglašenju, mladi vitez je dobijao vitešku opremu i štitonošu koji je postajao njegov vjerni pratilac za čitav život.

Vitez je morao voditi strogo računa o svom ponašanju i postupcima. Postojala su pravila (kodeks) viteškog ponašanja. U ratu, tokom borbe ili u dvoboju, znalo se šta je dozvoljeno a šta nije. Slabijeg od sebe morao je štititi a jačeg poštivati. Glas o hrabrom i nepobjedivom vitezu širila se daleko, često i po drugim zemljama. O takvim su pjevane pjesme i ispredale se priče.

 

Kako je Bosna bila stalno napadana od znanih i neznanih neprijatelja, da bi opstala, morala je sve podrediti odbrani. U njoj je kao malo gdje sve stanovništvo bilo uključeno u odbranu. U tome su se posebno isticali pripadnici gornjeg društvenog sloja, to jest feudalci. Vojevanje bosanskih feudalaca je bio dio njihovog života. Borbena iskustva su se stjecala na bojnim poljima. Vojni zanat je nasljeđivao sin od oca, unuk od djeda.

Ponos Bosne

U Bosni je sve bilo u znaku oružja i vojevanja. O tome svjedoče brojni ratnički prizori na stećcima, na kojima su prikazani dvoboji, turniri, razno oružje i dr.

Bosna je imala vojsku s kojom je malo koja strana mogla izići nakraj. Udarnu snagu činili su upravo njeni nadaleko poznati vitezovi. Oni su bili ponos i jamstvo opstanka Bosne i njenih Bošnjana. Braneći se stoljećima izrasli su u vrle ratnike i izgradili su kult borbenosti od kojeg su strepili svi koji su s njima dolazili u dodir. Bili su strah i trepet, kako na bojnim poljima, tako i na viteškim turnirima. Vojska sastavljena od takvih junaka bila je dika i ponos Bosne i njenog naroda.

Šta je značila za zemlju i narod, i šta je sve čilila da da ih zaštiti, govori podatak da je njen zvanični naziv glasio “Slavna bosanska vojska” dok se u svakodnevnici za nju govorilo “Slavna naša vojska”. O toj i takvoj vojsci, njenim vitezovima, narodu i zemlji iz koje su ponikli, govore brojni dokumenti. Svi ih opisuju kao izuzetno hrabre, borbene i plemenite. Ljetopisci su zabilježili da su bosanski vitezovi svojom pojavom kod stranaca izazivali koliko radoznalost i divljenje toliko i strah.

Jedan poljski ljetopisac opisuje njihovo učešće na turniru kojeg je 1412. godine u Budimu priredio madžarski kralj Sigismund. Na njemu se okupilo 1500 vitezova sa 3000 štitonoša iz dvanaest zemalja, da se odmjere u snazi i borbenim vještinama. Bosanski vitezovi su svima pali za oko. Ljetopisac ih opisuje kao krupne, okretne, neustrašive, vične svakom oružju, i kaže da im u borbi među tolikim vitezovima nije bilo ravnih.

Iz pisanih vrela zna se da su među tim vitezovima, između ostalih, bili vojvoda Sandalj Hranić i Hrvoje Vukčić, predvođeni svojim kraljem Ostojom. Može se zamisliti kakvi su tek bili u bojnim okršajima kad su branili svoju Bosnu. A bili su strašni, i to toliko da se nerijetko dešavalo da neprijateljska vojska napusti bojno polje već kad bi se izdaleka začula huka i buka s kojom se približavala bosanska vojska.

Izgled bosanskih vitezova

Bosanske vitezove su opisivali i suvremenici. U izvještaju talijanskog analiste Galeotta, koji spominje posjetu kralja Ladislava Napuljskog Zadru, navodi se da je na dočeku bilo brojno plemstvo pristiglo sa raznih strana, među kojima i mnogi bosanski plemići predvođeni velikim vojvodom Hrvojem Vukčićem. U izvještaju se između ostaloga za njih kaže: „To su ljudi koji tijelom nadmašuju sve što sam ikada vidio“.

Jedan prsten pronađen u grobnici u Arnautovićima kod Visokog ima promjer 3 cm. Može se zamisliti kolika je bila ruka koja ga je nosila. Naprijed je navedeno šta su o njihovom izgledu pisali talijanski historičar Farlati i poljski Dlugoš. Kada je talijanski vojskovođa Broglio da Lavelo sreo na ušću Neretve kralja Tomaša zabilježio je: „Ne sjećam se da sam vidio ljepšega gospodina i plemenitijeg izgleda. Čak prevazilazi presvjetlog kneza Frederika“.

Jedan podatak koji se odnosi na kraljicu Katarinu za boravka u izbjeglištvu, opisuje dostojantsven izgled njenih dvorjanika (plemića i plemkinja), pa se kaže da imaju plave kose duge do ramena.

Dubrovački historičar Orbini za njih je zapisao: „Bošnjani su vrli ratnici ali nesložni između sebe“.

Zanimljiv je izvještaj dubrovačkih izaslanika koji iz Bosne pišu svojoj Vladi s kakvim sjajem i pratnjom je 1446. godine došao herceg Stjepan Vukčić na kraljevski dvor u Milodražu kod Kiseljaka, i s kakvim ceremonijalom je bio primljen.

Može se zamisliti kako su izgledale bosanske plemkinje i plemići kad su išli u pohode na strane dvorove, na sabore, svadbe i druge skupove. One, bučene u zlatom protkane haljine, okićene skupocjenim nakitom ukrašen biserima i draguljima, praćene svojim očevima ili muževima, a oni obučeni isto tako u skupocjene odore, opasani sjajnim oružjem, k tome, još stasiti i lijepi, nije čudo da su svima gdje se pojaviljivali zapadali za oko.

Podvig Kulina bana

Bosanski vitezovi su zbog svoje snage, neustrašivosti i kao pouzdani, bili visoko cijenjeni i izvan zemlje. Zabilježen je podvig koji se veže za Kulina bana iz 12.stoljeća, kada je u bitci sa bizantskom vojskom na rijeci Tari stupio u dvoboj s bizantskim carem naočigled obje vojske, kojom prilikom ga je mačem udario tako snažno po licu da se ovome usjekla kaciga u meso.

Već je u 14. stoljeću na mnogim evropskim dvorovima bilo prestižno imati stražu sastavljenu od Bosanaca. Bosanski gardisti su 1361. godine posvjedočeni na dvoru Hermana I Celjskog u Štajerskoj. Često se spominju u okršajima koji su u to doba vođeni u tom dijelu Evrope (Austrija i Slovenija).

 

Zabilježen je slučaj kada je u sukobu između celjskih grofova i Habsburgovaca stradao izvjesni zapovjednik Dirnbach. Njega je u okršaju neki Bosanac (gardista) naprosto iskasapio i razmrskao mu lice. Zna se da su i mletački duždovi imali Bosance u svojoj gardi.

U nekim slučajevima u natpisu na stećku doslovno se kaže da tu leži taj i taj vitez, pa tako na stećku iz Bujakovine stoji: “… počten vitez, ovdi jadan dojde…”, a na jednom drugom stećku: “ ase (ovdje) leži Tvrdiša Banović, dobri vitez…” , dok na jednom stoji “ovdje legoh braneći Bosnu” itd.

srednjovjekovna bosnaImage Enlarger

 

Autor: Prof. Enver Imamović

 

Preuzeto sa : https://dijak.online/bosanski-.....nos-bosne/

 

Avatar
Agora12
319 Posts
(Offline)
10
November 16, 2020 - 9:09 am

Doba velike Bosne

 

Velike promjene vezane za granice bosanskog primorja zbile su se u vrijeme vladavine Stjepanovog nasljednika moćnog kralja Tvrtka I (1353-1391). On je, uspješnim osvajanjima i trezvenom politikom od Bosne stvorio prvorazrednu državu i velesilu koja je kroz duže razdoblje predstavljala nezaobilazan politički faktor u odnosima među državama ovog dijela Evrope. Prvi korak mu je bio da trajno osigura obalu od Dubrovnika do Boke Kotorske od stranih nasrtaja. U tu svrhu je na ulazu u Boku Kotorsku podigao grad s tvrđavom nazvavši ga Novi (današnji Herceg Novi), koji je trebalo da postane glavna luka i tržište soli za taj dio bosanske države.

Potom je prodro u gornje Podrinje i Polimlje pa je bosanskoj državi pripojio oblasti sve do Sjenice i Prijepolja u Srbiji. U bosanske ruke je došlo i Mileševo sa grobom Sv. Save, a u današnjoj Crnoj Gori oblasti do iza Nikšića i Kotora. Tako je osigurao Bosnu od nasrtaje s te strane za duže vrijeme.
Nakon tih uspjeha s vojskom je krenuo na zapad i osvajao je redom dijelove Hrvatske i Dalmacije sve do rijeke Zrmanje poviše Zadra, da Bosnu osigura i s te strane. Tako je Tvrtko uspostavio granice bosanskog kraljevstva koje su se sterale od Novigrada i Zrmanje na zapadu (bez grada Zadra), do Prijepolja, Sjenice, Nikšića i Kotora na istoku (bez grada Dubrovnika), a onda od rijeke Save na sjeveru, do otoka Korčule, Hvara i Brača na jugu, jer su u posjed bosanske države došli ti dalmatinski otoci. Na taj način dobar dio jadranske obale našao se u granicama bosanske države. To je razdoblje tzv. “Velike Bosne”, kojoj je jedino njoj u srednjem vijeku pošlo za rukom da barem za neko vrijeme ujedini znatne dijelove južnoslavenskih zemalja u jednu državu. Njegova kraljevska titula tog vremena glasila je: “Kralj Srbije, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja”. To je moć kakvu Bosna nije imala nikada prije a ni poslije. I to je razlog da je, kako on tako i njegov predak ban Kulin, na srcu svim Bosancima, iliti Bošnjacima, potomcima nekadašnjih njihovih Bošnjana.

Bosanska flota sa admiralom na čelu

Kao pomorska zemlja Bosna je morala imati i odgovarajuću flotu, kako je to bilo već u 10. stoljeću u oba humskog kneza Viševića. Dio brodova je sagrađen u vlastitim brodogradilištima (Brštanik na ušću Neretve i u Kotoru), a dio je nabavljen u Veneciji. Za admirala je postavljen Mlečanin Nikola Basejo, pa su se svakodnevno sretali brodovi na kojima se vihorila bosanska zastava sa zlatnim ljiljanima. Iz arhivske građe saznajemo da je bosanska flota bila naoruža topovima, a da se na “vitkoj kraljevskoj galiji” nalazio top kojem je posada od milja dala ime “Soko” (Falconus).
To je bilo doba najvećeg kulturnog, privrednog i političkog uspona srednjovjekovne bosanske države. Za prijateljstvo kralja Tvrtka otimaju se brojni evropski dvorovi, a kako je bio još neoženjen, mnogi kraljevi mu za ženu nude svoje kćeri. Na koncu se odlučio za prelijepu bugarsku princezu Doroteju. Mletačka Republika mu iskazuje čast na taj način što ga je s čitavom njegovom porodicom upisala u zlatnu knjigu svojih počasnih građana.

Bez kralja Tvrtka i njegove vojske nije mogao proći ni najkrupniji događaj koji se veže za srpsku hostoriju, a to je Kosovski boj. Tvrtko je morao u njemu učestvovati iz više razloga Prvo, knez Lazar ga je pozvao da mu pruži “bratsku” pomoć. Drugo, Tvrtko je “de iure” bio gospodar Srbije, to jest njen zakoniti kralj, pa je po toj osnovi morao braniti “svoje” teritorije. Trece, kao mudar državnik znao je, ako padne Srbija, iza nje je na redu Bosna, i četvrto, kao vladar najmoćnije balkanske države nije mogao dopustiti da se bez njega dešavaju tako krupne stvari uz njegove granice. Sa hrvatskog ratišta povukao je dio vojske i uputio je na Kosovo. Povjerio ju je svome najiskusnijem vojskovođi, vojvodi Vlatku Vukoviću, koji je s Turcima od ranije imao veliko bojno iskustvo.

Prema ugledu, snazi i brojnosti vojske, Lazar joj je povjerio najosjetljivije mjesti u bojnom poretku – lijevo krilo. Ono što se tada desilo, historiji je znano. Od čitave vojske jedino je bosanska na svome krilu uspjeli izvojevati sjajnu pobjedu. Bosanski vojvoda je odmah sa bojnog polja poslao radosnu vijest svome kralju, a ovaj ju je dalje proslijedio u Evropu. Pokazalo se, međutim, da bosanska vojska nije mogla sama riješiti bitku i Kosovo je u crno zavilo Srbiju. Po srpskoj priči, do poraza je došlo zbog izdaje Vuka Brankovića. Bilo kako bilo, uspjeh bosanske vojske na Kosov je je još više u Evropi podigao ugled kralja Tvrtka i njegove Bosne.

Pokušaj rasturanja Bosne

Čim je nestalo kralja Tvrtka (1391. godine), mnogi su digli glavu i počeli ponovo pružati ruke prema Bosni. I Dubrovčani su aktivirali svoje stare težnje da prošire svoj teritorij na račun bosanske države. Ovaj put im je u prvom planu bila plodna župa Konavli, s dijelom obale sve do Sutorine kod Boke Kotorske. Nisu se usudili to zatražiti od središnje vlasti, kralja i sabora bosanskih velmoža, nego su počeli šurovati s oblasnim gospodarima tog dijela bosanske teritorije – braćom Sankovićima. Ovi su se nakon Tvrtkove smrti toliko osilili da su sve radili na svoju ruku, pa su za bagatelnu cijenu prodali, odnosno ustupili, traženi dio primorja. O tome su im 15. aprila 1391. godine izdali čak i povelju, ne obazirući se na to što prodaju dio državne teritorije, bez znanja i pristanka bosanskog stanka – skupštine bosanskog plemstva i kralja.

Kad su u Bosni saznali za tu drskost, kralj Dabiša je odmah sazvao stanak na kojem su prisutni zvanično upoznati s pokušajem rasturanja njihove države. To je izazvalo strašno ogorčenje i najoštriju osudu. Donesena je odluka da se otuđeno silom vrati, a vinovnici tog zlodjela da se primjereno kazne. Za izvršioce te odluke određeni su vojvoda Vlatko Vuković, zname¬niti tadašnji junak, i knez Pavle Radenović. Ovi su poveli vojsku i u najkraćem roku su izvršili zadatak. Razbijači Bosne, braća Radič i Bjeljak, uhvaćeni su i bačeni u tamnicu, gdje su godinama truhnuli. Stariji Radič je još k tome bio oslijepljen.

Dio po dio

Razvoj političke situacije u ovom dijelu Evrope išao je u narednom razdoblju sve više na štetu Bosanskog Kraljevstva i njenih granica, pogotovo u dijelovima primorja. Ugarska je do tada već stoljećima bila gospodar Hrvatske pa je uvijek smatrala da njoj pripada najveći dio abale. Godine 1394. zvanično je zatražila od kralja Dabiše da joj ustupi one dijelove Hrvatske i Dalmicije koje je svojevremeno bosanskoj državi osvajanjima priključio kralj Tvrtko. Iako je Dabiša bio prisiljen udovoljiti ugarskim zahtjevima, ipak te oblasti nisu trajno izgubljene za Bosnu. Ustvari, izgubljeno je samo primorje od rijeke Zrnanje do rijeke Cetine koje je Tvrtko priključio Bosni kao osvojeni, tuđi teritorij, dok je obala od Cetine do Neretve sa zaleđem, kao historijski integralni dio bosanske zemlje, zadržan do pred sami pad Bosne pod Turke.

Za sve to vrijeme Dubrovčani su na svoj način radili da se dočepaju još kojeg dijela bosanskog primorja. Slijedeći korak im je bio da dobiju tzv. Slansko primorje (obala od Pelješca do Dubrovnika). Ocijenili su da im se za to dobra prilika ukazala kad je nakon smrti kralja Dabiše na prijestolje došla kraljica Jelena Gruba (1395 – 1398), udova kralja Dabiše. Računali su na žensku slabost pa su krenuli u akciju. Angažirali su i ugarski dvor da utječe na kraljicu, ali je uspjeh izostao. Sa istom molbom su nekoliko godina kasnije izišli pred kralja Ostoju koji je naslijedio kraljicu Grubu.
Nije dovoljno rasvijetljeno kako se to zbilo, ali je ovaj zaista udovoljio molbama Dubrovčana. Poveljom od 15. januara 1399. godine kralj im je ustupio traženi dio obale, to jest Slansko primorje (“zemlje od Kurila do Stona”), sa svim okolnim selima, kmetima i dr. Da je ta odluka sa bosanske strane donesena pod neobičnim okolnostima, svjedoči podatak da se nekoliko godina kasnije kralj Ostoja pokajao, pa je sa svoje strane poništio ugovor, uz prateće obrazloženje, što je kod Dubrovčana izazvalo strašno negodovanje.

Isti slučaj je bio sa dijelom obale od Neretve do Cetine, koji je, svojevremeno, kralj Dabiša trebao ustupiti Madžarima. Veliki vojvoda bosanski Hrvoje Vukčić je bez obzira na to, čvrsto držao u svojim rukama taj dio primorja, odbijajući sve zahtjeve da ih izruči Madžarima. Nakon njegove smrti, u tome je isto tako bio odlučan i ustrajan njegov nasljednik, veliki vojvoda Stjepan Vukčić. Ta dva vrla bosanska junaka i najutjecajnije ličnosti Bosanskog Kraljevstva kroz duže razdoblje, najupornije su branili upravo najistureni¬ja, a time i najugroženija područja državnih granica – ona koja su se sterala prema Hrvatskoj koje su bile pod Mletačkom Republikom i Madžarima. Granice na jugoistoku zemlje opet su počeli ugrožavati Srbi, a onda su se pojavili i Turci. Počev od 15. stoljeća Bosna je sve upornije morala braniti svoju obalu i bila joj je u prvom plano njene vanjske politike.

Bosna sve dalje od mora

Po smrti vojvode Sandalja Hranića, nepokolebljivog čuvara bosanskih interesa u primorju, s istom odlučnošću nastavio je borbu njegov nasljednik, bratić veliki vojvoda Stjepan Vukčić, gospodar Huma. Raščistivši situaciju oko Konavala i primorja sve do Boke Kotorske (u bosansku korist), s vojskom je krenuo na zapad s namjerom da učvrsti bosansku vlast na dijelu obale do Cetine. Pošlo mu je za rukom da uspostavi onakvo stanje kakvo je bilo ranije. Ipak, političke okolnosti su sada bile uveliko drugačije. Mletačka Republika je 1409. godine kupovinom Dalmacije od kralja Ladi¬slava Napuljskog za 100.000 dukata, a onda dodatnim akcijama iz 1420. godine, postala konačni gospodar dijela obale od rijeke Cetine do Neretve. Sada je Bosansko Kraljevstvo dobilo ozbiljnog suparnika i pretendenta za Dalmaciju. Zbog sve većeg turskog pritiska, a i unutarnjih smutnji, Bosna je gubila bitku sa Venecijom, pa je 1452. godine definitivno vojnom silom izgubila obalu od Neretve do Cetine sa dubokim zaleđem. Time je i taj dio teritorije trajno otuđen od bosanske države.

Dio obale od Neretve do Boke Kotorske (izuzimajući Pelješac koji je Dubrovčanima prodao 1333. godine ban Stjepan II, i grad Dubrovnik), zateklo je kao bosanski teritorij i tursko osvajanje Bosne, što je veoma bitno za sagledavanje historije bosanskog primorja. Turci su po osvajanju Bosne imali u planu da osvoje sve oblasti prema na zapadu koje su bile u stavu Bosanskog kraljevstva, u čemu su i uspjeli. Od osvojenih oblasti uspostavili su Kliški sandžak u koji su ulazili Klis, Drniš, Imotski, Vrlika, Cetina i druga tamošnja mjesta. Od tada sve do konca 17. stoljeća vođeni su nebrojeni ratovi između Turske s jedne strane, i Mletačke Republike i Austrije druge strane. Mir potpisan u Sremskim Karlovcima između zaračenih strana 1699. godine po završetku Velikog bečkog rata u kojem je Turska doživjela veliki poraz i izgubila mnoge teritorije, najviše je išao na štetu Bosne i njenih granica. Članom 9. ugovora izvršena je i korekcija granice u dijelu obale između Dubrovnika i Hecgeg Novog. Taj dio primorja dobila je Mletačka Republika. Usspostavljene su dvije enklave sjeverno i južno od Dubrvnika kojima su Bosni ostavljeni izlazi na more. To su enklave Neum i Sutorina. Ova posljednja je definitivno izgubljen za Bosnu i Hercegovinu prije bekoliko godina odlukom Vlade BiH, a na zahtjev Crne Gore. Ostala je enklava Neum, u dužini 20-tak kilometara, i to je sve što je preostalo od nekadašnjeg bosanskog primorja iz doba srednjovjekovne bosanske države.

Autor: Enver Imamović “KADA I KAKO JE BOSNA OSTALA
BEZ SVOG PRIMORJA”

Avatar
Agora12
319 Posts
(Offline)
11
November 16, 2020 - 9:19 am

Grad koji je sagradio Tvrtko I sa Bosancima u Konavlima

 

Grad koji je sagradio Tvrtko I sa Bosancima u KonavlimaImage Enlarger

Jedna od pretpostavki je da su ga sagradili Bosanci, tj. Tvrtko I poslije zauzimanja Konavala 1377. godine.

-Područje Konavala, takozvani “misir Dalmacije”, nalazi se između Dubrovnika i Herceg Novog i današnji je najjužniji dio Republike Hrvatske. Sa mora je štite oštre i teže pristupačne obale, dok unutrašnjost predstavlja uzdužan plodan pojas, prostrt do hercegovačkih grebena.

Konavle je pod bosanskom vlašću bilo oko pola stoljeća, stečeno je 1377, a prodato Dubrovčanima u dva navrata, jedan dio posjeda 1419, a drugi 1426. godine. Poznato je po pokušaju kupoprodaje između Sankovića i Dubrovčana, 1391. godine, a koji je rezultirao podjelom područja među Kosačama i Pavlovićima, te po dva rata Dubrovčana sa vojvodom Radoslavom Pavlovićem (1430. – 1432.) i hercegom Stjepanom Vukčićem Kosačom (1451. – 1454.) koji su proizišli iz izvršenih prodaja dvaju dijelova ovih vlastelinskih rodova.

Najvažnije strateške tačke u Konavlima u srednjem vijeku bile su tvrđava Soko, naselja Obod, Ljuta, Uskoplje i brojna druga, te ruine starog Epidaura, Civitate Veteri tj. grad Cavtat.

Po mnogima, konavoska tvrđava Sokol prvi put se spominje u izvorima tek 1391. godine. U povelji župana Beljaka i vojvode Radiča Sankovića navodi se da oni ustupaju Dubrovčanima “župu konavaljsku i zj Doljnomj goromj i gradj Sokolj koi e u noi”. Kao istaknuto utvrđeno mjesto u Konavlima, ono je svakako imalo i veću i značajniju starost nego što to pokazuje ovaj podatak i nego li se to pretpostavlja.

Jedna od pretpostavki je da su ga sagradili Bosanci, tj. Tvrtko I poslije zauzimanja Konavala 1377. godine. Međutim, Tvrtkova jadranska politika pomno je praćena u Dubrovniku i da je ova pretpostavka tačna, zasigurno bi imala i adekvatnog traga u izvorima. Traga u izvorima ima u drugom smjeru. U svome čuvenom radu o humsko-trebinjskoj vlasteli Mihailo Dinić je prezentirao podatak koji govori o Dubravcu, kastelanu Sokola koji je izvršio pljačku u Konavlima 1373. godine. Time smo pred prvim spomenom Sokola u vremenu kada Konavle nisu još bile pod bosanskom vlašću i svakako da Sokol treba podrazumijevati i u ranijim vremenima.

Tvrđava Soko nalazi se u dužinskoj sredini Konavala, u blizini sela Mrcine i Dunave. Smještena je u podnožju planinske kose Završje, na kamenoj zaravni sa okomitim bočnim stranama koje se dižu nad ostalim terenom i do 30 metara visine. Sama klisura prirodna je tvrđava, prilično nepristupačna i pogodna za odbranu. Osnova utvrde je nepravilna, prati teren sa zidovima u vidu raširene lepeze. Na sjeverenoj strani je citadela široka oko 14 metara, a u sredini je prostor širok oko 20 metara. Osim zidova, utvrda je imala i više kula i osmatračnicu. Soko dominira konavoskim poljem i putevima koji iz Hercegovine silaze u Konavle. Očito je da je takvu predispoziciju imalo i u ranom srednjem vijeku s obzirom da šire područje baštini elemente zasebne slavenske zemlje.

Od 1391. godine kao i čitavo Konavle i tvrđava Soko je bila podijeljena između vlastele Pavlovića i Kosača. Obje porodice imale su svoje župane kao administrativne organe vlasti u čitavoj župi Konavli, a grad Soko su zajednički držali putem dvojice knezova koji su bili kastelani Sokola. Maja 1420. godine u jednom ćirilskom dokumentu izrijekom se ističe podijeljenost grada Sokola među Pavlovićima i Kosačama: “i grad Sokolj u Konavlah koga grad bila a polovica kneza Pavla potom sina mu vojvode Petra a polovca rečenoga gospodina vojvode Sandalâ”.

Decembra 1420. godine spomenut je izvjesni Ivan kao čovjek vojvode Sandalja Hranića Kosače koji je u njegovo ime bio u Sokolu. Februara 1422. godine spomenut je Sandaljev knez Radič. Navođen više puta samo imenom, aprila 1422. godine kao knez u Sokolu i čovjek vojvode Radoslava Pavlovića, spomenut je Branko Priterčenović. Zajedno s njim spomenuto je još 17 njegovih ljudi, od kojih neki žive u blizini tvrđave (qui stant prope castrum Socho), a među kojima je i Radonja, koji je naveden kao čuvar vrata grada Sokola (custos porte castri predicti).

Kao kastelani Sokola, zajedno su, septembra 1422. godine, spomenuti Radič Pićević (Pikijević) i Branko. To su dvojica ranije pominjanih upravitelja Sokola od dvojice bosanskih vlastelina. Pored knezova (castelanus), oni koji se nalaze u blizini tvrđave (qui stant prope castrum Socho) i čuvara vrata (custos) izvori na specifičan način, ali sasvim jasno navode stanovnike Sokola i njegove okoline. Jedne prilike je tvrđavska posada nazvana “junacima”, baš kao i osnovna vojna snaga dubrovačkog kneza u Konavlima, smještena u naselju Ljuta, koja se spominje u istom kontekstu, a okolno stanovništvo “seljanima” kao njihovim ljudima. Druge prilike posada je nazvana “gradskim junacima” a okolno stanovništvo nazvano je “junacima od sela koji su pri gradu”. Na jednom mjestu ista ta tvrđavska posada nazvana je “gradštacima”.

Specifična posjedovna struktura u Konavlima, u kojima su posjedi dvojice velmoža bili izmješani, dovela je u vrijeme sukoba ovih porodica i do promjena u strukturi vlasti nad Konavlima. Poslije smrti kneza Pavla Radinovića, njegovi nasljednici su optuživali vojvodu Sandalja Hranića za smrt oca i u otvorenom sukobu preoteli vlast nad Konavlima 1416.–1417. godine. Kada se uz pomoć Osmanlija vojvoda Sandalj oporavio, tokom 1418. godine povratio je svoj posjed u Konavlima.

U vremenu prevlasti Pavlovića nad Konavlima, pratimo kako je Petar Pavlović gradio zdenac za vodu na Sokolu. U ime vojvode Petra, ugovor o gradnji zdenca sa majstorom Antonijem i njegovim sinom, sklopio je dubrovački plemić Ivan Crijević u drugoj polovini augusta 1417. godine. Uz cijenu od 30 dukata, ugovor je predviđao izradu ‘cisterne’ koja bi izdržavala predviđenu funkciju, tj. zadržavala vodu, a u slučaju potrebe i da je majstori poprave dok ne bi bila u takvoj potrebnoj funkciji. Majstori su polovinu novca dobili odmah, a druga polovina isplaćivana im je poslije završenog posla, oktobra i novembra 1417. godine.

Gradnja zdenca za vojvodu Petra spomenuta je juna 1419. godine u istrazi protiv zastupnika Ivana Crijevića. Prema navedenom, majstor za gradnju zdenca išao je u Konavle zajedno sa Ivanom Crijevićem i čuvenim dubrovačkim trgovcem Petrom Primovićem. Dodatno, dat je iskaz da je i sam Ivan Crijević pomagao potiskivanje Sandalja Hranića iz Konavala. Očito je gradnjom zdenca Petar Pavlović računao i na trajniju svoju prevlast nad Konavlima i gradom Sokolom, no Sandalj je povratio svoju vlast u Konavle i u grad Sokol.

Prodaja dijela Konavala Dubrovčanima, koju je izvršio Sandalj Hranić, 1419. godine, proizvela je jaku zategnutost između Dubrovčana i ljudi Radoslava Pavlovića. Izmješani posjed značio je potencijalnu opasnost za nove vlasnike, a sudbina Sokola dobila je specifičnu poziciju s obzirom da je vojvoda Sandalj Dubrovčanima prodao i svoj dio grada, no dubrovački knez, imenovan za Konavle stanovao je u naselju Ljuta. Na jednom mjestu pratimo kako je problem aktualnog dvovlašća u Sokolu podrazumijevao i opcije rušenja dubrovačkog dijela grada kao i pregrađivanje unutar grada. Svjesni opasnosti, Dubrovčani ipak nisu htjeli da dijele vlast u Sokolu.

Njihove inicijative za razrješenje pitanja Sokola išle su preko vojvode Sandalja Hranića. U cjelini situacija je razriješena tek početkom 1423. godine, kada je šira diplomatska misija, u kojoj su presudnu ulogu imale Osmanlije, rezultirala predajom čitavog grada Sokola Dubrovčanima. Time su Dubrovčani ostvarili onu potrebnu prevlast nad glavnim vojnim i strateškim centrom u Konavlima kako bi započeli podjelu kupljenog dijela, bez obzira što još nisu bili kupili dio posjeda vojvode Radoslava Pavlovića.

Već tokom 1423., Dubrovčani utvrđuju svoju tvrđavu Sokol, a i kasnije se prate njihovi potezi, kojim su Soko inkorporirali u svoj sistem upravne i vojne organizacije. Smatra se da je grad napušten poslije 1672. godine.

Juna 1423. godine spomenut je prostor ispod grada (“sotto Sochol in Canale”), kao mjesto dogovaranja. To ne ukazuje na aktivnije podgrađe kakva pratimo po Bosni (Podvisoki, Potkreševo, ili kakav je recimo pivski Podsokol). Podsokol se spominje i u doba dubrovačke vlasti. Tako je juna 1488. spomenut posjed u Podsokolu u Konavlima, a februara 1494. godine spomenuti su Radonja Ljubić i njegov sin Stjepan iz Pod Sokola u Konavlima (“de Canali de sub Socol”), što upućuje na konačan zaključak da je podnožje Sokola bilo naseljeno i da je egzistiralo manje naselje, no i da ono nije istaknuto kao privredna sredina poput brojnih u Bosni.

U povelji Fridriha III. za Stjepana Vukčića iz 1448. godine, tvrđava Soko u Konavlima navedena je da se nalazi u njegovom posjedu. To ne može biti tačno, ali je poznato kako se tamo našla u nabrajanju Stjepanovih posjeda. S obzirom da su ovom poveljom potvrđivane ranije povelje ugarskih vladara, Žigmunda za Sandalja Hranića i Alberta za Stjepana Vukčića, navedeno predstavlja odraz ranijeg vremena, svakako od prije 1419. i 1423. godine, od kada Kosače više nisu posjedovale ni Konavle ni tvrđavu Sokol.

Preuzeto sa : https://dijak.online/grad-koji.....avlima/. 

 

 

Avatar
Agora12
319 Posts
(Offline)
12
March 4, 2021 - 6:57 am

Film o bosanskom vitezu potraga za izgubljenim identitetom (VIDEO)

 

SARAJEVO, 4. marta (FENA) - Reditelj i scenarist Tarik Hodžić i producent Adnan Ćuhara, koji su zajedno radili na filmu "Scream for me Sarajevo", objavili su ove sedmice teaser za njihov novi film "Bosanski vitez" urađen u produkciji Prime Time i Udruženja Concept Media.

Na taj način simbolično su svim građanima Bosne i Hercegovine čestitali 1. mart - Dan nezavisnosti.
Kako je Hodžić kazao za Fenu, ekipa na filmu radi već dvije godine, a počelo je kao projekat Udruženja Concept Media i proširen je saradnjom s Prime Time, a Federalna televizija uključila se kao partner projekta.
Zbog pandemije koronavirusa, napominje Hodžić, usporena je produkcija filma i brojne aktivnosti koje su trebale biti realizirane poput snimanja u nekoliko gradova u svijetu - Istanbulu, Vatikanu, Beču, Budimpešti i Londonu te Sjedinjenim Američkim Državama.
Snimanje je predstavljalo veliko putovanje za cijelu ekipu, a sve što rade počelo je kao ljubav prema srednjovjekovnoj Bosni, naglašava Hodžić koji kaže da ukoliko ove godine uspiju završiti cijeli proces snimanja filma, premijera bi mogla biti zabilježena 2022. godine.
Hodžić kaže da je Seada Delića, osobu čiji je hobi da se sačuva bosanska tradicija i zbog kojeg je odlučeno snimati taj dokumentarni film, upoznao na Sarajevo Film Festivalu kada je prikazan "Scream for me Sarajevo", potom su se družili nekoliko godina i pravili fotografije.
- Nakon jednog snimanja fotografija u Srebreniku rodila se ideja da napravimo film o bosanskom vitezu - istaknuo je Hodžić.
Režiser kaže da ga je oduvijek zanimala historija Bosne i Hercegovine i carstva koja su je osvajala, gledajući historijske filmove shvatio je da BiH ima sve to budući da je nekada i ona bila kraljevina.
- Mi smo na pola puta tek. Neke od sagovornika koji govore o historiji BiH možete vidjeti u teaseru koji smo objavili, ali preostaje još mnogo toga da se uradi. Tu je i putovanje u SAD gdje Delić živi - dodaje Hodžić.
Producent filma Adnan Ćuhara kazao je ranije da su ove godine uspjeli završiti veliki dio snimanja širom Bosne i Hercegovine, kao i snimanja u Dubrovniku.

Muziku za film radila je kompozitorica mezzo-soprano Larisa Buro koja je za Fenu ispričala da joj je rad na tom projektu predstavljao veliko zadovoljstvo.

- Raditi muziku za ovakav projekat koji nosi veliku količinu emocija, što je za umjetnika veliki izazov, beskrajan izvor inspiracije i 'nepregledni prostor' za kreaciju i 'igranje' muzičkim bojama. Sjajno je biti dio takvog kreativnog tima - dodala je.

Taj 'nepregledni muzički prostor' se odnosi, kaže Buro, na bogatstvo bh. muzičkog historijskog naslijeđa te se usudila eksperimentirati i s pojedinim instrumentima kao što su "drvene dvojnice" koje su joj ostale u naslijeđe od djeda i čiji će zvuk svakako obogatiti instrumentarij koji koristi.
- Soundtrack za film je svakako u fazi nastajanja i kreacije i on se kreće uzajamno s kreativnim zrenjem filma. Još uvijek smo duboko u radnom prostoru - zaključila je Buro.
Posljednji bosanski vitez Sead Delić je čovjek čiji je hobi da se sačuva bosanska tradicija, te je bio i inspiracija za snimanja dugometražnog bh. filma. Radnja ostvarenja se događa u periodu bosanske kraljevine za koju historičari često ističu da je najznačajniji period od nastanka bosanske države.
Film je svojevrsna potraga za izgubljenim identitetom jer, kako autori ističu, osvajači, svaki od njih, "skidali su sloj po sloj" tog bosanskog identiteta.
Autori filma zahvalili su na podršci Fondaciji za kinematografiju, hrvatskoj Fondaciji za audio vizuelni centar (HAVC) i koproducentu Kinematograf doo iz Zagreba, Federalnoj televiziji i Fondaciji "La Terra Nostra".
 
 
Avatar
Agora12
319 Posts
(Offline)
13
March 24, 2021 - 8:21 am

ZAPIS O ZEMLJI - Stećci

 

Avatar
admin
160 Posts
(Offline)
14
March 31, 2021 - 12:46 pm

Agora12 said

ZAPIS O ZEMLJI - Stećci

 

  

Ovo bi trebalo postaviti na KBS FB stranicu ljudima da pogledaju. 

Jako bitan tekst. 

Forum Timezone: America/New_York
All RSS Show Stats
Administrators:
admin
Moderators:
moderator1
KBS1
Drina
Agora12
BosMan_2020
5ir
Stanak
leopard 007
roki1
Istok
dzan2019
Walter-1953
Zirokopter
Sarajevo92
Top Posters:
Omladinac: 110
Crni Labud: 21
Amkos: 8
visitor1: 2
Saraj: 1
Newest Members:
MichaelRed
Chesterbials
RobertRit
AnthonyLem
AlbertSog
Willardjax
AndrewJoype
Jameswrene
imuyixotnu
ayqajogq
Forum Stats:
Groups: 2
Forums: 14
Topics: 83
Posts: 766

 

Member Stats:
Guest Posters: 0
Members: 60
Moderators: 14
Admins: 1
Most Users Ever Online: 62
Currently Online:
Guest(s) 1
Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)